OVAKO ĆETE NAJLAKŠE PROVERITE KOJI DUH VAS OPSEDA I NE DA VAM MIRA! Otac Arsenije kaže da boljeg testa nema!
Pravoslavno iskustvo kroz vekove svedoči da je tišina ogledalo duše - u njoj nema skrivanja ni opravdanja.
U svakodnevnom životu mnogi su iskusili da ih nisu povredili otvoreni neprijatelji, već oni koji su se predstavljali kao prijatelji.
U vremenu kada su odnosi među ljudima često opterećeni interesom, laskavim rečima i prikrivenim namerama, čovek sve teže razlikuje iskrenost od pretvaranja.
Mnogi umeju da pokažu pažnju dok im to odgovara, da govore blago i pobožno, a da u srcu nose zavist, gordost ili koristoljublje. Upravo zato su duhovnici kroz vekove upozoravali vernike da ne sude samo po spoljašnjem utisku, već da pažljivo posmatraju dela, istrajnost i istinu koju čovek nosi u sebi.
Pravoslavna vera uči da istinsko smirenje nikada ne traži da bude primećeno. Ono se ne nameće, ne pravi predstavu od svoje dobrote i ne očekuje pohvalu. Čovek koji je zaista smiren ne pokušava da ostavi utisak svetosti pred drugima, već tiho nosi svoj krst, pomaže koliko može i ne uzdiže sebe iznad bližnjih.
Takvi ljudi često nisu glasni, ne ističu svoje vrline i ne traže da im se zahvaljuje, ali upravo oni ostaju verni kada dođu iskušenja.
Nasuprot tome, lažna bliskost i prenaglašena pažnja mogu da zavaraju čoveka. Dešava se da najveća obećanja daju upravo oni koji prvi odustanu kada naiđu teški dani. U svakodnevnom životu mnogi su iskusili da ih nisu povredili otvoreni neprijatelji, već oni koji su se predstavljali kao prijatelji.
Zato su starci i podvižnici govorili da treba ceniti jednostavne ljude, one koji ne govore mnogo, ali stoje uz čoveka kada je najpotrebnije.
Duhovni oci upozoravali su da se prava vera najviše poznaje po delima i po istrajnosti u teškim trenucima.
Kada dođu iskušenja, bolesti, siromaštvo ili nepravda, tada se vidi ko ostaje uz čoveka bez interesa i koristi.
Oni koji imaju istinsko smirenje ne menjaju lice pred ljudima i ne okreću leđa kada nestane razloga za korist. Njihova dobrota je tiha, ali postojana.
O tome je govorio i starac Simeon Atonski:
"Kazaću ti najpre, koga da se čuvaš! Čuvaj se od najsmirenijeg na izgled! Kad vidiš da neko pravi pred tobom poklone, grli te i iskazuje prema tebi svoje neobično raspoloženje, od toga se ti čuvaj najviše! Zato što će on prvi i da te izda! Veruj onome, koji je prost sa tobom (jednostavan) i govori ti istinu, ma kakva ona bila, takvi ljudi će prvi da ti priteknu u pomoć! Pravo, istinsko smirenje je uvek neprimetno, i zato je teško njega naći; ali kad nađeš njega, ono te nikad neće izdati".
Pravoslavno iskustvo kroz vekove svedoči da je tišina ogledalo duše - u njoj nema skrivanja ni opravdanja.
Kroz kratka, precizna pitanja i odgovore, ova pouka razotkriva naše slabosti, navike i zablude, ali i pokazuje put ka unutrašnjoj snazi, miru i istinskoj veri, kakva se retko prepoznaje u svakodnevici.
Zli ljudi najčešće ne podnose ono što ih razobličava.
Svaka duša koja se udaljila od istine jeste rana na telu Crkve.
U razgovoru o sve prisutnijem fenomenu Nebojša Lazić objašnjava zašto se vera lako pretvara u ritual, a ritual u rutinu.
Prema tumačenju Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog, apostol Pavle ne govori o simbolici, već o stvarnom stanju čoveka koji bez Hristove svetlosti ostaje "bez života".
U vremenu kada se tuđi život sve češće posmatra kroz osuđujuću prizmu, staro pravilo iz pravoslavne duhovne tradicije podseća da brz sud ne govori o drugima koliko o stanju onoga ko sudi.
Presveta Bogorodica i svi svetitelji svojim životom svedočili su da nema veće utehe od Božje milosti.
Svečani početak Sabora označen je nakon liturgije tradicionalnim "prizivom Duha Svetog" u kripti Hrama Svetog Save.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
Maramice ostaju na ovom mestu sedam dana, a zatim se zakopavaju i muka večno ostaje u zemlji.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog apostola Jakova Zevedejevog po starom i Svetu mučenicu Glikeriju po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Blažene Djevice Marije Fatimske, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U vremenu kada se tuđi život sve češće posmatra kroz osuđujuću prizmu, staro pravilo iz pravoslavne duhovne tradicije podseća da brz sud ne govori o drugima koliko o stanju onoga ko sudi.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.