OVAKO ĆETE NAJLAKŠE PROVERITE KOJI DUH VAS OPSEDA I NE DA VAM MIRA! Otac Arsenije kaže da boljeg testa nema!
Pravoslavno iskustvo kroz vekove svedoči da je tišina ogledalo duše - u njoj nema skrivanja ni opravdanja.
U svakodnevnom životu mnogi su iskusili da ih nisu povredili otvoreni neprijatelji, već oni koji su se predstavljali kao prijatelji.
U vremenu kada su odnosi među ljudima često opterećeni interesom, laskavim rečima i prikrivenim namerama, čovek sve teže razlikuje iskrenost od pretvaranja.
Mnogi umeju da pokažu pažnju dok im to odgovara, da govore blago i pobožno, a da u srcu nose zavist, gordost ili koristoljublje. Upravo zato su duhovnici kroz vekove upozoravali vernike da ne sude samo po spoljašnjem utisku, već da pažljivo posmatraju dela, istrajnost i istinu koju čovek nosi u sebi.
Pravoslavna vera uči da istinsko smirenje nikada ne traži da bude primećeno. Ono se ne nameće, ne pravi predstavu od svoje dobrote i ne očekuje pohvalu. Čovek koji je zaista smiren ne pokušava da ostavi utisak svetosti pred drugima, već tiho nosi svoj krst, pomaže koliko može i ne uzdiže sebe iznad bližnjih.
Takvi ljudi često nisu glasni, ne ističu svoje vrline i ne traže da im se zahvaljuje, ali upravo oni ostaju verni kada dođu iskušenja.
Nasuprot tome, lažna bliskost i prenaglašena pažnja mogu da zavaraju čoveka. Dešava se da najveća obećanja daju upravo oni koji prvi odustanu kada naiđu teški dani. U svakodnevnom životu mnogi su iskusili da ih nisu povredili otvoreni neprijatelji, već oni koji su se predstavljali kao prijatelji.
Zato su starci i podvižnici govorili da treba ceniti jednostavne ljude, one koji ne govore mnogo, ali stoje uz čoveka kada je najpotrebnije.
Duhovni oci upozoravali su da se prava vera najviše poznaje po delima i po istrajnosti u teškim trenucima.
Kada dođu iskušenja, bolesti, siromaštvo ili nepravda, tada se vidi ko ostaje uz čoveka bez interesa i koristi.
Oni koji imaju istinsko smirenje ne menjaju lice pred ljudima i ne okreću leđa kada nestane razloga za korist. Njihova dobrota je tiha, ali postojana.
O tome je govorio i starac Simeon Atonski:
"Kazaću ti najpre, koga da se čuvaš! Čuvaj se od najsmirenijeg na izgled! Kad vidiš da neko pravi pred tobom poklone, grli te i iskazuje prema tebi svoje neobično raspoloženje, od toga se ti čuvaj najviše! Zato što će on prvi i da te izda! Veruj onome, koji je prost sa tobom (jednostavan) i govori ti istinu, ma kakva ona bila, takvi ljudi će prvi da ti priteknu u pomoć! Pravo, istinsko smirenje je uvek neprimetno, i zato je teško njega naći; ali kad nađeš njega, ono te nikad neće izdati".
Pravoslavno iskustvo kroz vekove svedoči da je tišina ogledalo duše - u njoj nema skrivanja ni opravdanja.
Kroz kratka, precizna pitanja i odgovore, ova pouka razotkriva naše slabosti, navike i zablude, ali i pokazuje put ka unutrašnjoj snazi, miru i istinskoj veri, kakva se retko prepoznaje u svakodnevici.
Zli ljudi najčešće ne podnose ono što ih razobličava.
Svaka duša koja se udaljila od istine jeste rana na telu Crkve.
Svetogorski starac objašnjava šta se događa u čoveku kada se smiri, zadobije blagodat Božiju i prestane da dozvoljava brigama da mu zavladaju dušom.
Porodica Maraš prošlog leta došla je u manastir sa željom da dobije dete, a nekoliko nedelja kasnije Milena je saznala da je trudna. Dečaku su dali ime po Svetom Jakovu Tumanskom, a danas su ga doveli da primi Svetu tajnu krštenja.
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Posle smrti patrijarha Adrijana car je zabranio izbor njegovog naslednika i stavio Crkvu pod državnu kontrolu, dok su njegove reforme i promene verskih običaja deo sveštenstva i naroda videli kao potvrdu najstrašnijih proročanstava.
Porodica Maraš prošlog leta došla je u manastir sa željom da dobije dete, a nekoliko nedelja kasnije Milena je saznala da je trudna. Dečaku su dali ime po Svetom Jakovu Tumanskom, a danas su ga doveli da primi Svetu tajnu krštenja.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Posebnu umetničku vrednost predstavlja ikonostas od orahovog drveta, izrađen 1833. godine.
U razgovoru sa Džoni Ernst i predstavnicima Ambasade SAD u Prištini otvorena su najosetljivija pitanja položaja Crkve i vernog naroda, od zaštite Visokih Dečana i uloge KFOR-a do pritisaka, hapšenja i sve dubljeg nepoverenja.
Crkva upozorila da incident nije slučajan i zatražila hitnu reakciju nadležnih, ali vernike pozvala da ostanu mirni, dostojanstveni i nepokolebljivi u veri: "Nećemo na mržnju odgovarati mržnjom".
U besedi za utorak 11. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o vremenu koje je čoveku još ostavljeno za pokajanje, upozoravajući da će nastupiti dan koji neće biti prilika za promenu, već za konačni sud.