O PORODIČNIM PROBLEMIMA SE RAZGOVARA SAMO SA OVOM OSOBOM i NI SA KIM VIŠE! Važno upozorenje oca Jova
Pričanje o slabostima bližnjih ne donosi isceljenje, već može produbiti rane i narušiti poverenje koje je temelj svakog odnosa.
Osećaj bespomoćnosti sve češće postaje deo svakodnevice.
U vremenu u kojem se sve meri uspehom, brzinom i spoljnim rezultatima, sve je više ljudi koji tiho nose teret razočaranja. Planovi se ruše, odnosi pucaju, bolesti dolaze nenajavljeno, a unutrašnji mir, čini se, postaje nedostižan.
Mnogi danas priznaju da su iscrpljeni - ne samo fizički, već i duhovno. Ono što su zamišljali kao siguran put pretvara se u neizvesnost, a osećaj bespomoćnosti sve češće postaje deo svakodnevice.
Savremeni čovek naučen je da veruje kako sve može da kontroliše: svoj život, svoje odluke, svoju budućnost. Međutim, upravo u trenucima kada shvati da to nije moguće, nastupa kriza. Tada dolazi pitanje - šta dalje, kada više nemamo snage, kada ne vidimo izlaz i kada ni molitva ne dolazi lako na usne?
Pravoslavno predanje ne beži od ovih pitanja. Naprotiv, ono ih prepoznaje kao ključne trenutke u duhovnom životu čoveka. Upravo tada, kada sve spolja izgleda izgubljeno, otvara se prostor za istinsko poverenje u Boga. Ne ono površno i formalno, već duboko, lično i potpuno predavanje Njegovoj volji.
O tome govori i arhimandrit Vasilije Gondikakis, čije reči danas odjekuju snažno među vernicima koji traže utehu i smisao.
- Kada stvari u životu krenu loše, kada se više ništa ne odvija po našim planovima, kada se mučimo zbog naših poremećenih porodičnih odnosa, kada naša deca nisu dobra, kada nas pogode izlečive i neizlečive bolesti, i kada ne znamo šta više da radimo, kada izgubimo mir, kada ne možemo više ništa da učinimo, kada ne možemo, čak, ni da se molimo i kada se osećamo potpuno izgubljenim, nemojmo gubiti nadu! - kaže on i nastavlja:
- Recimo samo ovako: "Bože moj, čini što želiš. Ja ne znam, ti znaš, ti me voliš. Ako želiš da ja i sve što je oko mene bude uništeno, neka bude tako, ako je to volja tvoja." Kada to budemo rekli, tada Bog, koji beskrajno voli svoje stvorenje, dolazi k nama i daje nam snage, daje nam blagodat, daje nam pomoć koja nadilazi svako ljudsko poimanje.
- Mi se, dakle, kroz čitav svoj život i kroz sve nevolje životne pripremamo za jedno jedino svedočenje: Pričanje o slabostima bližnjih ne donosi isceljenje, već može produbiti rane i narušiti poverenje koje je temelj svakog odnosa. Mnogi podvizi koji se u hrišćanskom životu smatraju uzvišenim - post, molitva, milostinja - mogu izgubiti svoju suštinu ukoliko postanu sredstvo za zadobijanje ljudskog priznanja. Stradanja i teškoće nisu znak Božjeg odsustva, već često upravo njegove blizine. Pravoslavno iskustvo podseća da se snaga čoveka ne meri time koliko može da uzvrati, već koliko može da podnese i oprosti.

da je Hristos vaskrsao iz mrtvih; i takvo treba da bude pravoslavno bogoslovlje.
O PORODIČNIM PROBLEMIMA SE RAZGOVARA SAMO SA OVOM OSOBOM i NI SA KIM VIŠE! Važno upozorenje oca Jova
OVO JE NAJSKRIVENIJA I NAJOPASNIJA DUŠEVNA STRAST! Sveti Ignjatije je govorio da je najgore što se uvek skriva iza dobrih dela!
U TEŠKIM ŽIVOTNIM TRENUCIMA UVEK SE OVOGA SETITE I ODMAH ĆE BITI LAKŠE! Savet Svetog Nektarija vredan zlata!
AKO NEKOME OVO URADITE, IMATE OZBILJAN RAZLOG ZA STRAH! Starac Pajsije otkrio koje i čije suze Bog ne prašta
Sveti oci su učili da bližnji postaje ogledalo u kojem čovek vidi sopstvenu dušu.
Sveti oci vekovima su upozoravali da je najveća borba upravo ona koja se vodi u dubini duše.
Nije vera odsustvo bola, već pouzdanje da bol ima smisao.
I dobro i loše je od Gospoda.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za ponedeljak 3. sedmice po Vaskrsu osvetljava se trenutak kada apostoli ne dolaze do istine putem razmišljanja, već kroz susret koji ih postavlja pred činjenicu kojoj se više ne traži objašnjenje.
U vremenu sve češće ravnodušnosti i pucanja porodičnih i društvenih veza, jedna misao sa Svete gore otkriva mehanizam koji tiho razgrađuje ljubav, pripadnost i odgovornost – od doma do otadžbine.
Treba da znamo da krsna slava nije ručak niti trpeza, već molitveno proslavljanje našeg svetitelja, naglašava sveštenik.
Jerej Igor Gurčenkov stradao je u saobraćajnoj nesreći, a vest o njegovoj smrti izazvala je šok i duboku tugu među vernicima parohije Svetog arhangela Mihaila u Getingenu.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Uz molitve poglavara Srpske pravoslavne crkve, sveštenstva, porodice i prijatelja, na večni počinak ispraćena majka bivšeg predsednika Republike Srpske Milorada Dodika.
Jerej Igor Gurčenkov stradao je u saobraćajnoj nesreći, a vest o njegovoj smrti izazvala je šok i duboku tugu među vernicima parohije Svetog arhangela Mihaila u Getingenu.
Treba da znamo da krsna slava nije ručak niti trpeza, već molitveno proslavljanje našeg svetitelja, naglašava sveštenik.