Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Evropski sud za ljudska prava doneo je odluku koja se smatra istorijskom, pošto je utvrdio da je Turska prekršila osnovna prava klirika Carigradske patrijaršije. Ova presuda otvara novo poglavlje u odnosima između Ankare i pravoslavne zajednice u Istanbulu.
Sud je presudio u korist dvojice pravoslavnih sveštenika koji su pokrenuli postupak protiv Turske, jer im je bilo uskraćeno pravo da budu birani u uprave grčko-pravoslavnih vakufa. Turske vlasti su godinama opravdavale tu praksu pozivanjem na tumačenje Lozanskog sporazuma, koje je Sud ocenio kao neutemeljeno i proizvoljno.
Postupak je trajao oko petnaest godina i danas se smatra važnom prekretnicom u zaštiti verskih i manjinskih prava u Turskoj.
Ruši se shvatanje staro čitav vek
Pravni savetnik Carigradske patrijaršije, Paris Asanakis, ocenio je presudu kao istorijsku i istakao da ovom odlukom prestaje da važi dugogodišnja praksa Generalne direkcije za vakufe u Turskoj, piše portal vimaorthodoxias.gr.
On je objasnio da su turske vlasti tvrdile kako Lozanski sporazum zabranjuje kliricima Carigradske patrijaršije da učestvuju u upravljanju institucijama grčko-pravoslavne zajednice.
Sud je, međutim, jasno naveo da takvo tumačenje nema uporište u pravnim normama i da nije potvrđeno u sudskoj praksi u Turskoj.
Posebna težina ove odluke ogleda se u tome što je Sud u Strazburu prvi put utvrdio povredu člana 9 Evropske konvencije o ljudskim pravima, koji garantuje slobodu veroispovesti, na štetu pripadnika pravoslavne zajednice u Turskoj.
Joaquin Ossorio Castillo/Shutterstock
Zastava Carigradske patrijaršije
Šta su vakufi
Vakufi su dobrotvorne i verske ustanove koje potiču iz osmanske i islamske tradicije. Oni upravljaju crkvama, školama, bolnicama, grobljima i drugim institucijama koje služe verskim i manjinskim zajednicama.
U slučaju pravoslavne zajednice u Istanbulu, vakufi imaju ključnu ulogu u održavanju istorijskih crkava, škola i drugih zajedničkih ustanova koje su duhovno povezane sa Carigradskom patrijaršijom.
Iako je Turska povremeno najavljivala reforme, godinama je zadržavala ograničenja koja se odnose na izbor klirika u uprave ovih institucija. U praksi je učešće uglavnom bilo ograničeno na laičke predstavnike zajednice.
Sveštenici koji su pokrenuli postupak
Postupak pred Sudom pokrenuli su pokojni Genadios Mavrakis i Georgios Kasapoglu.
Gennadios Mavrakis bio je direktor Velike škole nacije i ranije je učestvovao u upravi jednog vakufa dok je bio laik. Međutim, nakon što je rukopoložen za sveštenika, turske vlasti su ga isključile iz upravljačkih tela, pozivajući se na isto tumačenje Lozanskog sporazuma.
Žalbe su se odnosile i na vakuf Bogorodice u Bešiktašu, kao i na istorijski hram Svetih Konstantina i Jelene u Samatiji.
Valukli i nova pravna pitanja
Odluka iz Strazbura mogla bi da utiče i na druge nerešene slučajeve grčko-pravoslavne zajednice u Turskoj. Posebnu pažnju privlači slučaj Vakufa Valukli.
Ovaj istorijski vakuf upravlja velikim zemljišnim posedom, bolnicom, domom za stare i značajnom nepokretnom imovinom. Izbori za njegovu upravu nisu održani već oko 35 godina.
Istovremeno, pred Evropskim sudom i dalje se vodi više postupaka koje su pokrenuli klirici, što dodatno pojačava pritisak na turske vlasti da promene dosadašnju praksu.
Poruka o verskoj slobodi i manjinama
Sud u Strazburu je posebno naglasio značaj verskih i kulturnih udruženja u demokratskom društvu. U presudi se ističe da poštovanje verske i kulturne raznolikosti predstavlja osnovu društvene stabilnosti.
Ovaj slučaj prate i grčka strana i evropske institucije, jer se direktno odnosi na položaj manjina i na obaveze Turske prema Savetu Evrope.
Za mnoge analitičare, reč je o jednoj od najznačajnijih pobeda Carigradske patrijaršije pred međunarodnim sudom poslednjih godina, sa snažnim simboličkim značajem za pravoslavlje i za istorijsko prisustvo pravoslavaca u Istanbulu.
Odlazak bugarskog arhijereja iz hrama Svetog Đorđa u Carigradu, nakon odluke o učešću predstavnika drugih crkava u službi, razotkrio je napetosti koje su se već danima gomilale iza svečanog poretka vaskršnje službe.
Mark Linč kritikovao je američku spoljnopolitičku pasivnost, najavljujući zakonodavne i ekonomske mere prema Turskoj dok ne dođe do promene statusa Aja Sofije.
Carigradski patrijarh poručio je da se približavanje Carigradske i Rimokatoličke crkve nastavlja i ocenio da je obnova punog zajedništva istorijski proces koji više ne može da se zaustavi.
Tokom obeležavanja godišnjice pada Carigrada, turski predsednik poručio je da čežnja za osvajanjem nikada neće nestati iz srca nacije i pred hiljadama okupljenih recitovao stihove iz Kurana u Aja Sofiji.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju praznik Prepodobnog Isakija Ispovednika po starom kalendaru, a Prepodobnog Onufrija Velikog i Svetog Petra Atoskog po novom kalendaru. Katolička crkva slavi blagdan Presvetog Srca Isusovog, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Jedna kratka pouka gruzijskog svetitelja objašnjava zašto se molitva često pretvara u naviku bez unutrašnjeg reda i kako se, kroz jednostavan duhovni poredak, vraća svojoj punoj snazi i smislu.
Prepodobni Isakije Ispovednik upokojio se oko 383. godine, ostavivši za sobom primer nepokolebljive vere, hrabrosti i spremnosti da istinu brani bez obzira na cenu.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju praznik Prepodobnog Isakija Ispovednika po starom kalendaru, a Prepodobnog Onufrija Velikog i Svetog Petra Atoskog po novom kalendaru. Katolička crkva slavi blagdan Presvetog Srca Isusovog, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Jedna kratka pouka gruzijskog svetitelja objašnjava zašto se molitva često pretvara u naviku bez unutrašnjeg reda i kako se, kroz jednostavan duhovni poredak, vraća svojoj punoj snazi i smislu.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za četvrtak 2. sedmice po Duhovima otkriva se odnos muškarca i žene kao odraz višeg jedinstva, u kome se bliskost uzdiže u duhovnu dimenziju koja prevazilazi uobičajeno poimanje.
Između Golupca i Đerdapa, u manastiru iz 14. veka, susreću se tišina, predanje o svetiteljima i ispovesti vernika koji tvrde da su ovde doživeli ono što nisu mogli da objasne nigde drugde.