Sabranost i snažan duhovni prizor obeležili su jutarnje okupljanje, uz dolazak vernika iz svih krajeva grada i atmosferu koja je ispunila hram i njegovu portu.
Jutros je u Vaznesenskoj crkvi, patrijarškom liturgijom, pred Časnim Pojasom Presvete Bogorodice, molitveno započeta svenarodna proslava Spasovdana, krsne slave Grada Beograda. Od samog početka bilo je jasno da ovaj praznik nosi posebnu težinu, jer u njemu prirodno žive i istorija hrama i živa vera okupljenog naroda.
Ove godine Beograđani imaju poseban blagoslov. Kako je sinoć prilikom dočeka svetinje iz manastira Vatopeda rekao patrijarh Porfirije, grad je dobio najveći dar i najdragocenije jemstvo ljubavi Presvete Bogorodice, jer je u prestonicu stigao Njen Časni Pojas.
Sinoć su hiljade ljudi strpljivo čekale u dugim redovima da se poklone svetinji. U tišini i molitvenoj sabranosti vernici su satima prilazili kako bi celivali Časni Pojas Presvete Bogorodice. Prizor je ostavljao utisak smirenosti i zajedničke molitve koja se protezala kroz gradske ulice.
Redovi koji su se protezali kroz grad
I jutros se ista slika ponovila. Verni narod pristizao je sa svih strana ka Vaznesenskom hramu, ispunjavajući portu i okolne ulice. Svetu liturgiju služio je patrijarh srpski Porfirije.
Pred početak liturgije patrijarh je izneo Pojas Presvete Bogorodice iz hrama i položio ga ispod baldahina postavljenog u porti. Taj prostor, pod otvorenim nebom, posebno je uređen za ovu priliku i podseća na istorijski trenutak iz vremena kada je hram osveštan pre 163 godine, u vreme mitropolita Mihaila Jovanovića.
Liturgija pod vedrim nebom koja je okupila episkope iz celog sveta
U liturgijskom sabranju učestvovali su i brojni arhijereji Srpske pravoslavne crkve, zajedno sa arhimandritom Jefremom, igumanom svetogorskog manastira Vatoped. Njihovo prisustvo dodatno je naglasilo širinu ovog praznika i osećaj sabornosti koji je ispunio portu hrama.
Među prisutnima bili su episkopi iz različitih eparhija širom sveta, što je Spasovdan u Vaznesenskoj crkvi pretvorilo u događaj koji prevazilazi lokalni okvir i postaje izraz jedinstva Crkve.
U središtu svega ostao je narod. Ljudi koji su dolazili u tišini, strpljivo čekali i sa verom prilazili svetinji dali su ovom prazniku njegov najdublji smisao. Upravo u toj smirenosti i zajedničkoj molitvi ogleda se duh Spasovdana u Beogradu.
U Verskom dobrotvornom starateljstvu odvija se velika akcija pakovanja darova koji će biti podeljeni posle litije, dok je dolazak srpskog patrijarha dodatno obeležio rad volontera i naglasio značaj zajedničkog služenja i sabornosti.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Odluka da krsno znamenje ponese učenik Matematičke gimnazije Andrej Drobnjaković, višestruki osvajač međunarodnih medalja na najvećim svetskim naučnim takmičenjima, izazvala je veliko interesovanje javnosti u Srbiji.
Detaljan plan kretanja litije od Vaznesenjskog hrama do Hrama Svetog Save, uz privremene obustave i izmene u saobraćaju, uz očekivano prisustvo velikog broja učesnika i prolazak kroz najprometnije gradske ulice.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Poglavar SPC govorio je o veri koja povezuje generacije i čuva duhovne korene naroda, upozorio na razdor i mržnju, a Bojanu Pajiću uručeno je visoko crkveno odlikovanje za doprinos srpskom kulturnom nasleđu.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o mestu crkve u životu naroda, iskušenjima kroz koja hrišćanin prolazi i primeru Svetih četrdeset mučenika sevastijskih.
Verni narod okupio se u porti novobeogradskog hrama, gde je patrijarh Porfirije uputio snažne poruke o veri, smirenju, radosti, pokajanju i miru, a bogat program okupio je i brojne izvođače duhovne i etno muzike.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.