ALBANCI TRAŽE DA SE SRUŠI CRKVA NA RUMIJI: Za uklanjanje svetinje potpisalo blizu 1.000 građana, a narod je vekovima donosio kamen po kamen za njenu obnovu
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Zahtev da se sa vrha Rumije ukloni Crkva Svete Trojice ponovo je otvorio pitanje koje u Crnoj Gori već godinama izaziva polemike. Počasni predsednik i lider albanske manjinske stranke Demokratski savez u Crnoj Gori Mehmet Bardi i Saubih Mehmeti zatražili su od crnogorskih vlasti da uklone hram sa vrha Rumije, kao i da ta lokacija ne bude predviđena za verske objekte u Prostorno-urbanističkom planu (PUP) opštine Bar, prenose podgoričke „Vijesti“.
Peticiju sa blizu hiljadu potpisa dostavili su predsedniku Crne Gore Jakovu Milatoviću, premijeru Milojku Spajiću, predsedniku Skupštine Andriji Mandiću, potpredsedniku parlamenta Nikoli Camaju, kao i čelnicima Bara.
U peticiji se traži da se crkva, koju je Mitropolija crnogorsko-primorska postavila 2005. godine, ukloni i da se lokacija vrati u „prvobitno stanje“.
Autori peticije tvrde da je hram postavljen „nepravno i agresivno“, Rumiju opisuju kao prostor koji treba da bude slobodan od bilo kakvog verskog objekta i poručuju da vrh planine treba da bude dostupan „za sve konfesije i sve nacionalnosti“.
Međutim, upravo istorija vrha Rumije predstavlja jednu od ključnih tačaka spora. Podnosioci peticije tvrde da na vrhu planine nikada nije bilo hrama, dok istorijski navodi i izvori ukazuju na to da se na tom mestu nalazila crkva Svete Trojice.
Zbog toga se današnja rasprava ne odnosi samo na objekat podignut 2005. godine već i na različita tumačenja istorije ovog mesta i tradicije koja ga prati.
Postavljanje hrama 2005. godine autori peticije opisuju kao „okupaciju i devastaciju“ vrha planine. U peticiji se navodi i da je objekat „namerna, ciljna, jasna i najveća provokacija i prijetnja“ za Krajinu, koja je naseljena „etničkim albanskim autohtonim stanovništvom“.
Sa druge strane, posebnu težinu u pravoslavnom viđenju Rumije ima staro predanje o kamenju koje se vekovima iznosilo na vrh planine.
Autori peticije podsećaju na taj običaj, ali navode da se kamenje donosilo kako bi „planina bila viša“. Prema starom narodnom predanju, međutim, kamenje se iznosilo kao zavet, uz verovanje da će se, kada se sakupi dovoljno kamenja, crkva koja je nekada postojala na vrhu Rumije ponovo izgraditi.
To predanje daje običaju sasvim drugačije značenje: kamen nije bio samo deo narodnog običaja, već je bio povezan sa očekivanjem obnove svetinje.
SPC
Crkva na Rumiji
Pravoslavna crkvena opština Bar godinama odbacuje tvrdnje da hram narušava međuverski sklad, dok predstavnici Mitropolije crnogorsko-primorske ističu da je crkva podignuta na mestu stare pravoslavne svetinje.
O istorijatu iznošenja kamena svedoči i pismo pokojnog mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija. On je naveo da je posle rušenja hrama na vrhu Rumije nastao običaj da svaki učesnik litije donese po kamen, uz narodno predanje da će crkva „ponovo doletjeti“ na Rumiju kada se sakupi dovoljno kamenja.
Prema Amfilohijevim navodima, crkva Svete Trojice na vrhu Rumije podignuta je u vreme Svetog Jovana Vladimira, u desetom ili početkom jedanaestog veka, a srušena 1571. godine, tokom osmanskog osvajanja ovih prostora. Hram je, prema njegovim rečima, i pre rušenja bio važno kultno mesto, a u litiji povodom praznika Trojičindana učestvovali su pravoslavci, katolici i muslimani.
Tako se savremena polemika o crkvi na Rumiji nadovezuje na mnogo stariju priču o svetinji, litiji i narodnom predanju koje je preživelo njeno rušenje.
Ipak, pitanje sadašnjeg hrama nije novo. Zahtevi za njegovo uklanjanje pojavljivali su se praktično od njegovog postavljanja 2005. godine. Iste godine građevinska inspekcija donela je rešenje kojim je Mitropoliji crnogorsko-primorskoj naloženo da ukloni metalnu konstrukciju i kamenu oblogu.
Zahtevi su se pojavljivali i narednih godina, a posebno su došli do izražaja 2018. godine, nakon radova na oblaganju crkve kamenom, kada su usledile nove političke reakcije i zahtevi za njeno uklanjanje.
Tadašnji premijer Duško Marković izjavio je da je objekat nezakonit i da će morati da bude uklonjen, na šta mu je tadašnji mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije u otvorenom pismu poručio da bi rušenje crkve na Rumiji bilo ravno zločinu, prenosi podgorički portal „Adria“.
Najnovija peticija ponovo je pokrenula političke reakcije. Predsednik Socijalističke narodne partije (SNP) Vladimir Joković poručio je da crkva neće biti srušena i apelovao da se, umesto rušenja i produbljivanja podela, insistira na dijalogu, međusobnom uvažavanju i poštovanju slobode veroispovesti.
Dok se oko statusa hrama i danas vode političke polemike, Rumija ostaje mesto na kojem se susreću istorijsko sećanje, crkveno predanje i savremeni društveni odnosi.
Dok političke rasprave i dalje prate pitanje hrama, za pravoslavne vernike Crkva Svete Trojice na Rumiji predstavlja svetinju povezanu sa starim predanjem i litijskom tradicijom, zbog čega njeno značenje prevazilazi savremene političke sporove.
Francuski predsednik obišao je jednu od najznačajnijih pravoslavnih svetinja u regionu, a nakon razgovora sa mitropolitom Joanikijem usledio je gest koji je obeležio čitavu posetu.
Iskušenik Miloš primio je monaško ime Ilija, a mitropolit crnogorsko-primorski u besedi je govorio o Svetom proroku, lažnim prorocima današnjice i pouci koju svaki hrišćanin može da pronađe u njegovom životu.
Mitropolit crnogorsko-primorski osveštao je zvono za obnovljeni hram Svetog Georgija u Gorovićima, poručivši da ono okuplja narod na molitvu i donosi duhovni mir.
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Posle smrti patrijarha Adrijana car je zabranio izbor njegovog naslednika i stavio Crkvu pod državnu kontrolu, dok su njegove reforme i promene verskih običaja deo sveštenstva i naroda videli kao potvrdu najstrašnijih proročanstava.
U razgovoru sa Džoni Ernst i predstavnicima Ambasade SAD u Prištini otvorena su najosetljivija pitanja položaja Crkve i vernog naroda, od zaštite Visokih Dečana i uloge KFOR-a do pritisaka, hapšenja i sve dubljeg nepoverenja.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Posle smrti patrijarha Adrijana car je zabranio izbor njegovog naslednika i stavio Crkvu pod državnu kontrolu, dok su njegove reforme i promene verskih običaja deo sveštenstva i naroda videli kao potvrdu najstrašnijih proročanstava.
U razgovoru sa Džoni Ernst i predstavnicima Ambasade SAD u Prištini otvorena su najosetljivija pitanja položaja Crkve i vernog naroda, od zaštite Visokih Dečana i uloge KFOR-a do pritisaka, hapšenja i sve dubljeg nepoverenja.
Posle smrti patrijarha Adrijana car je zabranio izbor njegovog naslednika i stavio Crkvu pod državnu kontrolu, dok su njegove reforme i promene verskih običaja deo sveštenstva i naroda videli kao potvrdu najstrašnijih proročanstava.
U besedi za utorak 11. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o vremenu koje je čoveku još ostavljeno za pokajanje, upozoravajući da će nastupiti dan koji neće biti prilika za promenu, već za konačni sud.
Veliki duhovnik našeg vremena upozoravao je da problem ne mora biti u bahatosti i otvorenoj oholosti, već u uverenju da smo dovoljno dobri, zbog čega prestajemo da preispitujemo sopstvene postupke i slabosti.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Kalinika po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik i arhiđakon Evplo. Katolička crkva obeležava spomendan Svete Klare Asiške, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Veliki duhovnik našeg vremena upozoravao je da problem ne mora biti u bahatosti i otvorenoj oholosti, već u uverenju da smo dovoljno dobri, zbog čega prestajemo da preispitujemo sopstvene postupke i slabosti.
Snažno podrhtavanje tla magnitude 7,4 pogodilo je zapad Kolumbije. U mnogim gradovima oštećene su zgrade i istorijski objekti, dok su stanovnici u strahu bežali na ulice, a spasilačke ekipe krenule u potragu za mogućim preživelima.