Svetitelj objašnjava zašto se čovek i nakon izgovorenog praštanja vraća u vrtlog samoprekora i kako se iz tog začaranog kruga izlazi ka miru koji ne traži novo suđenje sebi.
Vrata ispovedaonice se zatvaraju, a čovek umesto olakšanja nosi sa sobom isto ono što je upravo ostavio iza sebe. Razrešna molitva i reči praštanja još odzvanjaju, ali u mislima već počinje novo suđenje: preispitivanje, vraćanje na svaku grešku, ponavljanje rečenice „nisam smeo, nisam uradio, nisam dostojan“. Taj unutrašnji krug bez izlaza, u kojem se primljeni oproštaj stalno dovodi u pitanje, upravo je mesto na koje odgovara jedna pouka Svetog Porfirija Kavsokalivita.
- Ne vraćajmo se u mislima na grehe koje smo ranije ispovedili. Sećanje na grehe donosi zlo. Jeste li zatražili od Boga oproštaj? Gotovo je! Bog preko ispovesti sve oprašta. Ne treba da se vraćamo i da se zatvaramo u tamnicu beznađa. Pred Bogom treba da budemo smirene sluge. Čovek sam sebe upropašćuje govoreći: "Ja sam grešnik, bednik, ja sam ovo, ja sam ono, nisam uradio ovo, nisam učinio ono... Trebalo je tada, nisam učinio tada. Sad već ne mogu ništa... Protraćio sam svoje godine. Nisam dostojan, nisam ni za šta..." U njemu se stvara osećanje niže vrednosti. Za takvog čoveka sve oko njega su samo ruševine. Znate li kako je to teško stanje? To je lažno smirenje. Sve su to oznake čoveka bez nade, čoveka kojim je ovladao satana - govorio je Sveti Porfirije.
Porfirije ne govori o zaboravu greha, nego o prestanku njegovog ponovnog "oživljavanja" u mislima. Kada se oprošteno stalno preispituje, čovek prestaje da živi u onome što mu je već darovano i ostaje zarobljen u sopstvenoj unutrašnjoj osudi.
Pouka Svetog Porfirija pomera fokus sa prošlosti na prihvatanje oproštaja kao činjenice koja se više ne osporava. U suprotnom, čovek ne ostaje u pokajanju, nego u iscrpljujućem krugu samoponištavanja. Zaključak je jasan: najveći gubitak nije greška koja je priznata, već oproštaj koji čovek ne ume da prihvati kao kraj i početak.
Čitanje Jevanđelja za četvrtak 5. sedmice po Vaskrsu
Foto: SPC
Jevanđelje
Dela svetih apostola, začalo 35 (14,20-27)
20. A kad se oko njega skupiše učenici, ustade i uđe u grad, i sutradan izađe s Varnavom u Dervu.21. I propovedajući jevanđelje gradu onome i pridobivši mnogo učenika, vratiše se u Listru i Ikoniju i Antiohiju, 22. utvrđujući duše učenika i savetujući ih da ostanu u veri, i da nam kroz mnoge nevolje valja ući u Carstvo Božije. 23. I rukopoložiše im prezvitere za svaku Crkvu, pa pomolivši se Bogu s postom, predadoše ih Gospodu u koga verovaše. 24. I prošavši Pisidiju, dođoše u Pamfiliju, 25. i govorivši reč Gospodnju u Pergi, siđoše u Ataliju, 26. i odande otploviše u Antiohiju, odakle behu predani blagodati Božijoj na delo koje izvršiše. 27. A kad dođoše i sabraše Crkvu, kazaše sve šta učini Bog s njima, i kako otvori neznabošcima vrata vere.
Jevanđelje po Jovanu, 35. zač. (9,39-41; 10,1-9)
39. I reče Isus: „Za sud ja dođoh u ovaj svet, da vide koji ne vide, i koji vide da postanu slepi." 40. I čuše ovo neki od fariseja koji behu sa njim, i rekoše mu: „Eda li smo i mi slepi?" 41. Reče im Isus: „Kad biste bili slepi, ne biste imali greha; a sada kažete: vidimo, tako vaš greh ostaje."1. Zaista, zaista vam kažem: „Ko ne ulazi na vrata u tor ovčiji nego prelazi na drugom mestu, on je lopov i razbojnik. 2. A koji ulazi na vrata pastir je ovcama. 3. Njemu vratar otvara, i ovce glas njegov slušaju, i svoje ovce zove po imenu, i izvodi ih;
4. i kada svoje ovce istera, ide pred njima, i ovce idu za njim, jer poznaju glas njegov. 5. A za tuđinom neće poći, nego će pobeći od njega, jer ne poznaju glas tuđinaca.“ 6. Ovu priču kaza im Isus, ali oni ne razumeše šta beše to što im govoraše. 7. Tada im reče Isus opet: „Zaista, zaista vam kažem: ja sam vrata ovcama. 8. Svi koji god dođoše pre mene lopovi su i razbojnici; ali ih ovce ne poslušaše.“9. Ja sam vrata; ako ko uđe kroz mene spašće se, i ući će i izaći će, i pašu će naći.
Duhovna pouka shiarhimandrita Kirila Pavlova otkriva zašto spoljašnje kajanje bez unutrašnjeg preobražaja i oproštaja prema bližnjem gubi svoju duhovnu težinu.
Dok ljudi danas burno reaguju na uvrede, otkrivaju tuđe mane i ulaze u bespotrebne sukobe, ruski svetitelj ostavio je jednostavne savete o ćutanju, smirenju i molitvi kao putu ka unutrašnjem miru i duhovnoj snazi.
Svetitelj objašnjava zašto se čovek i nakon izgovorenog praštanja vraća u vrtlog samoprekora i kako se iz tog začaranog kruga izlazi ka miru koji ne traži novo suđenje sebi.
Udruženje "Humani čovjek" apeluje na vernike da pomognu u izmirenju bolničkih troškova lečenja i prenosu njegovog tela u Bijeljinu, kako bi bio ispraćen u miru, molitvi i dostojanstvu koje je pratilo i njegov život.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Reči svetitelja razotkrivaju zašto ono što vas danas muči nije ni približno veliko kao što izgleda i kako da povratite unutrašnji mir, bez obzira na okolnosti
Udruženje "Humani čovjek" apeluje na vernike da pomognu u izmirenju bolničkih troškova lečenja i prenosu njegovog tela u Bijeljinu, kako bi bio ispraćen u miru, molitvi i dostojanstvu koje je pratilo i njegov život.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
U kombinaciji testa i krompira krije se priča o pravoslavnim običajima, porodičnim okupljanjima i toplini domaće kuhinje koja se prenosi s kolena na koleno.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.