Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
U selu Rezala na Kosovu i Metohiji 4. septembra srušeno je najmanje devet kuća i sala Svete Trojice, dok je tzv. Kosovska policija prvobitno saopštila da je srušeno šest objekata. Manastir Visoki Dečani reagovao je na razliku u podacima i istakao da ona pokazuje razmere rušenja u malom srpskom selu.
Manastir Visoki Dečani objavio je na mreži „Iks“ da je u Rezali srušeno najmanje devet kuća i sala Svete Trojice, pozivajući se na izveštaje medija na srpskom jeziku.
"Razlika u brojevima nije detalj. To je obim onoga što je odneto iz malog srpskog sela u jednom danu. Zgrada nije bila vikendica. Seljani su je sami izgradili i koristili skoro dve decenije za seosku slavu i zajednička okupljanja", navedeno je u objavi manastira.
Sala Svete Trojice bila je mesto okupljanja meštana
Posebno su ukazali na salu Svete Trojice. Kako navode, ona nije bila vikendica, već objekat koji su meštani sami izgradili i gotovo dve decenije koristili za seosku slavu i zajednička okupljanja.
Slava ima posebno mesto u životu pravoslavnih porodica i zajednica. Zato sala Svete Trojice nije bila samo građevinski objekat, već i mesto na kojem su se meštani godinama okupljali i čuvali svoje običaje.
Manastir Visoki Dečani podsetio je i na ranije pozive Evropske unije da se ovakve akcije obustave dok se ne reši pitanje vlasništva. Kako je navedeno u objavi, ti pozivi nisu zaustavili rušenje.
Manastir Visoki Dečani upozorava na nepovratan gubitak
Manastir upozorava da bi gubitak bio nepovratan ukoliko preostali objekti budu srušeni pre nego što se donese odluka o vlasništvu. U manastiru ističu da se zato ne radi samo o broju srušenih objekata, već i o ljudima koji su u njima živeli i zajednici kojoj su ti objekti pripadali.
Prema pisanju srpskih medija, rušenju je prethodio spor oko zemljišta u području Gazivoda na kojem se objekti nalaze. Javno preduzeće „Ibar-Lepenac“ tvrdilo je da zemljište pripada tom preduzeću, dok su vlasnici osporavali osnov za uklanjanje objekata.
Dan nakon rušenja, 5. septembra, na mestu događaja i dalje su bili teška mehanizacija i policija, ali novih rušenja nije bilo. Na licu mesta viđeni su i predstavnici OEBS-a i EULEKS-a.
Za Manastir Visoki Dečani, međutim, najvažnije nije samo koliko je objekata srušeno. Njihova poruka je da iza svakog broja stoje nečiji dom, uspomene i deo života srpske zajednice u Rezali.
I upravo zato pitanje vlasništva nije jedino pitanje koje se posle rušenja postavlja. Važno je i šta ostaje ljudima kada se njihovi objekti uklone pre nego što se sporovi konačno reše.
U Rezali su 4. septembra srušene kuće i sala koju su meštani sami podigli. Manastir Visoki Dečani zato upozorava da se iza podataka o broju srušenih objekata ne sme izgubiti ono najvažnije: ljudi i život zajednice koji su za te objekte bili vezani.
Nakon teškog incidenta koji je ostavio porodicu u strahu i neizvesnosti, deci je uručena finansijska pomoć, a domaćinima ikona Gospoda Isusa Hrista kao znak utehe i podrške.
Istorijski hram iz 14. veka ponovo je pretrpeo oštećenja, dok odluka tužioca da osumnjičenog nakon saslušanja pusti na slobodu otvara pitanje zaštite srpske verske i kulturne baštine na Kosovu i Metohiji
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
Mitropolit Siluan poručio je da dolazak poglavara Crkve okuplja duhovnu decu rasutu hiljadama kilometara od matice, dok su folkloraši u narodnim nošnjama uveličali svečani doček.
Meštani Rezale gotovo dve decenije sami su gradili i čuvali mesto okupljanja, a pred dolazak mehanizacije iz njega su izneli sve osim onoga što je za njih imalo posebno značenje.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Mitropolit Siluan poručio je da dolazak poglavara Crkve okuplja duhovnu decu rasutu hiljadama kilometara od matice, dok su folkloraši u narodnim nošnjama uveličali svečani doček.
Iz crkvenog vrha oštro su reagovali na javne prozivke, deo tvrdnji ocenili kao "potpuno neutemeljene i zlonamerne", a osvrnuli su se i na događaje iz 2020. i aferu "udar".
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Liturgijskom sabranju u Himelstiru prisustvovali su brojni sveštenici, monaštvo i verni narod, kao i princ naslednik Filip Karađorđević sa princezom Danicom, dok je ktitor obnove Drago Vuković odlikovan Ordenom Svetog Save drugog stepena.