Duhovna riznica 11.08.2026 | 17:14

ALBANCI TRAŽE DA SE SRUŠI CRKVA NA RUMIJI: Za uklanjanje svetinje potpisalo blizu 1.000 građana, a narod je vekovima donosio kamen po kamen za njenu obnovu

Slika Autora
Autor: Saša Tošić
Google Dodaj Religija kao željeni izvor na Googlu
ALBANCI TRAŽE DA SE SRUŠI CRKVA NA RUMIJI: Za uklanjanje svetinje potpisalo blizu 1.000 građana, a narod je vekovima donosio kamen po kamen za njenu obnovu
Shutterstock/Alex Aunch/ArapSeyhi

Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.

Zahtev da se sa vrha Rumije ukloni Crkva Svete Trojice ponovo je otvorio pitanje koje u Crnoj Gori već godinama izaziva polemike. Počasni predsednik i lider albanske manjinske stranke Demokratski savez u Crnoj Gori Mehmet Bardi i Saubih Mehmeti zatražili su od crnogorskih vlasti da uklone hram sa vrha Rumije, kao i da ta lokacija ne bude predviđena za verske objekte u Prostorno-urbanističkom planu (PUP) opštine Bar, prenose podgoričke „Vijesti“.

Peticiju sa blizu hiljadu potpisa dostavili su predsedniku Crne Gore Jakovu Milatoviću, premijeru Milojku Spajiću, predsedniku Skupštine Andriji Mandiću, potpredsedniku parlamenta Nikoli Camaju, kao i čelnicima Bara.

U peticiji se traži da se crkva, koju je Mitropolija crnogorsko-primorska postavila 2005. godine, ukloni i da se lokacija vrati u „prvobitno stanje“.

Autori peticije tvrde da je hram postavljen „nepravno i agresivno“, Rumiju opisuju kao prostor koji treba da bude slobodan od bilo kakvog verskog objekta i poručuju da vrh planine treba da bude dostupan „za sve konfesije i sve nacionalnosti“.

Međutim, upravo istorija vrha Rumije predstavlja jednu od ključnih tačaka spora. Podnosioci peticije tvrde da na vrhu planine nikada nije bilo hrama, dok istorijski navodi i izvori ukazuju na to da se na tom mestu nalazila crkva Svete Trojice.

Zbog toga se današnja rasprava ne odnosi samo na objekat podignut 2005. godine već i na različita tumačenja istorije ovog mesta i tradicije koja ga prati.

Postavljanje hrama 2005. godine autori peticije opisuju kao „okupaciju i devastaciju“ vrha planine. U peticiji se navodi i da je objekat „namerna, ciljna, jasna i najveća provokacija i prijetnja“ za Krajinu, koja je naseljena „etničkim albanskim autohtonim stanovništvom“.

Sa druge strane, posebnu težinu u pravoslavnom viđenju Rumije ima staro predanje o kamenju koje se vekovima iznosilo na vrh planine.

Autori peticije podsećaju na taj običaj, ali navode da se kamenje donosilo kako bi „planina bila viša“. Prema starom narodnom predanju, međutim, kamenje se iznosilo kao zavet, uz verovanje da će se, kada se sakupi dovoljno kamenja, crkva koja je nekada postojala na vrhu Rumije ponovo izgraditi.

To predanje daje običaju sasvim drugačije značenje: kamen nije bio samo deo narodnog običaja, već je bio povezan sa očekivanjem obnove svetinje.

SPC
Crkva na Rumiji

 

Pravoslavna crkvena opština Bar godinama odbacuje tvrdnje da hram narušava međuverski sklad, dok predstavnici Mitropolije crnogorsko-primorske ističu da je crkva podignuta na mestu stare pravoslavne svetinje.

O istorijatu iznošenja kamena svedoči i pismo pokojnog mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija. On je naveo da je posle rušenja hrama na vrhu Rumije nastao običaj da svaki učesnik litije donese po kamen, uz narodno predanje da će crkva „ponovo doletjeti“ na Rumiju kada se sakupi dovoljno kamenja.

Prema Amfilohijevim navodima, crkva Svete Trojice na vrhu Rumije podignuta je u vreme Svetog Jovana Vladimira, u desetom ili početkom jedanaestog veka, a srušena 1571. godine, tokom osmanskog osvajanja ovih prostora. Hram je, prema njegovim rečima, i pre rušenja bio važno kultno mesto, a u litiji povodom praznika Trojičindana učestvovali su pravoslavci, katolici i muslimani.

Tako se savremena polemika o crkvi na Rumiji nadovezuje na mnogo stariju priču o svetinji, litiji i narodnom predanju koje je preživelo njeno rušenje.

Ipak, pitanje sadašnjeg hrama nije novo. Zahtevi za njegovo uklanjanje pojavljivali su se praktično od njegovog postavljanja 2005. godine. Iste godine građevinska inspekcija donela je rešenje kojim je Mitropoliji crnogorsko-primorskoj naloženo da ukloni metalnu konstrukciju i kamenu oblogu.

Zahtevi su se pojavljivali i narednih godina, a posebno su došli do izražaja 2018. godine, nakon radova na oblaganju crkve kamenom, kada su usledile nove političke reakcije i zahtevi za njeno uklanjanje.

Tadašnji premijer Duško Marković izjavio je da je objekat nezakonit i da će morati da bude uklonjen, na šta mu je tadašnji mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije u otvorenom pismu poručio da bi rušenje crkve na Rumiji bilo ravno zločinu, prenosi podgorički portal „Adria“.

Najnovija peticija ponovo je pokrenula političke reakcije. Predsednik Socijalističke narodne partije (SNP) Vladimir Joković poručio je da crkva neće biti srušena i apelovao da se, umesto rušenja i produbljivanja podela, insistira na dijalogu, međusobnom uvažavanju i poštovanju slobode veroispovesti.

Dok se oko statusa hrama i danas vode političke polemike, Rumija ostaje mesto na kojem se susreću istorijsko sećanje, crkveno predanje i savremeni društveni odnosi.

Dok političke rasprave i dalje prate pitanje hrama, za pravoslavne vernike Crkva Svete Trojice na Rumiji predstavlja svetinju povezanu sa starim predanjem i litijskom tradicijom, zbog čega njeno značenje prevazilazi savremene političke sporove.