NIKAD OVO NE RADITE PRED SLIKAMA UPOKOJENIH! Otac Dejan objasnio i šta s njima posle sahrane i time rešio večitu dilemu vernika!
Crkva se ne stidi svojih upokojenih, nego ih pamti sa poštovanjem i ljubavlju, istakao je otac Dejan.
Za osobu koja nije pripadala Pravoslavnoj crkvi ne mogu se vršiti opela, pomeni i druge crkvene molitve na način na koji se one vrše za pravoslavne hrišćane.
Smrt bliske osobe uvek boli, a sa odlaskom nekoga koga smo voleli ostaje i pitanje šta možemo da učinimo za njegovu dušu.
Kada izgubimo roditelja, prijatelja, rođaka ili nekoga ko nam je bio posebno drag, prirodno je da želimo da ga pomenemo u molitvi i da njegovu dušu poverimo Bogu.
U pravoslavlju molitva za upokojene zauzima posebno mesto. Za svoje drage upokojene molimo se kod kuće, u svojim ličnim molitvama, ali ih pominjemo i na crkvenim bogosluženjima kada za to postoje uslovi.
Ljubav prema onima koji su se upokojili ne prestaje njihovom smrću, pa zato vernici i dalje čuvaju njihovo ime u molitvi i sećanju.
Kako je navela, njena prijateljica nije imala nikoga od rodbine osim supruga, koji je pravoslavac, i njegove unučadi. Zbog toga je želela da sazna šta može da učini za pokoj njene duše u pravoslavnoj crkvi.
Međutim, to ne znači da bliska osoba treba da prestane da je se seća i da za nju upućuje ličnu molitvu Bogu. BONUS VIDEO
Crkva se ne stidi svojih upokojenih, nego ih pamti sa poštovanjem i ljubavlju, istakao je otac Dejan. Ono što treba izbegavati jeste sujeverno shvatanje da sveća sama po sebi ima moć, istakao je otac Dejan. Običaje treba poštovati, ali ne treba od njih praviti merilo ljubavi i vernosti prema upokojenom, istakao je otac Dejan. Žena je mesecima gledala iste jezive prizore čim bi sklopila oči, a vladika Nikolaj Velimirović ponudio joj je drugačije objašnjenje i ukazao na greh od kojeg čovek ne može jednostavno pobeći.
Ali postavlja se pitanje šta možemo da učinimo ako nam umre neko blizak ko nije bio pravoslavne vere. Da li smemo da se molimo za njegovu dušu i šta možemo da učinimo u okviru svoje vere?
Upravo to pitanje ocu Dejanu Krstiću postavila je jedna vernica kojoj se upokojila najbolja školska drugarica i prijateljica, katoličke veroispovesti.
Otac Dejan Krstić je podsetio da za osobu koja nije pripadala Pravoslavnoj crkvi ne mogu se vršiti opela, pomeni i druge crkvene molitve na način na koji se one vrše za pravoslavne hrišćane.
- S obzirom na to da nije bila deo Pravoslavne crkve, za nju ne možemo vršiti crkvene molitve kao za pravoslavne upokojene. Ali, molite se za nju u svojim privatnim molitvama i preporučite njenu dušu Božijem milosrđu. Ni to nije malo. Naprotiv, učinite za nju ono što možete sa ljubavlju i verom.
NIKAD OVO NE RADITE PRED SLIKAMA UPOKOJENIH! Otac Dejan objasnio i šta s njima posle sahrane i time rešio večitu dilemu vernika!
DA LI PRAVOSLAVCI MOGU DA PALE SVEĆE ZA UPOKOJENE U KUĆI: Sveštenik o velikoj nedoumici vernika!
DA LI VREĐAMO NAŠE UPOKOJENE AKO IDEMO NA VESELJA PRE NAVRŠENE GODINE OD NJIHOVE SMRTI? Otac Dejan o duboko ukorenjenom običaju u našem narodu!
KAKO SE MRTVI SVETE ŽIVIMA: Tri deteta dolazila su joj u snu, a odgovor vladike Nikolaja ledi krv u žilama
Pouka velikog svetitelja govori zašto bliskost lako preraste u očekivanje i kako ljubav može da bude pravi temelj odnosa.
Reči velikog rumunskog duhovnika o anđelu sa krštenja otvaraju pitanje koje vekovima zaokuplja vernike: ko prati čoveka kada napusti ovaj svet i kakvu mu poruku tada donosi.
Kaže da danas oko nas kruže razne prefinjene jeresi i sablažnjavaju mnoge ljude, govoreći da su duše paisivne, da spavaju, da pored svoga tela čekaju i i svoje vaskrsnće i slične otrovne i zlobne bogoboračke reči, ali da to nije tačno.
Dok savremeni čovek starost često posmatra kao period gubitka, slabosti i povlačenja iz života, otac Andrej Tkačov ukazuje na njenu dublju svrhu.
Posle više od godinu dana pripreme, molitve i proučavanja vere, članovi porodice krstili su se tokom liturgije.
Strah nas ne približava Bogu i ne može zaštititi našu decu od svih tuga, naglašava čtec Sergije.
Ko zaboravi sopstveni put, lako može zaboraviti i šta ga je oblikovalo.
Useljenje u novi životni prostor u kojem su ostale ikone prethodnih vlasnika može da otvori brojna pitanja, posebno ako se zna da su u njemu ranije živeli ljudi lošeg morala.
Njemu je Isus Hristos poverio brigu o Presvetoj Bogorodici.
Ko zaboravi sopstveni put, lako može zaboraviti i šta ga je oblikovalo.
Niko u manastiru nije znao njen pravi identitet.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
Useljenje u novi životni prostor u kojem su ostale ikone prethodnih vlasnika može da otvori brojna pitanja, posebno ako se zna da su u njemu ranije živeli ljudi lošeg morala.
U besedi za četvrtak 19. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristovo svedočanstvo o zajedničkom bogatstvu Oca i Sina i podseća da Božji darovi prevazilaze sve što ljudski um može da zamisli.
Pouka velikog svetitelja usmerava pažnju na slobodu izbora, ličnu odgovornost i mogućnost povratka Gospodu čak i posle pada.