O PORODIČNIM PROBLEMIMA SE RAZGOVARA SAMO SA OVOM OSOBOM i NI SA KIM VIŠE! Važno upozorenje oca Jova
Pričanje o slabostima bližnjih ne donosi isceljenje, već može produbiti rane i narušiti poverenje koje je temelj svakog odnosa.
Osećaj bespomoćnosti sve češće postaje deo svakodnevice.
U vremenu u kojem se sve meri uspehom, brzinom i spoljnim rezultatima, sve je više ljudi koji tiho nose teret razočaranja. Planovi se ruše, odnosi pucaju, bolesti dolaze nenajavljeno, a unutrašnji mir, čini se, postaje nedostižan.
Mnogi danas priznaju da su iscrpljeni - ne samo fizički, već i duhovno. Ono što su zamišljali kao siguran put pretvara se u neizvesnost, a osećaj bespomoćnosti sve češće postaje deo svakodnevice.
Savremeni čovek naučen je da veruje kako sve može da kontroliše: svoj život, svoje odluke, svoju budućnost. Međutim, upravo u trenucima kada shvati da to nije moguće, nastupa kriza. Tada dolazi pitanje - šta dalje, kada više nemamo snage, kada ne vidimo izlaz i kada ni molitva ne dolazi lako na usne?
Pravoslavno predanje ne beži od ovih pitanja. Naprotiv, ono ih prepoznaje kao ključne trenutke u duhovnom životu čoveka. Upravo tada, kada sve spolja izgleda izgubljeno, otvara se prostor za istinsko poverenje u Boga. Ne ono površno i formalno, već duboko, lično i potpuno predavanje Njegovoj volji.
O tome govori i arhimandrit Vasilije Gondikakis, čije reči danas odjekuju snažno među vernicima koji traže utehu i smisao.
- Kada stvari u životu krenu loše, kada se više ništa ne odvija po našim planovima, kada se mučimo zbog naših poremećenih porodičnih odnosa, kada naša deca nisu dobra, kada nas pogode izlečive i neizlečive bolesti, i kada ne znamo šta više da radimo, kada izgubimo mir, kada ne možemo više ništa da učinimo, kada ne možemo, čak, ni da se molimo i kada se osećamo potpuno izgubljenim, nemojmo gubiti nadu! - kaže on i nastavlja:
- Recimo samo ovako: "Bože moj, čini što želiš. Ja ne znam, ti znaš, ti me voliš. Ako želiš da ja i sve što je oko mene bude uništeno, neka bude tako, ako je to volja tvoja." Kada to budemo rekli, tada Bog, koji beskrajno voli svoje stvorenje, dolazi k nama i daje nam snage, daje nam blagodat, daje nam pomoć koja nadilazi svako ljudsko poimanje.
- Mi se, dakle, kroz čitav svoj život i kroz sve nevolje životne pripremamo za jedno jedino svedočenje: Pričanje o slabostima bližnjih ne donosi isceljenje, već može produbiti rane i narušiti poverenje koje je temelj svakog odnosa. Mnogi podvizi koji se u hrišćanskom životu smatraju uzvišenim - post, molitva, milostinja - mogu izgubiti svoju suštinu ukoliko postanu sredstvo za zadobijanje ljudskog priznanja. Stradanja i teškoće nisu znak Božjeg odsustva, već često upravo njegove blizine. Pravoslavno iskustvo podseća da se snaga čoveka ne meri time koliko može da uzvrati, već koliko može da podnese i oprosti.

da je Hristos vaskrsao iz mrtvih; i takvo treba da bude pravoslavno bogoslovlje.
O PORODIČNIM PROBLEMIMA SE RAZGOVARA SAMO SA OVOM OSOBOM i NI SA KIM VIŠE! Važno upozorenje oca Jova
OVO JE NAJSKRIVENIJA I NAJOPASNIJA DUŠEVNA STRAST! Sveti Ignjatije je govorio da je najgore što se uvek skriva iza dobrih dela!
U TEŠKIM ŽIVOTNIM TRENUCIMA UVEK SE OVOGA SETITE I ODMAH ĆE BITI LAKŠE! Savet Svetog Nektarija vredan zlata!
AKO NEKOME OVO URADITE, IMATE OZBILJAN RAZLOG ZA STRAH! Starac Pajsije otkrio koje i čije suze Bog ne prašta
Pravoslavna vera uči da nijedno stradanje nije bez smisla i da se i kroz bolest čovek može približiti Gospodu.
Kada dođu bolest, gubitak, strah ili potpuni osećaj bezizlaza, svi postaju vernici.
Sveti oci su učili da bližnji postaje ogledalo u kojem čovek vidi sopstvenu dušu.
Sveti oci vekovima su upozoravali da je najveća borba upravo ona koja se vodi u dubini duše.
Sveti oci su često govorili da su upravo neprijatnosti, uvrede i klevete prilika da čovek proveri svoju veru, smirenje i poverenje u Boga.
U porodici se postavljaju temelji na kojima će dete graditi svoj karakter, a prema pravoslavlju, majka tu igra odlučujuću ulogu.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za četvrtak 2. sedmice po Duhovima otkriva se odnos muškarca i žene kao odraz višeg jedinstva, u kome se bliskost uzdiže u duhovnu dimenziju koja prevazilazi uobičajeno poimanje.
Svakodnevni vodič kroz Apostolski post sa predlozima posnih obroka, molitvama i duhovnim poukama najvećih svetitelja pravoslavlja.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Svetinja je u molitvenoj tišini ispraćena iz srpske prestonice ka manastiru Vatoped, u kojem se vekovima čuva.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetu mučenicu Teodosiju Tirski po starom i Svete apostole Vartolomeja i Varnavu po novom kalendaru. Katolička Crkva obeležava spomen Svetog Barnabe, apostola, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Svetitelj i čudotvorac opisuje kako su ga uvrede i klevete, umesto da ga slome, naučile slobodi, smirenju i ljubavi oslobođenoj potrebe za ljudskim odobravanjem.
Arhimandrit Jefrem govori o duhovnoj radosti nakon boravka u Srbiji, zahvaljuje na prijemu i najavljuje konkretne stipendije za bogoslovske škole, uz poruku o značaju dolaska Pojasa Presvete Bogorodice.