Oštra pouka ave Justina Popovića ne ostavlja prostor za opravdanja, već svakoga suočava sa pitanjem kako svojim postupcima služi Bogu.
Kada čovek navikne da zavist, ogovaranje, mržnju ili psovku opravdava kao "sitnice", greh lako prestaje da mu izgleda kao problem. Upravo tu Sveti Justin Ćelijski postavlja pitanje koje ne ostavlja mnogo prostora za izgovore: kome čovek zapravo služi svojim životom? Odgovor je dao u jednoj od svojih oštrih pouka, pozivajući na buđenje i promenu života.
- Trgni se, ne služiš Bogu nego đavolu jer čovek samo svetim životom služi Bogu, a grešnim životom služi đavolu. Tvoja zavist, gle to je tamjan đavolu; tvoj blud, tvoja preljuba - ti kadiš đavolu, ti služiš đavolu svim bićem svojim. Tvoja zavist, mržnje, klevete, ogovaranje, psovka, pa to je smirna za đavola, ti kadiš đavolu, služiš đavolu. Braćo i ljudi, trgnite se! Čoveče, pa ti si sazdan da budeš hram Božiji - govorio je Sveti Justin Ćelijski.
Pouka Svetog Justina ne govori samo o velikim padovima. Ona udara u one navike koje čovek lako proglasi nevažnim, a koje vremenom oblikuju njegov odnos prema drugima, prema sebi i prema Bogu. Jer pitanje koje ova misao ostavlja nije koliko čovek govori o veri, već čime je ispunjen njegov život. A odgovor se ne nalazi u rečima, nego u onome što čovek svakoga dana bira da čini.
Čitanje Jevanđelja za četvrtak 17. sedmice po Duhovima
Foto: SPC
Jevanđelje
Poslanica Svetog apostola Pavla Efescima, začalo 225 (4,14-19)
14. Da ne budemo više mala deca, koju ljulja i zanosi svaki vetar učenja, obmanom ljudskom, i lukavstvom radi dovođenja u zabludu; 15. nego da budemo istinski u ljubavi da u svemu uzrastemo u Onoga koji je glava - Hristos. 16. Od koga sve telo, sastavljano i povezivano pomoću svih zglavaka, tako da jedan drugog potpomaže po meri svakog pojedinog člana, čini da telo raste na izgrađivanje samoga sebe u ljubavi.17. Ovo, dakle, govorim i svedočim u Gospodu da više ne živite kao što žive i ostali neznabošci u praznoumlju svom, 18. pomračenih misli, otuđeni od života Božijega zbog neznanja koje je u njima, zbog okamenjenosti srca njihovoga. 19. Oni otupevši predadoše sebe razuzdanosti, pa čine svaku nečistotu s pohlepom.
27. I dođoše opet u Jerusalim; i kad hođaše po hramu dođoše njemu prvosveštenici i književnici i starešine, 28. i rekoše mu: „Kakvom vlasti to činiš, ili ko ti dade tu vlast da ovo činiš?” 29. A Isus odgovarajući reče im: „I ja ću vas da upitam jednu reč, i odgovorite mi, pa ću vam kazati kakvom vlasti ovo činim. 30. Krštenje Jovanovo da li bi s neba ili od ljudi? Odgovorite mi.” 31. I pomišljahu u sebi govoreći: „Ako rečemo: 'S neba'; reći će: 'Zašto mu, dakle, ne verovaste?' 32. A da rečemo: 'Od ljudi?' — bojahu se naroda;” jer svi mišljahu za Jovana da zaista prorok beše. 33. I odgovarajući rekoše Isusu: „Ne znamo.” A Isus odgovarajući reče im: „Ni ja vama neću kazati kakvom vlasti ovo činim.”
Kada rezultati izostanu, lako je posumnjati u smisao svega što radimo. Pouka svetitelja podseća da nisu svi odgovori u našim rukama i otkriva kako zahvalnost može promeniti naš pogled na život.
Pouka ruskog svetitelja govori o trenutku kada nas povreda i ljutnja potpuno savladaju, a sopstvena snaga više nije dovoljna da zaustavi ono što se događa u nama.
Sveti velikomučenik Dimitrije ostao je upamćen kao zaštitnik Soluna, ali i kao svetitelj kome se vernici obraćaju u trenucima straha, bolesti i životnih iskušenja.
Hrišćanin je pozvan da svoju savest oblikuje prema Jevanđelju, čak i onda kada ga to udaljava od stavova i načina života koji preovlađuju u njegovom okruženju.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Patrijarh se, zajedno sa prisutnima, pomolio za boljitak naroda, kako bi svi bili u milosti Božijoj. Tom prilikom on je pozvao vernike da se pomole za dušu preminulog protojereja-stavrofora Vojislava Bilbije.
Sveti velikomučenik Dimitrije ostao je upamćen kao zaštitnik Soluna, ali i kao svetitelj kome se vernici obraćaju u trenucima straha, bolesti i životnih iskušenja.
Hrišćanin je pozvan da svoju savest oblikuje prema Jevanđelju, čak i onda kada ga to udaljava od stavova i načina života koji preovlađuju u njegovom okruženju.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Sveti velikomučenik Dimitrije ostao je upamćen kao zaštitnik Soluna, ali i kao svetitelj kome se vernici obraćaju u trenucima straha, bolesti i životnih iskušenja.
Hrišćanin je pozvan da svoju savest oblikuje prema Jevanđelju, čak i onda kada ga to udaljava od stavova i načina života koji preovlađuju u njegovom okruženju.
Patrijarh se, zajedno sa prisutnima, pomolio za boljitak naroda, kako bi svi bili u milosti Božijoj. Tom prilikom on je pozvao vernike da se pomole za dušu preminulog protojereja-stavrofora Vojislava Bilbije.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Među datumima koje pravoslavni vernici treba da zapamte nalaze se i neke od najpoznatijih srpskih slava, a kraj meseca donosi početak Božićnog posta, zbog čega će poslednja novembarska slavska trpeza biti posna.
Odnos prema majci i ocu zauzima posebno mesto u hrišćanskom učenju, a jedna od deset Božjih zapovesti upravo nalaže: "Poštuj oca svojega i mater svoju".