AKO NALETITE NA DEPRESIVNU OSOBU, OBAVEZNO OVO URADITE! Shiarhimandrit Zosima kaže da ćete joj tako mnogo pomoći!
Jedan od najvažnijih načina na koji možemo biti uz čoveka koji pati jeste molitva.
Jedan od najvažnijih načina na koji možemo biti uz čoveka koji pati jeste molitva.
Tuga i čamotinja muče sve veći broj ljudi.
Crkva ne odbacuje medicinu, ali ističe da lekovi samo umiruju telo, dok se duša leči ispovešću, liturgijom i menjanjem sebe.
Od neprestane potrage za sigurnošću i zadovoljstvom do tišine, molitve i prihvatanja sopstvenog Krsta, put izlaska iz unutrašnjeg nemira počinje tamo gde savremeni čovek najmanje očekuje.
Sve veći broj ljudi muči anksioznost.
Preosetljivi ljudi mnogo stradaju, govorio je starac Tadej.
Govoreći o duhovnim uzrocima ovakvog stanja, arhimandrit Jovan Jelenkov ističe da tuga može biti povezana sa odsustvom vere, kada čovek u svojoj nemoći prestaje da vidi svetlost i izlaz.
Mnogi običaji imaju svoje mesto u tradiciji i mogu biti deo života verujućeg naroda, ali nisu svi običaji crkvene zapovesti.
Patrijarh Pavle posebno je naglašavao da čovek može podneti i najveća iskušenja kada zna njihov smisao.
Veliki duhovnik našeg vremena objasnio je zašto ne treba ostajati zarobljen u teškim mislima i otkrio jednostavne korake koji čoveka mogu vratiti molitvi, miru i unutrašnjoj radosti.
Iako je Crkva zvanično ne naziva „isceliteljkom od depresije“, brojni vernici svedoče da su kroz molitvu Svetoj Kirijakiji pronašli mir, snagu i nadu.
Crkva ne osuđuje čoveka koji prolazi kroz takva iskušenja, već ga poziva da se protiv njih bori molitvom, verom i zahvalnošću Bogu.
Pouka svetogorskog podviznika otkriva zašto nije svaki bol štetan i kako razlikovati tugu koja udaljava od Boga od one koja vodi ka pokajanju i duhovnoj obnovi.
U pravoslavlju, čovek ne skriva svoju muku od Boga već je iznosi je pred njega.
Ubrzan tempo života, stalni pritisci, neizvesnost i preopterećenost dovode do toga da mnogi žive sa osećajem unutrašnje napetosti, umora i gubitka unutrašnjeg mira.
Crkva uči da briga ne rešava ništa, već razara mir u čoveku, dok molitva i predanje Bogu donose smirenje.
Sve tri zamke, kako je navedeno, se ujedinjuju i imaju samo jedan cilj - da nas bace u očaj.
Dok se rešenja traže u brzom olakšanju i spoljnim sredstvima, pouka jednog od najvećih srpskih duhovnika 20. veka ukazuje na dublji uzrok unutrašnje praznine i put ka njenom prevazilaženju.
Doktorka kaže da je na osnovu priče monahinje Teodore napisala i tekst "Zidanje kamena radosti".
Nametljive i uznemirujuće misli postaju sve češći problem savremenog čoveka.
Iako se na prvi pogled čini da su odmor, slobodno vreme i lični izbor dovoljni da ispune čoveka, iskustvo pokazuje da najveći broj ljudi baš nedeljom se bore sa osećajem tuge, nemira i neispunjenosti.
U pravoslavlju se greh ne posmatra samo kao prekršaj Božjeg zakona, već i kao rana u odnosu.
Šetnja, bašta, muzika, molitva i Sveto pismo - kombinacija koja deluje kao tajno oružje protiv unutrašnje praznine i obeshrabrenja.
Mnogi danas žive u dubokom uverenju da je za njih "već kasno" i da su sopstvenim greškama zauvek zatvorili vrata budućnosti.
Zašto tuga nije samo prolazno raspoloženje, kako prerasta u depresiju i duhovnu krizu i na koji način, po svedočanstvu Svetih otaca, čovek može ponovo da se uspravi.
Pravoslavlje tugu ne smatra strašnom, ali pravi razliku između prolazne žalosti i beznadežnog očajanja koje prelazi u uninije, a to jeste greh.
Pravoslavna tradicija uči da se od uninije čovek spasava postepeno, vraćanjem unutrašnje budnosti, molitvom i malim ali istrajnim dobrim delima.
Oba stručnjaka u svom radu ukazuju na duhovne uzroke mnogih neurotičnih stanja i nude alternativni pristup koji, prema njihovim tvrdnjama, mnogima donosi olakšanje i unutrašnji mir.
Crkva uči da čovek nije samo telo i psiha, već i duhovno biće koje čezne za smislom, ljubavlju i zajedništvom sa Bogom.
Sveti Jovan Šangajski je upravo sa ikonom Svetog Nauma obilazio bolnice i molio se za bolesne.
Ovog septembra obeleženo je 20 godina od osnivanja Istraživačkog instituta za duhovnost i zdravlje, čija istraživanja pokazuju da ljudi koji neguju veru i duhovnost imaju niži krvni pritisak i manju učestalost depresije.
Uprkos napretku medicine, mnogi oboleli od mentalnih poremećaja i dalje osećaju da im nedostaje dublji, duhovni oslonac. Tu se otvara prostor za drugačiji, ali ne nužno suprotstavljen pogled - onaj koji dolazi iz vere.
Jedan od najvećih duhovnika Svete gore 20. veka objašnjava kako molitva, predanje Bogu i poniznost mogu osloboditi dušu od očaja i vratiti mir u svakodnevni život.
Moramo da naučimo da se borimo i da stražimo nad mislima, kaže otac Serafim.
Pravoslavna crkva oduvek je nudila drugačiji pogled na čoveka – ne samo kao telesno i psihološko biće, već kao biće koje svoje ispunjenje pronalazi u zajednici sa Bogom.
Jedan od ozbiljnih uticaja koje đavo može imati na čoveka jeste stanje duhovne tame koje se u savremenom jeziku može prepoznati kao depresija.
Na duhovnoj tribini „Pred izazovom veštačke inteligencije: pogled iz pravoslavne perspektive“, sveštenik Oliver Subotić otkriva najmračnije zamke digitalne ere i poziva vernike da se probude pre nego što tehnologija preuzme um i dušu.
Samoubistvo 35-godišnjeg italijanskog sveštenika duboko je potreslo katoličku zajednicu i pokrenulo važnu debatu o usamljenosti koju mnogi sveštenici tiho proživljavaju.
Dušu ne leče ovozemaljska zadovoljstva i sitnice, kaže otac Bojan.
Lenjosti, čamotinja, požuda i praznoslovlje su najveća zla koja mogu da obuzmu čoveka, ističe otac Aleksandar Šmeman.
Crkva psihičke bolesti neretko tumači kao čist primer opsednutosti čoveka demonima tuge i nezadovoljstva i vezuje iz za nedostatak vere i moralni pad.
Ne brinite se za sutra, jer dovoljano je svakom danu zla svojega, kaže arhimandrit Hrizostom.
Arhimandrit Vasilije Kostić podseća da nam Bog nikada ne daje krst, koji nismo u stanju da ponesemo.
Pozvao je na trenutnu trezvenost prostim saznanjem da smo pozvani da živimo u spasonosnoj zajednici.
U trenutku kada je sve delovalo besmisleno, Ira je susrela ženu koja joj je pomogla da pronađe svetlost kroz veru i spasi se od propasti.
Igumanija se ujedno prisetila i događaja, kada je devojčici pomogla da se otgrne iz teške depresije, u koju je upala.
Vernici su imali priliku da se upoznaju sa životom i delom ruske svetiteljke, koja je svojim molitvama pomagala čak i najteže bolesnima.
Pravoslavlje ukazuje na to da prava sreća i mir nisu povezani sa spoljnim bogatstvom, već sa unutrašnjim duhovnim mirom.
Čovek je stvoren da voli i da bude voljen. Ima takav ogroman potencijal u sebi, po slici Božjoj je stvoren i stvoren je da voli. I ako ne voli, ako tu ljubav koju ima ne dadne, ne podeli, ne potroši, ona ostaje u njemu i vraća mu se kao bumerang, istakao je otac Vasilije.
Iguman manastira Ribnica ne kritikuje samo društvo, već i crkvu, koja, kako tvrdi, mora da se više angažuje u rešavanju problema mladih ljudi.
Šta je ekranokratija i kako ekrani menjaju naš mozak, odnose i svakodnevicu – upravnik Misionarskog odeljenja Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke, prezviter Oliver Subotić, otkriva suptilne opasnosti modernog doba i načine zaštite od njihovog uticaja.
Novi fenomen koji je postao popularan u svetu izaziva oprečne reakcije – od veće pažnje prema smislu života do pitanja stvarne koristi ovog pristupa. Koje su granice između istinske duhovnosti i opasne imitacije?
Ako ne verujemo u postojanje palih duhova, bjesova, demona, mi ne verujemo ni u Božje postojanje, rekao je otac Rafailo.
Život u prošlosti je depresija, život u budućnosti je stres, kaže arhimandrit Vasilije.
Crkva i savremena medicina u ozbiljnom su sukobu već decenijama oko različitog pristupa i shvatanja mentalnih oboljenja. Dok medicina mentalne bolesti vidi kao psihičke poremećaje, uzrokovane biološkim, genetskim, psihološkim i socijalnim faktorima, Crkva ih često tumači kroz duhovnu prizmu - kao čist primer opsednutosti čoveka demonima.
Tuga i radost su samo osećanja koja će nas pratiti sve dok ne dostignemo smerenje, tvrdi otac Stefan.
Ako je duša malo osetljivija, psihički će da padne, objašnjavao je otac Vasilije.
U savremenom svetu depresija sve češće postaje prisutan problem, a prema učenju svetih otaca, tuga nije samo prolazna emocija već duhovna opasnost koja može voditi ka beznađu i duhovnoj smrti.
U svetu punom stresa i izazova, mnogi se bore sa osećajem beznađa. Pravoslavna vera pruža ne samo utehu, već i konkretne duhovne pouke za prevazilaženje najtežih unutrašnjih kriza.
Pojedini među njima postali su episkopi i revnosno brinuli o poverenim hrišćanskim zajednicama, dok su neki za svoju veru podneli mučeničku smrt.
Posebna opasnost leži u tome što čovek često ne primećuje koliko je nekoj strasti dozvolio da ovlada njime.
Građani Republike Srbije na Kosovu i Metohiji moraju znati da nisu prepušteni sami sebi, navedeno je u saopštenju Studentske liste.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Sveštenik podseća da Bog nije ograničen stranama sveta i da mu se čovek može moliti bilo gde.