OVIM ČOVEK SEBE NAJVIŠE UBIJA, A TO JE JEDINO ŠTO MOŽE DA MENJA: Otac Gervasije o najvećem paradoksu savremenih ljudi
Svet u kojem živimo je odraz našeg srca.
Svet u kojem živimo je odraz našeg srca.
Duhovni oci podsećaju da molitva traži trud, sabranost i istrajnost, jer tek kad je srce uključeno, molitva postaje istinska veza sa Bogom.
Mnogi duhovnici podsećaju da ljubav i dobrota nisu samo reči, već dela koja nose težinu večnosti.
Kada voliš u Hristu, tada ne gledaš na tuđe slabosti, već vidiš u svakom čoveku lik Božiji.
Mir nije odsustvo haosa, već prisustvo smisla.
Kako tišina, smirene misli i molitva mogu da postanu snaga koja čuva srce od nemira i vodi nas ka unutrašnjem spokojstvu.
Put do mira vodi kroz smirenje, odricanje od sopstvene volje i prihvatanje Božje promisli, ma koliko ona delovala teško ili nerazumljivo.
U pravoslavlju se veruje da Bog nikada ne dopušta iskušenje koje je jače od čovekove snage.
Veliki je izazov pružen čoveku onim šta će on da učini sa patnjom i bolom, isticao je Jerotić.
Onaj koji trpi osudu, ogovaranje i klevetu, pozvan je da ne uzvraća istom merom, već da se brani smirenjem.
Bez ljubavi, svaki podvig postaje prazan, a svaka molitva – bez duše.
Smiren čovek ne prezire sebe, već se oslobađa gordosti, očekivanja i prava da uvek bude u pravu.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Ajeti 56:68-74 otkrivaju kako svakodnevni darovi prirode oblikuju naš odnos s Alahom i podstiču na zahvalnost i pažnju prema svetu oko nas.
Dobrija Radović, pesnik i potomak znamenite moračke porodice, upokojio se na praznik Svetog Arhangela Mihaila, ostavljajući za sobom sećanje koje ostaje među zavičajnim stazama njegovog roda.
U opsežnom izveštaju lista sveštenici iz SAD govore o nezapamćenom prilivu vernika i rastu pravoslavne zajednice u ovoj zemlji.