Pouka velikog svetitelja govori zašto bliskost lako preraste u očekivanje i kako ljubav može da bude pravi temelj odnosa.
Prijateljstva danas umeju da se prekinu zbog jedne poruke na koju nije stigao odgovor, neslaganja oko sitnice ili trenutka kada jedan od prijatelja više ne može da pruži ono što je drugi očekivao. Kada odnos od početka počiva na potrebi, koristi, navici ili strahu od samoće, dovoljno je da se okolnosti promene pa da nestane i razlog zbog kojeg su se ljudi povezali. Takva prijateljstva teško podnose razočaranje, ćutanje i različitost, jer njihovi temelji nisu bili ljubav i slobodna privrženost, već očekivanje da će druga osoba popuniti ono što nama nedostaje.
Upravo na to upozorava jedna od pouka Prepodobnog Antonija Velikog, koji prijateljstvo ne posmatra kao zaklon od usamljenosti, već kao plod ljubavi koja se u čoveku umnožava. Sveti Antonije ne savetuje da od drugog čoveka tražimo ono što sami nemamo, već da mu priđemo onda kada u sebi imamo šta da mu damo.
- Voli sve oko sebe i ne traži razlog da bi voleo. Neka tvoje prijateljstvo ne bude iz potrebe da se izbegne usamljenost, već iz unutrašnjeg bogatstva. Idi prijatelju onda kada je tvoje srce u samoći toliko ispunjeno ljubavlju, da više ništa ne može zadržati za sebe. Neka te tvoja preobilna ljubav, a ne njen nedostatak, odvede prijatelju - govorio je Prepodobni Antonije Veliki.
U svakodnevnom životu razlika je jednostavna: ako od prijatelja očekujemo da popuni našu prazninu, odnos lako postaje zavisan od njegovog ponašanja i uzvraćanja. Ako mu prilazimo sa ljubavlju koju već nosimo u sebi, ima više prostora za strpljenje, praštanje i različitost. Pouka Svetog Antonija Velikog zato ne govori samo kako pronaći prijatelja, već i od čega prijateljstvo treba da počne. Ne iz straha od samoće, nego iz ljubavi koja više ne želi da ostane samo u nama.
Svetogorski starac i veliki duhovnik 20. veka otkriva kako se prava ljubav u pravoslavlju pokazuje kroz rasuđivanje, strpljenje i molitvu, a ne kroz slepo popuštanje.
Ruski duhovnik upozorava na trenutak kada nevolja postane toliko teška da čovek počne da gubi oslonac i otkriva zašto upravo tada treba biti posebno oprezan sa onim što se događa u njegovim mislima.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Sveti velikomučenik Dimitrije ostao je upamćen kao zaštitnik Soluna, ali i kao svetitelj kome se vernici obraćaju u trenucima straha, bolesti i životnih iskušenja.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Za osobu koja nije pripadala Pravoslavnoj crkvi ne mogu se vršiti opela, pomeni i druge crkvene molitve na način na koji se one vrše za pravoslavne hrišćane.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Među datumima koje pravoslavni vernici treba da zapamte nalaze se i neke od najpoznatijih srpskih slava, a kraj meseca donosi početak Božićnog posta, zbog čega će poslednja novembarska slavska trpeza biti posna.