Crkva ne odbacuje medicinu, ali ističe da lekovi samo umiruju telo, dok se duša leči ispovešću, liturgijom i menjanjem sebe.
Depresija je vodeći zdravstveni problem 21. veka, a broj obolelih širom sveta neprekidno raste.
Dok se ordinacije pune, a potrošnja antidepresiva skače, lekari i teolozi pokušavaju da odgovore na ključno pitanje: da li savremeni čovek boluje od medicinskog poremećaja ili proživljava duboku duhovnu krizu?
Sa stanovišta savremene medicine, depresija je ozbiljna bolest. Psihijatrija je definiše kao poremećaj koji nastaje usled hemijskog disbalansa u mozgu, odnosno nedostatka neurotransmitera poput serotonina. Na njenu pojavu utiču genetika, hroničan stres i traume.
Zato klasična medicina spas za ovu pošast vidi u kombinaciji psihoterapije i lekova koji vraćaju hemijsku ravnotežu u organizmu.
Shutterstock/Prathankarnpap
Pravoslavlje uzrok depresije vidi u gordosti
Sa druge strane, pravoslavna duhovna tradicija koren ovog problema vidi u duhovnoj sferi. Sveti oci su stanje duboke potištenosti nazivali "uninije" ili čamotinja. Pravoslavlje nas uči da tuga i očajanje često nastaju kada čovek izgubi smirenje, prestane da se moli i okrene se isključivo sopstvenom egu.
Crkva ne odbacuje medicinu, ali ističe da lekovi samo umiruju telo, dok se duša leči ispovešću, liturgijom i menjanjem sebe.
Ovu direktnu vezu između ljudskog ponosa, odsustva molitve i pada u tešku depresiju najpreciznije je objasnio čuveni ruski duhovnik, arhimandrit Amvrosije Jurasov:
- Obično, ako čovek nema molitvu, on je stalno depresivan. To je posebno tačno za gorde, one koji vole da osuđuju i kritikuju. Takvom čoveku kažete da to ne treba da radi, da će ga mučiti očajanje, ali on ne razume. Želi da bude glavni, da zabode nos u svaki kutak, da zna sve, da svima dokaže svoje pravo. Takva osoba ima visoko mišljenje o sebi. A kada naiđe na otpor, nastaju skandali i uvrede, Božja blagodat odlazi, i čovek pada u očajanje.
Kroz svetu tajnu ispovesti, razgovore, savete o molitvi i postu, duhovnik bi trebalo da pomogne čoveku da prepozna sopstvene slabosti, pobedi greh i napreduje u hrišćanskom životu.
U besedi za nedelju 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava šta apostol Filip nije mogao da vidi i zašto telesne oči nisu dovoljne da čovek prepozna Božije prisustvo.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Kodrata po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog Jeroteja Atinskog. Katolička crkva slave Svetog Franju Asiškog, Jevreji obeležavaju Simhat Toru, dok muslimani nemaju veliki praznik.
Jedna od pouka svetogorskog starca otkriva zašto i mali prinos pred Bogom ima posebnu vrednost kada se uz sveću setimo onih koji prolaze kroz patnju, nevolju i teške životne trenutke.
Kada među ljudima ostanu povreda, ljutnja i ćutanje, poznati duhovnik savetuje da se ne odustaje od drugoga, već da se za njega učini ono što može doneti ispravljenje, pomirenje i drugačiji odnos.
Kroz svetu tajnu ispovesti, razgovore, savete o molitvi i postu, duhovnik bi trebalo da pomogne čoveku da prepozna sopstvene slabosti, pobedi greh i napreduje u hrišćanskom životu.
U besedi za nedelju 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava šta apostol Filip nije mogao da vidi i zašto telesne oči nisu dovoljne da čovek prepozna Božije prisustvo.
Jedna od pouka svetogorskog starca otkriva zašto i mali prinos pred Bogom ima posebnu vrednost kada se uz sveću setimo onih koji prolaze kroz patnju, nevolju i teške životne trenutke.
Poslednji ispraćaj Maise i Meri Daoud okupio je porodicu, prijatelje i vernike u Hramu Svetog Porfirija u Gazi, dok je Jerusalimska patrijaršija uputila molitvu za pokoj njihovih duša i utehu najbližima.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.