"ODGOVARAĆE PRED BOGOM!": Carigradski patrijarh Vartolomej udario na poglavare Srpske i Ruske crkve
Poglavar Carigradske patrijaršije kritikovao Moskvu zbog delovanja u Africi, a patrijarha Porfirija zbog izostanka posete Carigradskoj patrijaršiji.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve služio je parastos u beogradskoj crkvi Svetog Marka i govorio o teškim decenijama u kojima je Crkva bila izložena snažnim pritiscima, kao i o veri, smirenju, trpljenju.
Patrijarh srpski Porfirije služio je danas u crkvi Svetog apostola Marka u Beogradu parastos blaženopočivšem patrijarhu Germanu, povodom 35 godina od njegovog usnuća. U molitvenom sećanju na poglavara Srpske pravoslavne crkve, koji je decenijama nosio odgovornost za Crkvu u jednom od najtežih perioda njene novije istorije, patrijarh Porfirije govorio je o njegovoj veri, smirenju, trpljenju i nadi.
“KAO ŠTO I MI OPRAŠTAMO DUŽNICIMA SVOJIM”: Patrijarh Porfirije objasnio šta je pravi ispit naše vere
Patrijarh Porfirije istakao je da se Crkva i posle 35 godina moli za pokoj duše patrijarha Germana, moleći Gospoda da mu oprosti svaki greh i podari život večni.
- Sabrali smo se pred grobom velikog čoveka, sabrali smo se da se pomolimo Bogu za pokoj duše blaženopočivšeg patrijarha Germana i da se i ovaj trideset peti put od njegovog upokojenja njegova Crkva, a zapravo Crkva Hristova, moli za pokoj duše njegove, da mu Gospod oprosti svaki greh, voljni i nevoljni, i da mu daruje život večni - rekao je patrijarh.
U središtu besede patrijarha Porfirija bila je slika krsta kao neodvojivog dela hrišćanskog života. Kako je podsetio, svaki čovek nosi svoj krst, ali je pitanje da li će ga povezati sa Hristovim krstom i tako svoj život učiniti učešćem u Hristovom stradanju i pobedi nad grehom, smrću i satanom.
U tom smislu, patrijarh Porfirije upravo je patrijarha Germana izdvojio kao primer čoveka koji je svoj krst sjedinio sa Hristovim:
- Jedan od onih, sigurni smo i verom svojom znamo, koji je svoj krst učinio krstom Hristovim i koji je krst Hristov učinio svojim krstom, jeste upravo veliki patrijarh među patrijarsima naše pomesne Crkve, blaženopočivši patrijarh German.

Patrijarh Porfirije podsetio je da je German na čelu Srpske pravoslavne crkve proveo decenije obeležene pritiscima i teškim položajem Crkve. Govoreći o tom vremenu, opisao ga je kao period „mraka“ i snažnog neprijateljstva prema Crkvi.
Ipak, prema rečima patrijarha Porfirija, German se nije oslanjao na sopstvenu moć, već na Boga.
- Svu svoju nadu on je polagao u Gospoda i znao da što je on slabiji, što je on nemoćniji i što je naizgled Crkva slabija i nemoćnija, utoliko je Njena snaga veća, jer je blagodat Božja na taj način dobijala prostor da čini Božje delo - rekao je patrijarh.
Takvu veru, kako je naglasio, patrijarh German pokazivao je i u načinu na koji je vodio Crkvu. Trpeo je kritike i osude, uključujući i one koje su dolazile iznutra, a patrijarh Porfirije podsetio je da je German zbog svoje službe bio spreman da podnese i teška iskušenja.
Posebno mesto u besedi zauzela je briga patrijarha Germana za obnovu svetinja i razvoj crkvene prosvete. Za vreme njegove patrijaršijske službe obnavljani su značajni manastiri i podizani crkveni objekti, dok je posebnu pažnju posvećivao bogoslovskom obrazovanju.
Patrijarh Porfirije, međutim, naglasio je da za Germana obrazovanje samo po sebi nije bilo dovoljno. Istinsko bogoslovlje, kako je objasnio, ne može biti odvojeno od molitve, podviga, pokajanja i nastojanja čoveka da se duhovno preobražava.
- Znao je da onda kada se moliš, istinski si bogoslov i da si istinski bogoslov onda kada se moliš - istakao je patrijarh Porfirije.
A temelj svega toga bili su smirenje i spremnost na trpljenje. Upravo je u tome patrijarh Porfirije prepoznao jednu od ključnih osobina Germana kao pastira Crkve.
Jedan od najupečatljivijih delova besede odnosio se na Hram Svetog Save, čiji je nastavak gradnje patrijarh German godinama tražio od tadašnjih vlasti.
Patrijarh Porfirije istakao je da se German nije odrekao nade čak ni u vremenu kada je izgledalo da je nastavak gradnje gotovo nemoguć. Hram je decenijama stajao nedovršen, dok su njegove zapuštene zidine, kako je rekao patrijarh Porfirije, istovremeno svedočile o duhovnoj pustoši tog vremena, ali i o čežnji naroda da se zavetni hram Svetom Savi dovrši.
Patrijarh German se, uprkos okolnostima, obraćao vlastima sa molbom da se nastavi gradnja.
- On se obraćao ne jedanput, nego osamdeset i osam puta. I isto toliko puta je dobio odbijenicu - kazao je patrijarh Porfirije.
Dozvola za nastavak gradnje dobijena je 1984. godine, dok su radovi nastavljeni 1985. godine.
Za patrijarha Porfirija upravo ova epizoda pokazuje kakvu je veru imao German. U vremenu kada se činilo da nema dovoljno ni za osnovne životne potrebe, on je insistirao na obnovi svetinje, jer je verovao da se ono što izgleda nemoguće može ostvariti kada postoji vera i nada.
- Bog čini čuda gde postoji vera i nada - poručio je patrijarh Porfirije.
Nastavak gradnje Hrama Svetog Save tako je u besedi patrijarha Porfirija dobio šire duhovno značenje. Hram nije predstavljen samo kao monumentalna građevina već kao vidljivi izraz ljubavi prema Hristu, Crkvi i Svetom Savi.
Govoreći o patrijarhu Germanu, patrijarh Porfirije upotrebio je i snažnu sliku Crkve kao broda. German je, kako je rekao, znao da brod Crkve, čije mu je kormilo bilo povereno, treba da učini „brodom Hristovim“ i da ga vodi ka „mirnoj i sigurnoj luci spasenja“.
Ta slika ujedno sažima poruku cele besede: patrijarh German nije predstavljen samo kao crkveni poglavar koji je istorijski delovao u teškim okolnostima već kao pastir koji je svoju službu razumeo kao nošenje krsta i služenje Hristu.
Patrijarh Porfirije posebno je naglasio da je German znao da se jedinstvo Crkve čuva ljubavlju, međusobnim poverenjem i poštovanjem crkvenog poretka. I kada su udari bili snažni, njegova vera nije počivala na ljudskoj moći, već na uverenju da „ni vrata adova Crkvi ne mogu odoleti“.
Na kraju besede, patrijarh Porfirije izrazio je zahvalnost blaženopočivšem patrijarhu Germanu za njegovo delo i ponovio da, uz zahvalnost, Crkva ima i svetu dužnost da se moli za pokoj njegove duše.
- Zato dugujemo i blagodarnost patrijarhu Germanu, ali i molitve za njega, za pokoj njegove duše. Neka mu Bog dušu prosti i podari mu Carstvo Nebesko. Večni pomen - poručio je patrijarh Porfirije.
Trideset pet godina posle upokojenja, sećanje na patrijarha Germana tako ostaje povezano ne samo sa teškim vremenom u kojem je služio Crkvi već i sa porukom koju je svojim životom ostavio: da se krst ne može nositi bez vere, da se Crkva ne vodi oslanjanjem na sopstvenu snagu i da se od nade ne odustaje ni onda kada se čini da za nju nema mesta.
BONUS VIDEO
Poglavar Carigradske patrijaršije kritikovao Moskvu zbog delovanja u Africi, a patrijarha Porfirija zbog izostanka posete Carigradskoj patrijaršiji. Prema predanju, za istoriju ovog manastira vezuju se Sveti Sava, kralj Dragutin i despot Đurađ Branković, a upravo je u vreme Brankovića Sveti Stefan postao njegov nebeski zaštitnik. Nakon teškog incidenta koji je ostavio porodicu u strahu i neizvesnosti, deci je uručena finansijska pomoć, a domaćinima ikona Gospoda Isusa Hrista kao znak utehe i podrške. U Patrijaršijskom dvoru čuli su očinske pouke o odgovornosti, strahopoštovanju i istrajnosti u služenju Bogu i narodu.
Patrijarh koji nije odustao od Hrama Svetog Save

"Brodom Hristovim" kroz teško vreme
"ODGOVARAĆE PRED BOGOM!": Carigradski patrijarh Vartolomej udario na poglavare Srpske i Ruske crkve
OVDE SE VEĆ VEKOVIMA SLAVI PRVI HRISTOV MUČENIK: Patrijarh Porfirije na manastirskoj slavi u Slancima, nadomak Beograda (FOTO)
U NJIHOV DOM STIGLA PORUKA KOJU SU ČEKALI: Vladika Ilarion posetio porodicu prebijenog Nenada Raškovića i predao im dar patrijarha Porfirija (VIDEO)
OVO SU NOVI BEOGRADSKI SVEŠTENICI I ĐAKONI: Patrijarh Porfirije poslao važnu poruku novorukopoloženim kliricima pred početak službe
Na liturgijskom slavlju u vojnom hramu Svetog apostola Marka episkop vojni Dositej govorio je o vrlinama svetog vladara i objasnio zašto njegov život i danas ostaje uzor onima koji čuvaju narod, mir i slobodu.
U Kizboriju kod Melburna osvećen je hram koji su srpski vernici podigli 1994. godine.
Srpska svetinja stara više od jednog veka našla se u zemljišnim knjigama u Gradačcu pod spornim vlasništvom, što izaziva zabrinutost pravoslavnih vernika.
Poglavar SPC govorio je o veri koja povezuje generacije i čuva duhovne korene naroda, upozorio na razdor i mržnju, a Bojanu Pajiću uručeno je visoko crkveno odlikovanje za doprinos srpskom kulturnom nasleđu.
U Kizboriju kod Melburna osvećen je hram koji su srpski vernici podigli 1994. godine.
Episkop šabački osveštao je zvona hrama Svetog Kirijaka Otšelnika na tromeđi tri mačvanska sela.
Srpska svetinja stara više od jednog veka našla se u zemljišnim knjigama u Gradačcu pod spornim vlasništvom, što izaziva zabrinutost pravoslavnih vernika.
Poglavar SPC govorio je o veri koja povezuje generacije i čuva duhovne korene naroda, upozorio na razdor i mržnju, a Bojanu Pajiću uručeno je visoko crkveno odlikovanje za doprinos srpskom kulturnom nasleđu.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
U Kizboriju kod Melburna osvećen je hram koji su srpski vernici podigli 1994. godine.
Od jaja, griza i jogurta pravi se izdašna poslastica koja se preliva slatkim sirupom od limuna, a ovaj recept mogu da pripreme i oni koji nemaju mnogo iskustva u kuhinji.
Prikaz Hrista sa prekrštenim stopalima, ističe, prikovanim za svako stopalo jednim ekserom, prvi put se pojavio na Zapadu kao inovacija u drugoj polovini 13. veka.