Dok hiljade vernika čekaju pred Hramom Svetog Save, Crkva je jasno odredila pravila ponašanja kako bi se očuvali red, mir i dostojanstvo poklonjenja.
Pred Hramom Svetog Save u Beogradu danima se smenjuju nepregledne kolone ljudi koje ne prestaju ni u najtišim satima noći. U njima stoje porodice, stariji i mladi, vernici pristigli iz različitih krajeva, svi sa istom namerom – da se poklone Pojasu Presvete Bogorodice, jednoj od najpoštovanijih hrišćanskih relikvija koja je ovih dana izložena u Beogradu. U tom velikom prilivu naroda, Srpska pravoslavna crkva uputila je vernicima pet jasnih molbi, ne kao stroga pravila, već kao duhovne smernice koje treba da pomognu da se sačuvaju mir, red i dostojanstvo ovog hodočašća.
Dragan Kadić
Vernici u redovima čekaju da se poklone Pojasu Presvete Bogorodice u Hramu Svetog Save
1.
Prva molba odnosi se na strpljenje i smirenost tokom čekanja. Sati provedeni u redu ovde su uobičajeni, pa se vernici pozivaju da to vreme ne provode u nervozi i nestrpljenju, niti u guranju i negodovanju, već u tišini i sabranosti, sa pažnjom prema ljudima koji stoje oko njih. Na taj način i samo čekanje dobija smisao molitvenog hoda, a ne samo fizičkog stajanja u koloni.
2.
Druga molba tiče se unutrašnjeg odnosa prema relikviji. Pojas Presvete Bogorodice, prema crkvenom predanju, nosi duboko duhovno značenje, ali Srpska pravoslavna crkva naglašava da mu se ne pristupa kao predmetu koji sam po sebi može da reši životne teškoće. Isceljenje se ne posmatra kao automatski rezultat fizičkog dodira, već kao dar Božji koji dolazi kroz veru, pokajanje i molitvu. Relikvija se, u tom smislu, razume kao podsetnik i podsticaj da se čovek vrati duhovnom životu.
3.
Treća molba odnosi se na osveštane trake koje monasi sa Svete Gore dele vernicima. Vernici ih često nose sa nadom i molitvom, ali se naglašava da njihovo nošenje ima smisla samo ako je povezano sa duhovnim životom, zajedničkom molitvom u porodici, postom i redovnim odlaskom na bogosluženja. U suprotnom, traka se može shvatiti kao spoljašnji znak koji gubi svoje pravo značenje.
4.
Četvrta molba odnosi se na sam trenutak celivanja relikvije. Pošto veliki broj ljudi dolazi u kratkom vremenskom razmaku, zadržavanje pred kivotom ograničeno je na svega nekoliko trenutaka. Vernici se mole da se ne zadržavaju duže nego što je predviđeno, kao i da ne ostavljaju lične predmete na kivot radi „posebnog osvećenja“, ukoliko to nije izričito dozvoljeno. Na taj način se omogućava da red teče bez zastoja i da svi koji čekaju imaju priliku da priđu.
5.
Peta molba odnosi se na ponašanje i odeću u hramu. Od vernika se očekuje da dolaze pristojno odeveni, sa pokrivenim ramenima i kolenima, bez upadljive šminke i jakih mirisa. U samom hramu se podsećaju da sačuvaju tišinu, da isključe mobilne telefone i da ne fotografišu čin celivanja ako je to zabranjeno, kako bi se očuvao molitveni mir prostora.
U osnovi svih ovih molbi nalazi se ista poruka: spoljašnji čin dolaska i poklonjenja ima smisla samo ako je praćen unutrašnjom smirenošću, verom i odgovornošću prema drugome. U tom spoju, kako se u Crkvi veruje, hodočašće prestaje da bude samo događaj i postaje lično duhovno iskustvo koje ostavlja trag i posle odlaska iz hrama.
Iz manastira Vatoped dopremljene su dodatne osveštane trakice, pa će svi vernici koji dolaze u Hram Svetog Save, nakon poklonjenja Časnom pojasu, moći da prime ovaj blagoslov.
Srpska pravoslavna crkva saopštila je da je od dolaska Pojasa Presvete Bogorodice kroz Hram Svetog Save prošlo čak 478.000 vernika, dok se redovi za poklonjenje i dalje ne smanjuju, a boravak svetinje u Beogradu traje do 6. juna.
Od predanja o isceljenjima do istorijskih veza sa Svetim Savom i knezom Lazarom, šef Kabineta patrijarha Porfirija otkriva zbog čega je dolazak Časnog pojasa postao jedan od najznačajnijih duhovnih događaja poslednjih godina.
Obilazeći kolonu vernog naroda, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je da molitva Bogomajci treba da bude na usnama i u srcima vernih ne samo u nevolji, već i u danima radosti.
Već četrnaesti dan od dolaska Časnog pojasa u Hram Svetog Save, vernici iz različitih krajeva sveta i Srbije svedoče o iskustvu koje, kako kažu, prevazilazi samo čekanje i postaje lični čin vere i odricanja.
Najviše crkveno odlikovanje Eparhije šumadijske uručeno je direktoru Instituta za srce i krvne sudove "Dedinje" u znak zahvalnosti za ljubav prema sveštenstvu, monaštvu i vernom narodu.
Episkop vašingtonsko-njujorški i istočnoamerički govorio je na međureligijskom skupu o zaštiti bogomolja i vernika, uputivši poziv na odlučniju borbu protiv mržnje, nasilja i ugrožavanja verskih sloboda.
Nakon razgovora u Požarevcu, dvojica arhijereja obišla su drevnu svetinju, poklonila se ikoni Presvete Bogorodice Kurske i posetila isposnicu Svetog Zosima, a potom je episkop bihaćko-petrovački nastavio put ka Eparhiji timočkoj.
Za osobu koja nije pripadala Pravoslavnoj crkvi ne mogu se vršiti opela, pomeni i druge crkvene molitve na način na koji se one vrše za pravoslavne hrišćane.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Dok hiljade ljudi i dalje čekaju u redovima ispred Hrama Svetog Save, poklonicima se nakon blagoslova Pojasom Presvete Bogorodice uručuju ikonice sa molitvom na poleđini, dok najmlađi dobijaju molitvenike.
Molitveni tekst u kome se kroz prizivanje milosti, oproštaja i blagodatnog delovanja Duha Svetoga otkriva slojevita pobožnost vernih i njihovo obraćanje Majci Hristovoj kao posrednici i utehi.
U razgovoru za grčku Pemptousa TV, mitropolit bački Irinej govorio je o velikom odzivu vernika u Beogradu, posledicama komunističkog nasleđa i misiji Crkve u duhovnoj obnovi čoveka.
Najviše crkveno odlikovanje Eparhije šumadijske uručeno je direktoru Instituta za srce i krvne sudove "Dedinje" u znak zahvalnosti za ljubav prema sveštenstvu, monaštvu i vernom narodu.
Episkop vašingtonsko-njujorški i istočnoamerički govorio je na međureligijskom skupu o zaštiti bogomolja i vernika, uputivši poziv na odlučniju borbu protiv mržnje, nasilja i ugrožavanja verskih sloboda.
Nakon razgovora u Požarevcu, dvojica arhijereja obišla su drevnu svetinju, poklonila se ikoni Presvete Bogorodice Kurske i posetila isposnicu Svetog Zosima, a potom je episkop bihaćko-petrovački nastavio put ka Eparhiji timočkoj.
Mitropolit budimljansko-nikšićki daće iskaz pred državnim organima, dok se posebno pitanje otvara zbog toga što je pozvan da odgovara zbog čina koji pripada njegovoj svešteničkoj službi.
Hristovo učenje nije bilo i nije ni danas prilagođeno ljudskim željama, već je pozivalo i poziva na promenu iznutra, što savremenom čoveku nimalo ne odgovara.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Agatonika po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležavaju Sveti sveštenomučenik Vavila i Sveti prorok Mojsije Bogovidac. Katolička crkva obeležava Svetu Ružu iz Viterba, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Kada rezultati izostanu, lako je posumnjati u smisao svega što radimo. Pouka svetitelja podseća da nisu svi odgovori u našim rukama i otkriva kako zahvalnost može promeniti naš pogled na život.
Mitropolit budimljansko-nikšićki daće iskaz pred državnim organima, dok se posebno pitanje otvara zbog toga što je pozvan da odgovara zbog čina koji pripada njegovoj svešteničkoj službi.