ŠTA ČINITI AKO VAS RAZARAJU USAMLJENOST, STRAH I OČAJ: Otac Hrizostom kaže da prvo ujutru treba da ustanete i umijete se, a onda BAŠ OVAKO DA URADITE!
Ne brinite se za sutra, jer dovoljano je svakom danu zla svojega, kaže arhimandrit Hrizostom.
Sve tri zamke, kako je navedeno, se ujedinjuju i imaju samo jedan cilj - da nas bace u očaj.
Manastir Vavedenje objavio je priču o tri zamke đavola u koje upadamo svakog dana i ukazao koje su i kako da ih izbegnemo.
Sve tri zamke, kako je navedeno, ujedinjuju se i imaju samo jedan cilj - da nas bace u očaj.
Eve o kakvim zamkama je reč.
- Prva je strah od prošlosti: greške, gresi, negodovanja. Druga je strah od budućnosti: šta će se desiti sutra, šta će ljudi misliti, šta ako se sve sruši? Treća je neblagodarnost Bogu za sadašnjost. Tu počinje očajanje i anksioznost, panika, strah od delovanja - navedeno je na Instagram stranici manastira.

Cilj je, objašnjava se, baciti ljude u očaj.
- Očaj nas odvlači od molitve, od rada, od naših voljenih. Govori nam o prošlosti: "Ne možete ništa popraviti." O budućnosti: "Nećete uspeti." I sada nas parališe.
Ali imamo oružje, naglašava se.
- Kako je uče sveti oci i starci, Isusovu molitvu: "Gospode Isuse Hriste, pomiluj me, grešnog." Ona nas vraća Bogu, ne prošlosti ili strahu od budućnosti, već ovde, u sadašnjosti. Pokajte se za prošlost. Verujte Bogu u budućnosti. Zahvalite se za danas.
Ne brinite se za sutra, jer dovoljano je svakom danu zla svojega, kaže arhimandrit Hrizostom.
Nametljive i uznemirujuće misli postaju sve češći problem savremenog čoveka.
U trci za bogatstvom, čovek lako gubi osećaj za meru.
Dok se rešenja traže u brzom olakšanju i spoljnim sredstvima, pouka jednog od najvećih srpskih duhovnika 20. veka ukazuje na dublji uzrok unutrašnje praznine i put ka njenom prevazilaženju.
U trenutku kada je sve delovalo besmisleno, Ira je susrela ženu koja joj je pomogla da pronađe svetlost kroz veru i spasi se od propasti.
Evo šta bi trebalo da slušamo da ostanemo duhovno zdravi.
Crkva uči da briga ne rešava ništa, već razara mir u čoveku, dok molitva i predanje Bogu donose smirenje.
Kada dođu bolest, gubitak, strah ili potpuni osećaj bezizlaza, svi postaju vernici.
Jedna kratka pouka gruzijskog svetitelja objašnjava zašto se molitva često pretvara u naviku bez unutrašnjeg reda i kako se, kroz jednostavan duhovni poredak, vraća svojoj punoj snazi i smislu.
Egzarhat u Letoniji Moskva vidi kao nastavak širenja Carigrada i produbljivanje spora koji je počeo u Ukrajini.
Od 2020. godine sa lica Bogorodice "Utešiteljke" u Grčkoj neprestano teku suze, a pred ikonom svakodnevno dolaze ljudi koji traže utehu, nadu i odgovore.
Sveti oci su često govorili da su upravo neprijatnosti, uvrede i klevete prilika da čovek proveri svoju veru, smirenje i poverenje u Boga.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Svetinja je u molitvenoj tišini ispraćena iz srpske prestonice ka manastiru Vatoped, u kojem se vekovima čuva.
Tanke, mirisne kore i sočan nadev od praziluka kriju se iza recepta koji ne traži ni kvasac ni rernu, a osvaja već na prvi zalogaj.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za četvrtak 2. sedmice po Duhovima otkriva se odnos muškarca i žene kao odraz višeg jedinstva, u kome se bliskost uzdiže u duhovnu dimenziju koja prevazilazi uobičajeno poimanje.
Između Golupca i Đerdapa, u manastiru iz 14. veka, susreću se tišina, predanje o svetiteljima i ispovesti vernika koji tvrde da su ovde doživeli ono što nisu mogli da objasne nigde drugde.