O PORODIČNIM PROBLEMIMA SE RAZGOVARA SAMO SA OVOM OSOBOM i NI SA KIM VIŠE! Važno upozorenje oca Jova
Pričanje o slabostima bližnjih ne donosi isceljenje, već može produbiti rane i narušiti poverenje koje je temelj svakog odnosa.
Osećaj bespomoćnosti sve češće postaje deo svakodnevice.
U vremenu u kojem se sve meri uspehom, brzinom i spoljnim rezultatima, sve je više ljudi koji tiho nose teret razočaranja. Planovi se ruše, odnosi pucaju, bolesti dolaze nenajavljeno, a unutrašnji mir, čini se, postaje nedostižan.
Mnogi danas priznaju da su iscrpljeni - ne samo fizički, već i duhovno. Ono što su zamišljali kao siguran put pretvara se u neizvesnost, a osećaj bespomoćnosti sve češće postaje deo svakodnevice.
Savremeni čovek naučen je da veruje kako sve može da kontroliše: svoj život, svoje odluke, svoju budućnost. Međutim, upravo u trenucima kada shvati da to nije moguće, nastupa kriza. Tada dolazi pitanje - šta dalje, kada više nemamo snage, kada ne vidimo izlaz i kada ni molitva ne dolazi lako na usne?
Pravoslavno predanje ne beži od ovih pitanja. Naprotiv, ono ih prepoznaje kao ključne trenutke u duhovnom životu čoveka. Upravo tada, kada sve spolja izgleda izgubljeno, otvara se prostor za istinsko poverenje u Boga. Ne ono površno i formalno, već duboko, lično i potpuno predavanje Njegovoj volji.
O tome govori i arhimandrit Vasilije Gondikakis, čije reči danas odjekuju snažno među vernicima koji traže utehu i smisao.
- Kada stvari u životu krenu loše, kada se više ništa ne odvija po našim planovima, kada se mučimo zbog naših poremećenih porodičnih odnosa, kada naša deca nisu dobra, kada nas pogode izlečive i neizlečive bolesti, i kada ne znamo šta više da radimo, kada izgubimo mir, kada ne možemo više ništa da učinimo, kada ne možemo, čak, ni da se molimo i kada se osećamo potpuno izgubljenim, nemojmo gubiti nadu! - kaže on i nastavlja:
- Recimo samo ovako: "Bože moj, čini što želiš. Ja ne znam, ti znaš, ti me voliš. Ako želiš da ja i sve što je oko mene bude uništeno, neka bude tako, ako je to volja tvoja." Kada to budemo rekli, tada Bog, koji beskrajno voli svoje stvorenje, dolazi k nama i daje nam snage, daje nam blagodat, daje nam pomoć koja nadilazi svako ljudsko poimanje.
- Mi se, dakle, kroz čitav svoj život i kroz sve nevolje životne pripremamo za jedno jedino svedočenje: Pričanje o slabostima bližnjih ne donosi isceljenje, već može produbiti rane i narušiti poverenje koje je temelj svakog odnosa. Mnogi podvizi koji se u hrišćanskom životu smatraju uzvišenim - post, molitva, milostinja - mogu izgubiti svoju suštinu ukoliko postanu sredstvo za zadobijanje ljudskog priznanja. Stradanja i teškoće nisu znak Božjeg odsustva, već često upravo njegove blizine. Pravoslavno iskustvo podseća da se snaga čoveka ne meri time koliko može da uzvrati, već koliko može da podnese i oprosti.

da je Hristos vaskrsao iz mrtvih; i takvo treba da bude pravoslavno bogoslovlje.
O PORODIČNIM PROBLEMIMA SE RAZGOVARA SAMO SA OVOM OSOBOM i NI SA KIM VIŠE! Važno upozorenje oca Jova
OVO JE NAJSKRIVENIJA I NAJOPASNIJA DUŠEVNA STRAST! Sveti Ignjatije je govorio da je najgore što se uvek skriva iza dobrih dela!
U TEŠKIM ŽIVOTNIM TRENUCIMA UVEK SE OVOGA SETITE I ODMAH ĆE BITI LAKŠE! Savet Svetog Nektarija vredan zlata!
AKO NEKOME OVO URADITE, IMATE OZBILJAN RAZLOG ZA STRAH! Starac Pajsije otkrio koje i čije suze Bog ne prašta
Bolest podseća čoveka na njegovu prolaznost i krhkost, primoravajući ga da zastane i preispita svoj život.
Pravoslavna vera uči da nijedno stradanje nije bez smisla i da se i kroz bolest čovek može približiti Gospodu.
Kada dođu bolest, gubitak, strah ili potpuni osećaj bezizlaza, svi postaju vernici.
Sveti oci su učili da bližnji postaje ogledalo u kojem čovek vidi sopstvenu dušu.
Čučanj tokom metanija aktivira mišiće potkolenice koji pumpaju krv, čime se srce rastereće i relaksira.
Prvi put uvedene su rigorozne kontrole na ulazu u Manastir Svetih arhangela kod Prizrena, dok su okolinu obezbeđivali specijalci.
Crkva poziva vernike da budu pažljivi u rečima, blagi u sudovima i istrajni u molitvi, jer se samo kroz smirenje i ljubav čuva zajedništvo među ljudima.
Iako se projekat ne nalazi na manastirskom zemljištu, planirani kompleks otvorio je pitanje očuvanja ambijenta, pogleda i duhovnog doživljaja puta ka mestu gde počivaju mošti Svetog Vasilija Ostroškog.
Na mestu gde je Stefan Uroš IV Dušan Nemanjić prvobitno sahranjen, nakon manastirske slave služen je parastos prvom srpskom caru.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Posle dugog iščekivanja i brojnih iskušenja, supružnici su u svetinji pronašli utehu i nadu, a vest koju su ubrzo dobili zauvek im je promenila život.
U besedi za ponedeljak 9. sedmice po Duhovima, veliki srpski duhovnik govori o veri kao najčvršćem osloncu duše, koja se ne čuva bekstvom od iskušenja, već kroz stradanja postaje čvršća i snažnija u zajednici sa Hristom.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog apostola Akilu po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti velikomučenik i iscelitelj Pantelejmon. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Klimenta Ohridskog, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Ava Justin Popović je na Saboru Svetog arhangela Gavrila 1965. godine govorio o snazi molitve i pozvao vernike da u trenucima pada i velikih nevolja prizovu pomoć nebeskih zaštitnika.