OD OVOGA NAJVIŠE ZAVISI KAKO GOSPOD NA NEKOGA GLEDA! Starac Josif o malim stvarima koje za Boga imaju ogromnu težinu!
U pravoslavnoj tradiciji, svaki čovek je ikona Božja, bez obzira na njegove mane, padove ili slabosti.
Kada čovek smatra da je uvek u pravu, kada ne želi da popusti, da oprosti ili da zatraži oproštaj, tada se srce udaljava od ljubavi i mira.
Među ljudima se često može čuti da je najteže sačuvati mir upravo sa onima koji su nam najbliži.
Neretko se dogodi da među rođenom braćom i sestrama nastanu svađe, nerazumevanje, uvrede i dugotrajna ćutanja koja godinama razdvajaju porodicu.
Pravoslavna vera, međutim, uči da upravo kroz takve odnose čovek najbolje vidi stanje svoje duše i koliko u njemu ima smirenja, trpljenja i ljubavi.
Sveti oci govorili su da nije teško pokazivati dobrotu prema ljudima koje retko viđamo, ali da se prava vera otkriva onda kada čovek uspe da sačuva mir sa onima sa kojima je svakodnevno povezan. Zato su posebno upozoravali na gordost, jer upravo ona najčešće rađa sukobe među najbližima.
Kada čovek smatra da je uvek u pravu, kada ne želi da popusti, da oprosti ili da zatraži oproštaj, tada se srce udaljava od ljubavi i mira.
Mnogi misle da će post, duga molitva ili milostinja sami po sebi biti dovoljni za spasenje, ali su sveti ljudi upozoravali da ništa nema vrednost ako čovek u sebi nosi gordost i neprijateljstvo prema bližnjem.
Posebno je opasno kada se sukobi i mržnja zadrže među rođenom braćom i sestrama, jer tada čovek zatvara srce pred ljubavlju koju Bog traži od svakog hrišćanina.
O tome je govorio i Prepodobni Josif Optinski:
"Аko ti sa rođenom sestrom ne možeš da živiš, onda ni sa anđelom u raju nećeš moći - zbog gordosti. Nikoga nikada nizašta ne osuđuj i svima praštaj, i bez truda ćeš se tada spasti. Osuđivači, zlopamtila i gordi, makar se i mole i poste, makar i razdaju novac, ako se ne ispravljaju, nemaju i neće imati mesto na nebu, već će poći u pakao zlim dusima da se zauvek muče bez kraja."
U pravoslavnoj tradiciji, svaki čovek je ikona Božja, bez obzira na njegove mane, padove ili slabosti.
Pravoslavno iskustvo podseća da se snaga čoveka ne meri time koliko može da uzvrati, već koliko može da podnese i oprosti.
Pravoslavna tradicija uči da je svaki dar koji čovek ima, bilo da je reč o novcu, znanju ili vremenu, dat sa razlogom.
Svaka duša koja se udaljila od istine jeste rana na telu Crkve.
Gde čovek više ne vidi izlaz, Bog već priprema spasenje, ističe otac Dejan.
Jedanaestogodišnji dečak i njegova sestra pronašli su na staroj hartiji poruku koja otkriva da najveća vrednost svakog talenta nije u aplauzu, već u dobru koje njime činimo drugima.
Za razliku od mnogih drugih država, sveštenici u Grčkoj imaju status državnih službenika.
Iz Moskve poručuju da eventualne zabrane poglavaru Ruske pravoslavne crkve ne bi imale nikakav praktičan efekat, ocenjujući da bi takav potez bio politički i simbolički čin usmeren protiv ruskog pravoslavlja.
Jedanaestogodišnji dečak i njegova sestra pronašli su na staroj hartiji poruku koja otkriva da najveća vrednost svakog talenta nije u aplauzu, već u dobru koje njime činimo drugima.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Kombinacija belog luka, vina i sporog pečenja u glinenoj posudi daje neočekivano sočan rezultat koji se pamti već posle prvog zalogaja.
Crkva od najranijih vremena uči da svaka izgovorena reč ima svoju težinu i posledice, bilo da donosi mir, utehu i ljubav, ili širi gnev, mržnju i sablazan.
Iskustvo Elvire Parfjonove pokazuje kako jedan san o gubitku može pokrenuti unutrašnji preokret, razotkriti ono što se u svakodnevici odlaže i pretvoriti tihe emocije u odluke koje menjaju način na koji gledamo one koje volimo.