KAKVU KORIST IMAJU NAŠI UPOKOJENI OD OBILASKA GROBOVA NOĆU?! Teolog Aleksandar o onome što mnogima uteruje strah u kosti!
Groblje jeste mesto susreta sa uspomenama, ali duša čovekova nije vezana za zemlju, već za Boga.
Čoveku kad umre je potrebna samo molitva, naglašava otac Goran.
Pobusani ponedeljak, koji se obeležava osmog dana po Vaskrsu, u pravoslavnoj tradiciji zauzima posebno mesto kao dan posvećen upokojenima. Nakon dana najveće hrišćanske radosti, kada se slavi pobeda života nad smrću i Vaskrsenje Gospoda, vernici izlaze na groblja kako bi molitveno pomenuli svoje najmilije koji više nisu među živima.
U skladu sa crkvenim učenjem, ovaj dan nije zamišljen kao nastavak žalosti, već kao produžetak vaskršnje nade - svedočanstvo vere da smrt nije kraj, već prelazak u večni život.
Groblja se tada posećuju u duhu tišine, dostojanstva i molitve, jer su ona, prema pravoslavnom shvatanju, sveta mesta na kojima počivaju tela onih koji čekaju vaskrsenje.
Ipak, tokom vremena, među narodom su se razvili različiti običaji koji često odstupaju od suštine vere. Na grobove se iznose hrana, piće, pa čak i predmeti za koje se veruje da su pokojnicima bili dragi tokom života.
Takve prakse, iako ukorenjene u tradiciji, izazivaju nedoumice i otvaraju pitanja o njihovom stvarnom značenju i mestu u pravoslavlju.
O tome je govorio i sveštenik Goran Panjkov, ukazujući na potrebu da se vernici vrate suštini i razumevanju vere kroz molitvu i istinsko sećanje:

- Tako je radio moj deda, tako je radio moj otac, tako radim i ja. To je danas jedna od najvećih zabluda u pravoslavlju. Danas na Pobusani ponedeljak, kada se izlazi na groblja, tamo svega možemo da nađemo, od rakije, pića, raznorazne hrane... Međutim, mrtvima i upokojenima hrana nije potrebna - počeo je otac Goran pa nastavio:
- Čoveku kad umre je potrebna samo molitva. Paganski je običaj da se na grobove donosi kafa, u poslednje vreme može se videti i zapaljena cigara ubodena u grob, kao pokojnik je voleo da puši... Sve su to problemi sa kojima se mi danas u pravoslavlju susrećemo i to samo zato što je neko rekao da tako treba.
Naglašava da jedino što je pokojniku potrebno - molitva i objašnjava i zašto:
- Jer duši posle smrti, po rastavljanju duše od tela, nikakva hrana nije potrebna. Telo se vraća zemlji od koje je i postalo, a mi treba da znamo da su groblja sveta mesta. I sve što dosnosimo na groblja, ne donosimo da se duša gosti, jer ta duša ne dolazi, ne hrani se tim, već nosimo na ime pokojnika, da nahranimo one ljude kojima je to zaista potrebno. Zato, kad nema na groblju ljudi kojima je to potrebno, idemo od groba do groba, pa jedan uzme od ovoga ono, drugi od onoga nešto drugo, kaže "za pokoj duše", prekrsti se, malo popije... To tako treba da radimo i to je tako jedino ispravno. A nositi na groblje hranu, piće ili bilo šta drugo da bi duša došla da se nahrani, to je paganski običaj koji nije nikako dobar i to treba da znamo.
Groblje jeste mesto susreta sa uspomenama, ali duša čovekova nije vezana za zemlju, već za Boga. Ovaj dan predstavlja nastavak vaskršnje radosti. Protojerej-stavrofor Dušan Erdelj objašnjava smisao dana posle Svetle sedmice i poziva vernike u dijaspori da u crkvu ponesu imena bližnjih i darove za pomen. Zašto se na groblje nosi vaskršnje jaje, šta znači „Hristos vaskrse“ među humkama i zbog čega ovaj dan nije običan pomen - objašnjava jerej Borislav Petrić
KAKVU KORIST IMAJU NAŠI UPOKOJENI OD OBILASKA GROBOVA NOĆU?! Teolog Aleksandar o onome što mnogima uteruje strah u kosti!
OVO OBAVEZNO URADITE SA JAJIMA KOJA OSTANU POSLE POBUSANOG PONEDELJKA! Pravila Crkve po ovom pitanju su jasna - NJIMA BI TREBALO DA IH DATE!
ŠTA TREBA ODNETI U CRKVU PRE ODLASKA NA GROBLJE: Otac Dušan objašnjava kako se pripremiti za Pobusani ponedeljak (VIDEO)
ZNATE LI KAKO SE POZDRAVLJA NA POBUSANI PONEDELJAK: Otac Borislav o običajima i simbolici praznika koji spaja žive i upokojene (VIDEO)
Za osobu koja nije pripadala Pravoslavnoj crkvi ne mogu se vršiti opela, pomeni i druge crkvene molitve na način na koji se one vrše za pravoslavne hrišćane.
Reči jeromonaha manastira Agaton otvaraju pitanje koje mnogi izbegavaju: da li sa odlaskom bližnjih prestaje naša dužnost ili tek počinje molitva kao jedina veza koja ostaje između dva sveta.
Crkva uči da je molitva za pokoj duše jedan od najuzvišenijih izraza ljubavi, jer pruža ono što upokojeni sami više ne mogu da učine za sebe.
U srpskoj duhovnoj tradiciji, osmi dan po Vaskrsu, zauzima posebno mesto.
Sveti Filotej Zervakos tvrdio da je svaki roditelj treba da "zakrsti" svoje dete kad ga opterećuju zdravstvene tegobe.
Za osobu koja nije pripadala Pravoslavnoj crkvi ne mogu se vršiti opela, pomeni i druge crkvene molitve na način na koji se one vrše za pravoslavne hrišćane.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za petak 14. sedmice po Duhovima ukazuje na neverovatnu preciznost Isaijinog svedočanstva i njegovo ispunjenje u Hristovim isceljenjima.
Kada rezultati izostanu, lako je posumnjati u smisao svega što radimo. Pouka svetitelja podseća da nisu svi odgovori u našim rukama i otkriva kako zahvalnost može promeniti naš pogled na život.
Sveti Filotej Zervakos tvrdio da je svaki roditelj treba da "zakrsti" svoje dete kad ga opterećuju zdravstvene tegobe.
Hrišćanin je pozvan da se Bogu obraća i u radosti i u nevolji, verujući da nijedna teškoća nije izvan njegovog promisla.
Hristovo učenje nije bilo i nije ni danas prilagođeno ljudskim željama, već je pozivalo i poziva na promenu iznutra, što savremenom čoveku nimalo ne odgovara.
Njegova majka Ana dugo nije mogla da ima dece, pa je u molitvi od Boga izmolila sina i zavetovala se da će ga posvetiti Gospodu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Agatonika po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležavaju Sveti sveštenomučenik Vavila i Sveti prorok Mojsije Bogovidac. Katolička crkva obeležava Svetu Ružu iz Viterba, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Kada rezultati izostanu, lako je posumnjati u smisao svega što radimo. Pouka svetitelja podseća da nisu svi odgovori u našim rukama i otkriva kako zahvalnost može promeniti naš pogled na život.
Mitropolit budimljansko-nikšićki daće iskaz pred državnim organima, dok se posebno pitanje otvara zbog toga što je pozvan da odgovara zbog čina koji pripada njegovoj svešteničkoj službi.