MNOGI KAŽU DA IH JE OVO POGODIO "PRAVO U SRCE": Reči koje teraju čoveka da se preispita
Ajet 57:21 govori o oprostu, ogromnoj milosti i trci koja se ne vodi među ljudima, već sa sopstvenim slabostima.
Ajet 57:21 govori o oprostu, ogromnoj milosti i trci koja se ne vodi među ljudima, već sa sopstvenim slabostima.
Ajet 57:18 otkriva zašto iskrena sadaka oplemenjuje vernika, donosi unutrašnji mir i nagradu koja nadmašuje sve ljudske računice.
Ajeti 57:9-10 inspirišu islamske vernike da razumeju snagu svojih dela i kako materijalna sredstva i lična hrabrost grade trajni pečat u životima drugih.
Ajeti 57:1–6 vode kroz nevidljive i vidljive svetove, otkrivajući moć, mudrost i prisutnost Boga u svakom trenutku – od stvaranja neba i Zemlje do svakodnevnih ljudskih misli i dela.
Ajeti 56:68-74 otkrivaju kako svakodnevni darovi prirode oblikuju naš odnos s Alahom i podstiču na zahvalnost i pažnju prema svetu oko nas.
Ajeti 56:58-65 govore o Božijoj milosti, opomeni i odgovornosti, otkrivajući kako svaka odluka utiče na konačni susret sa Stvoriteljem.
Stihovi sure Ar-Rahman 55:1–13 povezuju Božiju blizinu, ljudsko poreklo i kosmički poredak, podsećajući da najvažnije često primetimo tek kada se um utiša.
Ajeti 54:49–55 sure Al-Kamar otkrivaju kako svaka odluka i svaki dah podsećaju na neizbežnu pravdu i mudrost Stvoritelja
Čak i najmanji napor ima posledice – ajeti iz sure An-Najm podsećaju nas da svaki izbor vodi nagradi ili iskušenju.
Ajeti 51:20-23 pokazuju kako tragovi Božije prisutnosti postoje u zemlji, u čoveku i u nebesima, pozivajući na introspektivno otkrivanje sopstvene duhovne snage.
Ajeti 50:15-16, izdvojeni za 15. novembar, podsećaju na neprekidnu Božiju pažnju i moć stvaranja, izazivajući razmišljanje o odgovornosti, sudbini i unutrašnjem životu svakog čoveka.
Svaki element prirode simbolizuje obnovu, red i unutrašnju snagu, podsećajući na nevidive veze koje oblikuju naš život.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Za najčešće greške vernika otac Hligorije navodi to, što gubimo duhovnu dimenziju proslave.
Ova nenametljiva, a raskošna poslastica spaja orahe, puter i nežne kore u "ružice" koje prizivaju detinjstvo i porodična okupljanja, a priprema je jednostavna čak i za početnike u kuhinji.
U svedočanstvu Prepodobnog Jakova Calikisa krije se ohrabrenje koje razbija stid, podseća na silu svešteničkog blagoslova i vraća poverenje u isceljujuću moć iskrene ispovesti.