Reči velikog pravoslavnog svetitelja otkrivaju kako izgleda čovek koji ostaje uz bližnjeg i kada nastupe bol, ćutanje i životne oluje.
Prazne poruke, kratki odgovori i prijateljstva koja pucaju zbog jedne sitnice postali su gotovo svakodnevna slika među ljudima. Mnogi danas imaju stotine kontakata, a sve manje onih kojima mogu da kažu ono najteže bez straha da će biti osuđeni, izdani ili zaboravljeni. Upravo o toj razlici između prolaznog poznanstva i istinskog prijateljstva govorio je Sveti Nektarije Eginski, ostavljajući pouku koja i danas zvuči kao odgovor na jednu od najvećih tišina savremenog čoveka.
- Prijatelj je čovek dobar, zdrave duše, misli ispravno, voli vrlinu, besprekornog je morala, veran je u ljubavi, iskren na rečima, postojane je duše, iskren je savetnik, otvoren je, istinoljubiv i pravdoljubiv. Prijatelj je slika i prilika svoga prijatelja i do krajnosti oseća duševno raspoloženje prijateljevo i strada duševnim stradanjem svoga prijatelja - govorio je Sveti Nektarije Eginski.
Sveti Nektarije prijatelja ne opisuje kao osobu za razonodu, već kao čoveka koji nosi teret drugoga i ostaje veran čak i onda kada je najteže. Njegove reči podsećaju da pravo prijateljstvo ne počiva na koristi, zajedničkim interesima ili trenutnom raspoloženju, već na moralnoj čvrstini i spremnosti da se sa drugim dele i radost i stradanje.
U pravoslavnom učenju prijateljstvo nikada nije bilo samo društveni odnos. Ono se posmatra kao ogledalo čovekove duše. Zato Sveti Nektarije među najvažnije osobine prijatelja ubraja iskrenost, pravdoljubivost i postojanost. Time upozorava da čovek ne može biti istinski prijatelj ako mu nedostaje unutrašnja čestitost.
Reči Svetog Nektarija ostaju podsetnik da se pravo prijateljstvo ne meri brojem poznanstava, već snagom vernosti, iskrenosti i saosećanja.
Čitanje Jevanđelja za sredu 6. sedmice po Vaskrsu
Shutterstock/Natasha Zakharova
Jevanđelje
Dela svetih apostola, začalo 41 (18,22-28)
22. I sišavši u Kesariju, iziđe i pozdravi Crkvu, pa se spusti u Antiohiju. 23. I ostavši neko vreme, iziđe i prođe redom Galatijsku zemlju i Frigiju utvrđujući sve učenike. 24. A dođe u Efes neki Judejac po imenu Apolos, rodom iz Aleksandrije, čovek rečit i jak u Svetome Pismu. 25. Ovaj beše upućen na Put Gospodnji i, goreći duhom, govoraše i učaše pravo o Gospodu, a znađaše samo krštenje Jovanovo.
26. I ovaj poče smelo propovedati u sinagogi. A kad ga čuše Akila i Priskila, prihvatiše ga i još mu tačnije izložiše Put Gospodnji. 27. A kad on htede da pređe u Ahaju, ohrabriše ga braća i pisaše učenicima da ga prime. I on došavši onamo pomože mnogo onima koji su blagodaću poverovali. 28. Jer je silno opovrgavao Judejce pred narodom dokazujući iz Svetoga pisma da je Isus - Hristos.
Jevanđelje po Jovanu, 43. zač. (12,36-47)
36. „Dok svetlost imate verujte u svetlost, da budete sinovi svetlosti.“ Rekavši ovo, Isus otide i sakri se od njih. 37. Jer iako je učinio tolika znamenja pred njima, ne verovahu u njega; 38. da se ispuni reč Isaije proroka koji reče: „Gospode, ko verova propovedi našoj? I ruka Gospodnja kome se otkri?“ 39. Zato ne mogahu verovati, jer opet reče Isaija: 40. „Zaslepio je oči njihove i okamenio srca njihova, da ne vide očima ni srcem razumeju, i ne obrate se da ih iscelim.“
41. Ovo reče Isaija kada vide slavu njegovu i govoraše o njemu. 42. Ali i od starešina mnogi verovaše u njega; no zbog fariseja ne priznavahu, da ne budu isključeni iz sinagoge; 43. Jer zavoleše više slavu ljudsku nego slavu Božiju. 44. A Isus povika i reče: „Ko veruje u mene, ne veruje u mene, nego u Onoga koji me je poslao. 45. I ko vidi mene, vidi Onoga koji me je poslao. 46. Ja u svet dođoh kao svetlost, da svako ko veruje u mene ne ostane u tami. 47. I ko čuje moje reči i ne veruje, ja mu ne sudim; jer ne dođoh da sudim svetu, nego da spasem svet.
Svetitelj objašnjava zašto se čovek i nakon izgovorenog praštanja vraća u vrtlog samoprekora i kako se iz tog začaranog kruga izlazi ka miru koji ne traži novo suđenje sebi.
Jedna rečenica izgovorena u besu može godinama da ostavi trag, a čuveni ruski duhovnik otkriva zbog čega mnogi izgube spokoj upravo onda kada pomisle da su pobedili u raspravi.
U trenucima kada problemi deluju nepomirljivo, pouka svetogorskog starca pokazuje da se izlaz ne nalazi u sili, već u smirenju i unutrašnjoj postojanosti koja menja ishod.
Iza crvenih slova i obeleženih postova krije se mnogo više od praktičnog rasporeda, a sveštenici objašnjavaju da to nije spisak zabrana, nego duhovni vodič koji je potrebno ispravno čitati.
Pastor Berns, savetnik za duhovna pitanja predsednika Donalda Trampa, zajedno sa poglavarom Srpske pravoslavne crkve obišao je Pećku Patrijaršiju, dok se sutra nastavlja poseta Visokim Dečanima.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Svetitelj i čudotvorac opisuje kako su ga uvrede i klevete, umesto da ga slome, naučile slobodi, smirenju i ljubavi oslobođenoj potrebe za ljudskim odobravanjem.
Pouka jednog od najomiljenijih svetitelja novijeg vremena otkriva zašto trenutak tišine pred Bogom nosi snagu da savlada nervozu, umor i haos koji čekaju svakog od nas.
Iza crvenih slova i obeleženih postova krije se mnogo više od praktičnog rasporeda, a sveštenici objašnjavaju da to nije spisak zabrana, nego duhovni vodič koji je potrebno ispravno čitati.
Jedanaestogodišnji dečak i njegova sestra pronašli su na staroj hartiji poruku koja otkriva da najveća vrednost svakog talenta nije u aplauzu, već u dobru koje njime činimo drugima.
Jedanaestogodišnji dečak i njegova sestra pronašli su na staroj hartiji poruku koja otkriva da najveća vrednost svakog talenta nije u aplauzu, već u dobru koje njime činimo drugima.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Crkva od najranijih vremena uči da svaka izgovorena reč ima svoju težinu i posledice, bilo da donosi mir, utehu i ljubav, ili širi gnev, mržnju i sablazan.
Iskustvo Elvire Parfjonove pokazuje kako jedan san o gubitku može pokrenuti unutrašnji preokret, razotkriti ono što se u svakodnevici odlaže i pretvoriti tihe emocije u odluke koje menjaju način na koji gledamo one koje volimo.