KOME ŽIVOT POSTAJE TEŠKO MUČENJE I KADA: Mudrost starca Pajsija koju vredi pročitati
Bez Boga, čak i blagostanje nema snagu, a stradanje postaje neizdrživo.
Bez Boga, čak i blagostanje nema snagu, a stradanje postaje neizdrživo.
Sveća, kolač i žito pripremaju se kao i obično, ističe Đurđević.
Pravoslavna duhovna tradicija govori o potrebi svakodnevnog preispitivanja sebe, o priznavanju sopstvenih grešaka i o ličnoj odgovornosti za stanje duše.
U pravoslavnom razumevanju čoveka, duša se ne razvija izolovano.
Otac Georgije objašnjava kako su nastajala "pogađanja" najpoznatije balkanske proročice i kakav duhovni izvor Crkva prepoznaje iza glasova koji su je proslavili.
Dok svet gubi vezu sa hrišćanskim vrednostima, mitropolit bački ističe da Srbija mora ostati verna pravoslavnom Istoku, upozoravajući na opasnosti neoliberalnih ideologija i dezintegraciju društva kroz sukobe i podele.
Otac Predrag kaže da je najbitnije da se ne gorči, da se ne mrači, i da se ne razmišlja šta je naš, a šta tuđi običaj, nego šta god da se izabere, neka to bude iz ljubavi.
Čovek koji zavidi ne raduje se ni sopstvenim darovima, jer mu pogled stalno luta ka onome što drugi imaju.
Pojam duhovnika često se pogrešno poistovećuje sa ispovednik.
Demoni mogu da utiču na čoveka kroz misli i osećanja, navodeći ga na mržnju, zavist, lenjost ili očaj.
Pravoslavlje tugu ne smatra strašnom, ali pravi razliku između prolazne žalosti i beznadežnog očajanja koje prelazi u uninije, a to jeste greh.
Vernici i istoričari zabrinuti zbog plana albanskog Ministarstva kulture da hram pretvori u muzejski prostor, što ugrožava duhovni i kulturni identitet sela.
Iza drvenih zidova Lazarice kod Prolom banje kriju se čudni simboli i predanja koja i danas intrigiraju verni narod, ali i sve putnike namernike.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
U besedi o Josifu Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto zavist, kleveta i poniženje nisu kraj priče, već početak puta na kome Bog sam preuzima reč.
Jedan od najvećih duhovnika 20. veka otkriva zašto reči gube snagu ako se ne potvrđuju životom i kako tajna molitva oblikuje duhovnu istinu.
Srpska pravoslavna crkva podseća na običaj u kojem deca simbolično "vežu" majke, a žene uzvraćaju darovima, stvarajući nevidljive niti koje povezuju generacije i jačaju hrišćanski duh zajedništva.