Aktuelno iz SPC 05.06.2026 | 12:13

SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA UPUTILA PET MOLBI VERNICIMA ZBOG POJASA PRESVETE BOGORODICE: Evo šta traži u redovima i u samom hramu

Slika Autora
Autor: Saša Tošić
Google Dodaj Religija kao željeni izvor na Googlu
SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA UPUTILA PET MOLBI VERNICIMA ZBOG POJASA PRESVETE BOGORODICE: Evo šta traži u redovima i u samom hramu
TANJUG/ JADRANKA ILIĆ, M.M./ATA

Dok hiljade vernika čekaju pred Hramom Svetog Save, Crkva je jasno odredila pravila ponašanja kako bi se očuvali red, mir i dostojanstvo poklonjenja.

Pred Hramom Svetog Save u Beogradu danima se smenjuju nepregledne kolone ljudi koje ne prestaju ni u najtišim satima noći. U njima stoje porodice, stariji i mladi, vernici pristigli iz različitih krajeva, svi sa istom namerom – da se poklone Pojasu Presvete Bogorodice, jednoj od najpoštovanijih hrišćanskih relikvija koja je ovih dana izložena u Beogradu. U tom velikom prilivu naroda, Srpska pravoslavna crkva uputila je vernicima pet jasnih molbi, ne kao stroga pravila, već kao duhovne smernice koje treba da pomognu da se sačuvaju mir, red i dostojanstvo ovog hodočašća.

Dragan Kadić
Vernici u redovima čekaju da se poklone Pojasu Presvete Bogorodice u Hramu Svetog Save

 

1.

Prva molba odnosi se na strpljenje i smirenost tokom čekanja. Sati provedeni u redu ovde su uobičajeni, pa se vernici pozivaju da to vreme ne provode u nervozi i nestrpljenju, niti u guranju i negodovanju, već u tišini i sabranosti, sa pažnjom prema ljudima koji stoje oko njih. Na taj način i samo čekanje dobija smisao molitvenog hoda, a ne samo fizičkog stajanja u koloni.

2.

Druga molba tiče se unutrašnjeg odnosa prema relikviji. Pojas Presvete Bogorodice, prema crkvenom predanju, nosi duboko duhovno značenje, ali Srpska pravoslavna crkva naglašava da mu se ne pristupa kao predmetu koji sam po sebi može da reši životne teškoće. Isceljenje se ne posmatra kao automatski rezultat fizičkog dodira, već kao dar Božji koji dolazi kroz veru, pokajanje i molitvu. Relikvija se, u tom smislu, razume kao podsetnik i podsticaj da se čovek vrati duhovnom životu.

3. 

Treća molba odnosi se na osveštane trake koje monasi sa Svete Gore dele vernicima. Vernici ih često nose sa nadom i molitvom, ali se naglašava da njihovo nošenje ima smisla samo ako je povezano sa duhovnim životom, zajedničkom molitvom u porodici, postom i redovnim odlaskom na bogosluženja. U suprotnom, traka se može shvatiti kao spoljašnji znak koji gubi svoje pravo značenje.

4.

Četvrta molba odnosi se na sam trenutak celivanja relikvije. Pošto veliki broj ljudi dolazi u kratkom vremenskom razmaku, zadržavanje pred kivotom ograničeno je na svega nekoliko trenutaka. Vernici se mole da se ne zadržavaju duže nego što je predviđeno, kao i da ne ostavljaju lične predmete na kivot radi „posebnog osvećenja“, ukoliko to nije izričito dozvoljeno. Na taj način se omogućava da red teče bez zastoja i da svi koji čekaju imaju priliku da priđu.

5.

Peta molba odnosi se na ponašanje i odeću u hramu. Od vernika se očekuje da dolaze pristojno odeveni, sa pokrivenim ramenima i kolenima, bez upadljive šminke i jakih mirisa. U samom hramu se podsećaju da sačuvaju tišinu, da isključe mobilne telefone i da ne fotografišu čin celivanja ako je to zabranjeno, kako bi se očuvao molitveni mir prostora.

U osnovi svih ovih molbi nalazi se ista poruka: spoljašnji čin dolaska i poklonjenja ima smisla samo ako je praćen unutrašnjom smirenošću, verom i odgovornošću prema drugome. U tom spoju, kako se u Crkvi veruje, hodočašće prestaje da bude samo događaj i postaje lično duhovno iskustvo koje ostavlja trag i posle odlaska iz hrama.

BONUS VIDEO