ŠTA ČINITI AKO VAS RAZARAJU USAMLJENOST, STRAH I OČAJ: Otac Hrizostom kaže da prvo ujutru treba da ustanete i umijete se, a onda BAŠ OVAKO DA URADITE!
Ne brinite se za sutra, jer dovoljano je svakom danu zla svojega, kaže arhimandrit Hrizostom.
Sve tri zamke, kako je navedeno, se ujedinjuju i imaju samo jedan cilj - da nas bace u očaj.
Manastir Vavedenje objavio je priču o tri zamke đavola u koje upadamo svakog dana i ukazao koje su i kako da ih izbegnemo.
Sve tri zamke, kako je navedeno, ujedinjuju se i imaju samo jedan cilj - da nas bace u očaj.
Eve o kakvim zamkama je reč.
- Prva je strah od prošlosti: greške, gresi, negodovanja. Druga je strah od budućnosti: šta će se desiti sutra, šta će ljudi misliti, šta ako se sve sruši? Treća je neblagodarnost Bogu za sadašnjost. Tu počinje očajanje i anksioznost, panika, strah od delovanja - navedeno je na Instagram stranici manastira.

Cilj je, objašnjava se, baciti ljude u očaj.
- Očaj nas odvlači od molitve, od rada, od naših voljenih. Govori nam o prošlosti: "Ne možete ništa popraviti." O budućnosti: "Nećete uspeti." I sada nas parališe.
Ali imamo oružje, naglašava se.
- Kako je uče sveti oci i starci, Isusovu molitvu: "Gospode Isuse Hriste, pomiluj me, grešnog." Ona nas vraća Bogu, ne prošlosti ili strahu od budućnosti, već ovde, u sadašnjosti. Pokajte se za prošlost. Verujte Bogu u budućnosti. Zahvalite se za danas.
Ne brinite se za sutra, jer dovoljano je svakom danu zla svojega, kaže arhimandrit Hrizostom.
Nametljive i uznemirujuće misli postaju sve češći problem savremenog čoveka.
U trci za bogatstvom, čovek lako gubi osećaj za meru.
Dok se rešenja traže u brzom olakšanju i spoljnim sredstvima, pouka jednog od najvećih srpskih duhovnika 20. veka ukazuje na dublji uzrok unutrašnje praznine i put ka njenom prevazilaženju.
U trenutku kada je sve delovalo besmisleno, Ira je susrela ženu koja joj je pomogla da pronađe svetlost kroz veru i spasi se od propasti.
Evo šta bi trebalo da slušamo da ostanemo duhovno zdravi.
Crkva uči da briga ne rešava ništa, već razara mir u čoveku, dok molitva i predanje Bogu donose smirenje.
Kada dođu bolest, gubitak, strah ili potpuni osećaj bezizlaza, svi postaju vernici.
Sveća je istovremeno znak žrtve i vere.
U besedi za petak 2. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto za služenje Crkvi nisu dovoljni ni znanje ni ljudsko priznanje, već blagodat koja se prenosi od apostolskih vremena.
Svakodnevni vodič kroz Petrovski post sa predlozima posnih obroka, molitvama i duhovnim poukama najvećih svetitelja pravoslavlja.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju praznik Prepodobnog Isakija Ispovednika po starom kalendaru, a Prepodobnog Onufrija Velikog i Svetog Petra Atoskog po novom kalendaru. Katolička crkva slavi blagdan Presvetog Srca Isusovog, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Svetinja je u molitvenoj tišini ispraćena iz srpske prestonice ka manastiru Vatoped, u kojem se vekovima čuva.
Egzarhat u Letoniji Moskva vidi kao nastavak širenja Carigrada i produbljivanje spora koji je počeo u Ukrajini.
Sveti oci su često govorili da su upravo neprijatnosti, uvrede i klevete prilika da čovek proveri svoju veru, smirenje i poverenje u Boga.
Od 2020. godine sa lica Bogorodice "Utešiteljke" u Grčkoj neprestano teku suze, a pred ikonom svakodnevno dolaze ljudi koji traže utehu, nadu i odgovore.