Dok hiljade vernika čekaju pred Hramom Svetog Save, Crkva je jasno odredila pravila ponašanja kako bi se očuvali red, mir i dostojanstvo poklonjenja.
Pred Hramom Svetog Save u Beogradu danima se smenjuju nepregledne kolone ljudi koje ne prestaju ni u najtišim satima noći. U njima stoje porodice, stariji i mladi, vernici pristigli iz različitih krajeva, svi sa istom namerom – da se poklone Pojasu Presvete Bogorodice, jednoj od najpoštovanijih hrišćanskih relikvija koja je ovih dana izložena u Beogradu. U tom velikom prilivu naroda, Srpska pravoslavna crkva uputila je vernicima pet jasnih molbi, ne kao stroga pravila, već kao duhovne smernice koje treba da pomognu da se sačuvaju mir, red i dostojanstvo ovog hodočašća.
Dragan Kadić
Vernici u redovima čekaju da se poklone Pojasu Presvete Bogorodice u Hramu Svetog Save
1.
Prva molba odnosi se na strpljenje i smirenost tokom čekanja. Sati provedeni u redu ovde su uobičajeni, pa se vernici pozivaju da to vreme ne provode u nervozi i nestrpljenju, niti u guranju i negodovanju, već u tišini i sabranosti, sa pažnjom prema ljudima koji stoje oko njih. Na taj način i samo čekanje dobija smisao molitvenog hoda, a ne samo fizičkog stajanja u koloni.
2.
Druga molba tiče se unutrašnjeg odnosa prema relikviji. Pojas Presvete Bogorodice, prema crkvenom predanju, nosi duboko duhovno značenje, ali Srpska pravoslavna crkva naglašava da mu se ne pristupa kao predmetu koji sam po sebi može da reši životne teškoće. Isceljenje se ne posmatra kao automatski rezultat fizičkog dodira, već kao dar Božji koji dolazi kroz veru, pokajanje i molitvu. Relikvija se, u tom smislu, razume kao podsetnik i podsticaj da se čovek vrati duhovnom životu.
3.
Treća molba odnosi se na osveštane trake koje monasi sa Svete Gore dele vernicima. Vernici ih često nose sa nadom i molitvom, ali se naglašava da njihovo nošenje ima smisla samo ako je povezano sa duhovnim životom, zajedničkom molitvom u porodici, postom i redovnim odlaskom na bogosluženja. U suprotnom, traka se može shvatiti kao spoljašnji znak koji gubi svoje pravo značenje.
4.
Četvrta molba odnosi se na sam trenutak celivanja relikvije. Pošto veliki broj ljudi dolazi u kratkom vremenskom razmaku, zadržavanje pred kivotom ograničeno je na svega nekoliko trenutaka. Vernici se mole da se ne zadržavaju duže nego što je predviđeno, kao i da ne ostavljaju lične predmete na kivot radi „posebnog osvećenja“, ukoliko to nije izričito dozvoljeno. Na taj način se omogućava da red teče bez zastoja i da svi koji čekaju imaju priliku da priđu.
5.
Peta molba odnosi se na ponašanje i odeću u hramu. Od vernika se očekuje da dolaze pristojno odeveni, sa pokrivenim ramenima i kolenima, bez upadljive šminke i jakih mirisa. U samom hramu se podsećaju da sačuvaju tišinu, da isključe mobilne telefone i da ne fotografišu čin celivanja ako je to zabranjeno, kako bi se očuvao molitveni mir prostora.
U osnovi svih ovih molbi nalazi se ista poruka: spoljašnji čin dolaska i poklonjenja ima smisla samo ako je praćen unutrašnjom smirenošću, verom i odgovornošću prema drugome. U tom spoju, kako se u Crkvi veruje, hodočašće prestaje da bude samo događaj i postaje lično duhovno iskustvo koje ostavlja trag i posle odlaska iz hrama.
Iz manastira Vatoped dopremljene su dodatne osveštane trakice, pa će svi vernici koji dolaze u Hram Svetog Save, nakon poklonjenja Časnom pojasu, moći da prime ovaj blagoslov.
Srpska pravoslavna crkva saopštila je da je od dolaska Pojasa Presvete Bogorodice kroz Hram Svetog Save prošlo čak 478.000 vernika, dok se redovi za poklonjenje i dalje ne smanjuju, a boravak svetinje u Beogradu traje do 6. juna.
Od predanja o isceljenjima do istorijskih veza sa Svetim Savom i knezom Lazarom, šef Kabineta patrijarha Porfirija otkriva zbog čega je dolazak Časnog pojasa postao jedan od najznačajnijih duhovnih događaja poslednjih godina.
Obilazeći kolonu vernog naroda, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je da molitva Bogomajci treba da bude na usnama i u srcima vernih ne samo u nevolji, već i u danima radosti.
Već četrnaesti dan od dolaska Časnog pojasa u Hram Svetog Save, vernici iz različitih krajeva sveta i Srbije svedoče o iskustvu koje, kako kažu, prevazilazi samo čekanje i postaje lični čin vere i odricanja.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Sofija Urukalo, koja je preživela Drugi svetski rat i decenijama čuva ljubav prema srpskom narodu, primila je blagoslov patrijarha Porfirija tokom njegovog susreta sa srpskom zajednicom u Australiji.
Književnik je odlikovanje primio kao priznanje za vernost Crkvi i doprinos očuvanju srpske kulturne i duhovne baštine u Crnoj Gori, ističući da ono za njega predstavlja krunu životnog truda na njivi Gospodnjoj.
U Crkvi Svetog kneza Lazara u Aleksandriji, u Sidneju, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao je srpski narod da iskušenja savremenog doba prihvati kao priliku da se još više približi Crkvi i Bogu.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U pustinji Južne Australije srpski vernici podigli su jedinstveni podzemni hram sa ikonama na staklu i freskama isklesanim u kamenu, koji danas svedoči o snazi vere hiljadama kilometara daleko od otadžbine.
Nisu se odrekli Hrista ni pred najtežim mukama, a njihovo stradanje za vreme cara Dioklecijana obeležio je događaj koji je mnoge naveo da poveruju u Hrista.
Izmenama svešteničke zakletve zabranjeno je javno istupanje u ime Crkve bez blagoslova vladike, uz nova ograničenja za izjave u medijima i na društvenim mrežama.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Dok hiljade ljudi i dalje čekaju u redovima ispred Hrama Svetog Save, poklonicima se nakon blagoslova Pojasom Presvete Bogorodice uručuju ikonice sa molitvom na poleđini, dok najmlađi dobijaju molitvenike.
Srpska pravoslavna crkva saopštila je da će jedna od najvećih svetinja pravoslavnog sveta, na molbu patrijarha Porfirija i uz blagoslov igumana manastira Vatoped, u Hramu Svetog Save ostati duže nego što je planirano.
Kolona duža od kilometar i po proteže se vračarskim ulicama, dok poklonici iz Srbije, Republike Srpske i Crne Gore poručuju da nijedno čekanje nije teško kada među srpski narod stigne ovakva svetinja.
Od dolaska svetinje iz manastira Vatoped do litije i poklonjenja u Hramu Svetog Save - poznat je raspored događaja, kao i način na koji će vernici moći da priđu i dobiju blagoslov tokom njenog višednevnog boravka u prestonici.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Sofija Urukalo, koja je preživela Drugi svetski rat i decenijama čuva ljubav prema srpskom narodu, primila je blagoslov patrijarha Porfirija tokom njegovog susreta sa srpskom zajednicom u Australiji.
Književnik je odlikovanje primio kao priznanje za vernost Crkvi i doprinos očuvanju srpske kulturne i duhovne baštine u Crnoj Gori, ističući da ono za njega predstavlja krunu životnog truda na njivi Gospodnjoj.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Filipa, đakona, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Aretu. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Antonija Mariju Klareta, dok Jevreji proslavljaju Šabat, a muslimani nemaju veći praznik.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.