Iako se razlikuju po obredima, istoriji i teološkim učenjima, hrišćanstvo, islam i judaizam dele vrednosti koje vekovima oblikuju živote miliona ljudi: mir, milosrđe, porodicu, praštanje i brigu za bližnjeg.
Kada se govori o religijama, pažnja se najčešće usmerava na ono po čemu se razlikuju. Različiti obredi, verski propisi, sveta mesta i tumačenja vere lako privlače pažnju. Mnogo ređe se govori o onome što ih povezuje. Upravo se tu nalazi jedna od najzanimljivijih priča religijske istorije.
Zajednički moralni temelji u svetim spisima
Bez obzira na to da li potiču iz različitih delova sveta i različitih epoha, velike religijske tradicije vekovima prenose poruke koje su iznenađujuće bliske. Poziv na mir, poštovanje porodice, spremnost na oproštaj, briga za bližnjeg i milosrđe prema onima kojima je pomoć potrebna nalaze se među najvažnijim vrednostima gotovo svih velikih religija.
Čovek koji otvori Sveto pismo, Kuran ili jevrejske svete spise brzo će primetiti da se, uprkos razlikama u učenju, iznova susreće sa sličnim moralnim načelima. Na različite načine i kroz različite istorijske okolnosti, vernicima se poručuje da ne čine drugima ono što ne bi želeli da drugi čine njima, da pomažu ugroženima, poštuju roditelje, čuvaju porodicu i nastoje da žive u slozi sa ljudima oko sebe.
Foto: Magnific / photoangel
Svete knjige, ilustracija
U hrišćanstvu posebno mesto zauzima zapovest ljubavi prema bližnjem. U islamu se milost i saosećanje smatraju među najuzvišenijim osobinama kojima čovek treba da teži. U judaizmu se snažno naglašavaju pravda, odgovornost i briga za zajednicu. Iako svaka od ovih religija ima svoje posebnosti, njihove etičke poruke često vode ka istom cilju – dostojanstvenom i odgovornom životu.
Zbog toga mnogi teolozi i istoričari ističu da religije nisu povezane samo zajedničkim istorijskim korenima, već i sličnim moralnim pogledom na čoveka. One nude različite odgovore na velika duhovna pitanja, ali se često slažu kada je reč o osnovnim pravilima ljudskog ponašanja.
Susreti religija u savremenom dijalogu
Takvo razumevanje postalo je posebno važno tokom 20. i 21. veka, kada su verski lideri sve češće počeli da razgovaraju jedni sa drugima. Jedan od najznačajnijih koraka u tom pravcu bila je deklaracija Nostra Aetate, koja je otvorila novo poglavlje u odnosima između Katoličke crkve i drugih religijskih zajednica.
Važan simbol međureligijskog dijaloga postao je i susret verskih lidera u Asiziju 1986. godine. Tokom tog događaja, predstavnici brojnih religija okupili su se sa zajedničkom željom da pošalju poruku mira svetu. "Assisi Interfaith Meeting 1986" pokazao je da različite vere mogu da razgovaraju bez odricanja od sopstvenog identiteta.
Credit: Vincenzo PINTO / AFP / Profimedia
Papa Franja i veliki imam Al-Azhara Ahmed el Tajeb potpisali su istorijski dokument 2019. godine
Sličnu poruku nosi i Document on Human Fraternity 2019, koji su potpisali papa Franja i veliki imam Al-Azhara Ahmed el Tajeb. U središtu tog dokumenta nalazi se jednostavna, ali snažna ideja: ljudi mogu da sarađuju i grade bolje društvo čak i kada pripadaju različitim verskim tradicijama.
Mostovi koji nastaju kroz svakodnevni život
Ipak, dijalog među religijama ne odvija se samo na velikim konferencijama i istorijskim skupovima. On se svakodnevno odvija u gradovima, školama, bolnicama i humanitarnim akcijama. Tamo gde ljudi zajedno pomažu drugima, razlike ne nestaju, ali prestaju da budu prepreka za saradnju.
Možda upravo zato zajedničke vrednosti imaju toliku snagu. One ne traže od ljudi da se odreknu svoje vere, tradicije ili identiteta. Naprotiv, podsećaju ih da se iza različitih običaja i verskih izraza često nalaze iste ljudske težnje – želja za mirom, potreba za ljubavlju, vera u praštanje i spremnost da se pomogne drugome.
Zidovi nastaju kada se vidi samo ono što razdvaja. Mostovi nastaju kada se prepozna i ono što povezuje. Istorija religija pokazuje da takvih mostova ima mnogo više nego što se na prvi pogled čini.
Od blagoslova patrijarha Pavla do molitve pred svakim mečem - otkrivamo kako pravoslavlje daje snagu, smirenost i unutrašnji kompas jednom od najvećih sportista sveta.
Kako tri različite verske tradicije koriste uzdržavanje od hrane i molitvu da bi ojačale duhovnu disciplinu, približile se Bogu i razvile solidarnost prema bližnjima – prikaz jednog dana posta u svakoj religiji.
Krompir, brašno i jaja dovoljni su za osnovu ovog starinskog specijaliteta, koji se kuva poput knedli, a zatim oblaže prženim prezlama ili začinjava alevom paprikom.
Poglavar Ruske pravoslavne crkve ukazao je da zavisnost nije vezana samo za alkohol, već da čovek može izgubiti slobodu i kada više ne uspeva da kontroliše vreme provedeno uz ekran, društvene mreže i elektronske igre.
U besedi za subotu 15. Sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako su proročanstva najavljivala Hristov dolazak, dok je Njegova prava priroda ostala nedokučiva onima koji nisu prepoznali Cara slave.
U vremenima tuge, klevete i unutrašnjih borbi, ne traži snagu u sebi, već u Gospodu. Jer kako reče otac Mihailo – „trpi i istrpi, ali najviše se čuvaj očajanja.“
U ranom hrišćanstvu za reč ,,greh” korištena je grčka reč ,,amartija” (ἁμαρτία) koja se koristila u streličarskom sportu i značila je promašaj mete, cilja.
Praznik počinje u petak, 11. septembra, a završava se u nedelju, 13. septembra. Tokom tih dana vernici se sećaju stvaranja, preispituju svoje postupke, izgovaraju posebne molitve i kroz drevne običaje simbolično ostavljaju grehe iza sebe.
Četvorogodišnja saradnja sa čuvenim londonskim klubom Fabric izazvala je oštre kritike, dok iz hrama poručuju da žele da privuku novu publiku i istorijski prostor približe onima koji ga inače ne posećuju.