U životu svakog čoveka postoje trenuci kada se suočava sa nepravdom, osudom i nerazumevanjem. Nije retkost da ljudi budu izloženi klevetama, zlonamernim rečima ili postupcima koji ih duboko pogađaju.
Upravo tada pokazuje se koliko je vera ukorenjena u srcu i koliko je čovek spreman da svoje pouzdanje položi u Boga, a ne u prolazne sudove sveta.
Pravoslavna tradicija uči da najveća opasnost nije u onome što drugi govore ili čine protiv nas, već u tome da dopustimo da tuđa zloba unese nemir u našu dušu.
Kada čovek počne da se hrani gorčinom, ljutnjom i željom za opravdavanjem pred svima, tada gubi unutrašnji mir koji je dragoceni dar Božiji. Zbog toga su svetitelji savetovali da se na uvrede ne odgovara uvredama, na osudu osudom, niti na klevetu klevetom.
Mnogi pravednici kroz istoriju Crkve bili su izloženi progonima i lažnim optužbama. Neki su trpeli podsmeh, drugi odbacivanje, a treći otvorenu mržnju. Ipak, njihova snaga nije bila u tome što su uspeli da ućutkaju svoje protivnike, već što nisu dozvolili da im protivnici oduzmu mir srca.
Znali su da ljudsko mišljenje danas postoji, a sutra nestaje, dok ono što čovek gradi pred Bogom ostaje za večnost.
Kada se suočimo sa nepravdom, prirodno je da osetimo bol. Međutim, hrišćanin je pozvan da taj bol ne pretvori u očajanje i uznemirenost. Umesto toga, treba da ga prinese Bogu kroz molitvu, verujući da Gospod vidi svaku suzu, svaku uvredu i svaku skrivenu borbu. Onaj ko se uzda u Boga ne meri svoju vrednost po tome šta drugi govore o njemu, već po tome da li ostaje veran istini, ljubavi i smirenju.
Zato su reči starca Emilijana snažan podsetnik kako treba da se odnosimo prema ljudskim nepravdama i osudama:
"Nikada ne stavljajmo zlo u svoje misli. Ne bojmo se. Ne brinimo. Ne brinimo. Ali, čak i kada primate nepravde, strasti, klevete od drugih, ne uznemiravajte se, ne brinite se. Neka govore šta god žele o vama. A ako vas proklinju, ne brinite. Dobro i sreća nisu izgubljeni, jer ih ne očekujemo od ljudi već od Boga."
Sveti Pajsije Svetogorac upozorava da kletve, kada su izgovorene iz bola i nepravde, mogu imati ozbiljne posledice i za onoga ko ih izgovara i za onoga kome su upućene.
Kada čovek smatra da je uvek u pravu, kada ne želi da popusti, da oprosti ili da zatraži oproštaj, tada se srce udaljava od ljubavi i mira.
Delovanje prokletstva se projavljuje u bolestima, a često i u smrti, kaže otac Serafim.
Sveti oci su često govorili da su upravo neprijatnosti, uvrede i klevete prilika da čovek proveri svoju veru, smirenje i poverenje u Boga.