OVI LJUDI NIKAD NEĆE MOĆI MIRNO DA UMRU! Jeromonah Arsenije otkrio šta bi trebalo da uradite pre smrti da olakšate i sebi i bližnjima!
Pravoslavna tradicija uči da čovek svojim delima učestvuje u večnosti.
Dok savremeni čovek starost često posmatra kao period gubitka, slabosti i povlačenja iz života, otac Andrej Tkačov ukazuje na njenu dublju svrhu.
O smrti čovek najčešće počinje ozbiljno da razmišlja tek kada zađe u godine, kada primeti da telo više nije isto, kada mu se krug poznanika i prijatelja polako smanjuje i kada prvi put snažnije oseti da život ima svoj kraj.
Dok je mlad, smrt mu deluje daleko, gotovo kao nešto što pripada nekom drugom vremenu.
Pravoslavlje, međutim, čoveka od najranijih dana podseća da se za večnost ne priprema tek u starosti, već da se način na koji će dočekati svoj poslednji čas gradi mnogo ranije – kroz veru, molitvu, pokajanje i život sa Bogom.
Upravo na to ukazuje otac Andrej Tkačov, govoreći o starosti, smrti i potrebi da se čovek još za života pripremi za susret sa večnošću.
Podseća da je jedno od najvažnijih pitanja koje čovek može sebi da postavi to kako će izgledati njegov poslednji trenutak i da li će tada imati snage da se obrati Bogu.
Otac Andrej Tkačov podseća da odgovor na to pitanje u velikoj meri zavisi od našeg sadašnjeg života.
- Da li ćemo se mi moliti pred smrt zavisi, u ne maloj meri, od toga da li se molimo sada. Hoće li nam Gospod podariti "bezbolnu, bestidnu i mirnu smrt"? To je pitanje. Možda najvažnije pitanje - govori otac Andrej.
Molitva, prema njegovim rečima, nije nešto što se čuva samo za trenutke nevolje ili za kraj života. Ona se usvaja dok je čovek zdrav, dok ima snage i dok svakodnevno donosi odluke koje oblikuju njegov odnos prema Bogu.
Čovek tokom mladosti najčešće živi okrenut budućnosti. Pred njim su, kaže otac Andrej, ciljevi, planovi, porodica, posao i različite želje koje želi da ostvari. Međutim, kako godine prolaze, pogled na život se menja.
- I ostarićemo. Mi već starimo - kaže otac Andrej Tkačov, podsećajući da je prolaznost deo ljudskog života.
Ne zna se, međutim, kakva će biti naša starost. Neko neće doživeti duboku starost, ističe otac Andrej, dok će drugi dočekati godine u kojima će kosa potpuno osedeti. Neizvesno je i da li će čovek tada sačuvati bistar um, telesnu snagu i čvrstu veru.
Zato se, kako ističe otac Andrej, život ne može posmatrati samo kroz ono što čovek želi da postigne u ovom svetu.
Život je dar koji čovek prima od Boga i koji je pozvan da proživi u njegovoj punoći, sve do kraja.
- Važno je prihvatiti život kao dar i ispiti čašu do poslednje kapi, bez prosipanja ili razlivanja ičega - kaže otac Andrej Tkačov.
U tim rečima sadržano je i podsećanje da čovek ne treba da beži od života niti da zaboravi njegov krajnji cilj. Svaki njegov period ima svoje mesto - mladost sa svojim zadacima, zrelost sa odgovornostima, a starost sa posebnom ulogom.
Dok savremeni čovek starost često posmatra kao period gubitka, slabosti i povlačenja iz života, otac Andrej Tkačov ukazuje na njenu dublju svrhu.
- Važno je živeti tako da, dok smo još na zemlji, možemo da zasadimo duhovne korene za drugi život, još uvek nevidljiv za oko, i da se pripremimo za njega. Život mladosti je pun ciljeva i planova. Ali i starost ima svoju svrhu - navodi on.
Ta svrha, kako dalje objašnjava, jeste priprema za večnost.
- Zvuči preteće, kratko, i ne razumeju je svi. Svrha starosti je da se pripremi za večnost i zakorači u nju molitvom Simeona: "Sada otpuštaš slugu tvoga, vladiko..." - zaključuje otac Andrej.
BONUS VIDEO
Pravoslavna tradicija uči da čovek svojim delima učestvuje u večnosti. Koliko god vera učila da duša nastavlja da živi pred licem Božjim, bol zbog odlaska najbližih ostaje dubok i težak. Crkva upozorava da tuga ne sme da preraste u beznađe i očaj, jer za hrišćanina smrt nema poslednju reč. Godine same po sebi ne donose unutrašnju promenu, niti garantuju duhovnu zrelost.
I mladost i starost imaju svoju svrhu

"Ispiti čašu do poslednje kapi"
Starost nije samo kraj, već priprema za večnost
OVI LJUDI NIKAD NEĆE MOĆI MIRNO DA UMRU! Jeromonah Arsenije otkrio šta bi trebalo da uradite pre smrti da olakšate i sebi i bližnjima!
OVAKO ĆETE NAJLAKŠE PREBRODITI SMRT BLIŽNJIH! Vladika Grigorije kaže da je neophodno jednu stvar uraditi da bi bol minuo!
OVO VEOMA UZNEMIRAVA DUŠE NAŠIH UPOKOJENIH: Otac Amvrosije otkrio šta nikad ne bi trebalo da radimo kad nam neko umre!
ZAŠTO STAROST NEKIH LJUDI NIJE NI MIRNA NI LEPA? Otac Andrej objasnio kako nam mladost određuje pozne godine života!
Običaje treba poštovati, ali ne treba od njih praviti merilo ljubavi i vernosti prema upokojenom, istakao je otac Dejan.
U pravoslavnom učenju, odnos prema bližnjem zauzima važno mesto u duhovnom životu.
Pred Bogom ne moramo da prikrivamo svoje slabosti niti da tražimo savršene reči kojima bismo opisali ono što osećamo.
Jedan od najvažnijih načina na koji možemo biti uz čoveka koji pati jeste molitva.
U pravoslavnom učenju, odnos prema bližnjem zauzima važno mesto u duhovnom životu.
U besedi za ponedeljak 20. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva šta je Isus Hristos doneo ljudima i kako se otkriva neizmerna ljubav Nebeskog Oca
Apostol ljubavi otkrio je koja je Gospodnja zapovest toliko važna da se njenim doslednim ispunjavanjem može razumeti i sama suština hrišćanskog života.
Istoričarka umetnosti otkriva potresna svedočenja o tragovima benzina, zakašneloj reakciji medija i pritiscima na monaštvo nakon požara u kojem su nestali dragoceni manastirski letopisi.
U pravoslavnom učenju, odnos prema bližnjem zauzima važno mesto u duhovnom životu.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Poznat po izuzetnoj duhovnoj snazi i istrajnosti, ovaj svetitelj ostao je upamćen i po borbi protiv jeresi, naročito origenizma.
Istoričarka umetnosti otkriva potresna svedočenja o tragovima benzina, zakašneloj reakciji medija i pritiscima na monaštvo nakon požara u kojem su nestali dragoceni manastirski letopisi.
Profesor islamske veronauke objašnjava zašto ljudi traže pomoć kroz rukju i upozorava na lažne iscelitelje koji zarađuju na tuđoj muci i šire strah od sihira.