U vremenu u kojem se spoljašnji utisci često nameću kao merilo vrednosti, unutrašnji život čoveka neretko ostaje u senci onoga što je vidljivo i pohvaljeno.
U pravoslavnom duhovnom iskustvu, međutim, upravo ono što je skriveno u srcu smatra se najvažnijim. Tamo gde nema pogleda drugih, gde nema priznanja ni pohvale, otkriva se istinska mera čovekove vere, smirenja i odnosa prema Bogu.
Mnogi podvizi koji se u hrišćanskom životu smatraju uzvišenim - post, molitva, milostinja - mogu izgubiti svoju suštinu ukoliko postanu sredstvo za zadobijanje ljudskog priznanja.
Spolja, takva dela mogu izgledati kao izraz pobožnosti, ali ako su pokrenuta željom za pohvalom, ona prestaju da budu žrtva Bogu i postaju potvrda sopstvenog ega. U takvim trenucima, čovek se ne obraća Bogu, već ljudima, tražeći u njihovim pogledima potvrdu svoje vrednosti.
U pravoslavnoj tradiciji često se ukazuje na opasnost od duhovne obmane, kada čovek, nesvestan sopstvenog stanja, počinje da veruje da napreduje u veri, dok zapravo hrani svoje strasti. Posebno mesto među tim strastima zauzima ona koja je najteže prepoznatljiva, jer se prikriva dobrim delima i pobožnim ponašanjem - sujeta.
Ona ne dolazi otvoreno, već tiho, pod maskom vrline, uvlačeći se u srce i preobražavajući čak i ono što je dobro u sredstvo samouzdizanja.
U tom duhu, reči Svetog Ignjatija Brjančaninova snažno osvetljavaju jednu od najdubljih opasnosti duhovnog života:
"Najskrivenija od svih duševnih strasti je sujeta. Ova strast se više od drugih maskira pred ljudskim srcem, pružajući mu zadovoljstvo koje se često doživljava kao uteha savesti. On sve čini radi ljudske pohvale, on voli da i njegova milostinja, i post, i molitva imaju svedoke. On ne može da bude učenik Gospoda Isusa koji je svojim sledbenicima naredio da prenebregavaju ljudsku slavu i da idu putem poniženja, lišavanja, stradanja..."
Sveto pismo nudi dublji i celovitiji pogled na zdrav način života - onaj koji obuhvata i telo i dušu, ali pre svega unutrašnje stanje čoveka.
U pravoslavnoj tradiciji, post je vekovima čuvan kao dragoceno sredstvo očišćenja.
Statistika pokazuje da brak kao zajednica prolazi kroz ozbiljna iskušenja, dok se porodični odnosi sve češće lome pod pritiskom savremenih izazova.
Mnogi duhovnici kroz vekove ukazivali su na opasnost od reči izgovorenih bez ljubavi i smirenja.