Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
U selu Rezala na Kosovu i Metohiji 4. septembra srušeno je najmanje devet kuća i sala Svete Trojice, dok je tzv. Kosovska policija prvobitno saopštila da je srušeno šest objekata. Manastir Visoki Dečani reagovao je na razliku u podacima i istakao da ona pokazuje razmere rušenja u malom srpskom selu.
Manastir Visoki Dečani objavio je na mreži „Iks“ da je u Rezali srušeno najmanje devet kuća i sala Svete Trojice, pozivajući se na izveštaje medija na srpskom jeziku.
"Razlika u brojevima nije detalj. To je obim onoga što je odneto iz malog srpskog sela u jednom danu. Zgrada nije bila vikendica. Seljani su je sami izgradili i koristili skoro dve decenije za seosku slavu i zajednička okupljanja", navedeno je u objavi manastira.
Sala Svete Trojice bila je mesto okupljanja meštana
Posebno su ukazali na salu Svete Trojice. Kako navode, ona nije bila vikendica, već objekat koji su meštani sami izgradili i gotovo dve decenije koristili za seosku slavu i zajednička okupljanja.
Slava ima posebno mesto u životu pravoslavnih porodica i zajednica. Zato sala Svete Trojice nije bila samo građevinski objekat, već i mesto na kojem su se meštani godinama okupljali i čuvali svoje običaje.
Manastir Visoki Dečani podsetio je i na ranije pozive Evropske unije da se ovakve akcije obustave dok se ne reši pitanje vlasništva. Kako je navedeno u objavi, ti pozivi nisu zaustavili rušenje.
Manastir Visoki Dečani upozorava na nepovratan gubitak
Manastir upozorava da bi gubitak bio nepovratan ukoliko preostali objekti budu srušeni pre nego što se donese odluka o vlasništvu. U manastiru ističu da se zato ne radi samo o broju srušenih objekata, već i o ljudima koji su u njima živeli i zajednici kojoj su ti objekti pripadali.
Prema pisanju srpskih medija, rušenju je prethodio spor oko zemljišta u području Gazivoda na kojem se objekti nalaze. Javno preduzeće „Ibar-Lepenac“ tvrdilo je da zemljište pripada tom preduzeću, dok su vlasnici osporavali osnov za uklanjanje objekata.
Dan nakon rušenja, 5. septembra, na mestu događaja i dalje su bili teška mehanizacija i policija, ali novih rušenja nije bilo. Na licu mesta viđeni su i predstavnici OEBS-a i EULEKS-a.
Za Manastir Visoki Dečani, međutim, najvažnije nije samo koliko je objekata srušeno. Njihova poruka je da iza svakog broja stoje nečiji dom, uspomene i deo života srpske zajednice u Rezali.
I upravo zato pitanje vlasništva nije jedino pitanje koje se posle rušenja postavlja. Važno je i šta ostaje ljudima kada se njihovi objekti uklone pre nego što se sporovi konačno reše.
U Rezali su 4. septembra srušene kuće i sala koju su meštani sami podigli. Manastir Visoki Dečani zato upozorava da se iza podataka o broju srušenih objekata ne sme izgubiti ono najvažnije: ljudi i život zajednice koji su za te objekte bili vezani.
Nakon teškog incidenta koji je ostavio porodicu u strahu i neizvesnosti, deci je uručena finansijska pomoć, a domaćinima ikona Gospoda Isusa Hrista kao znak utehe i podrške.
Istorijski hram iz 14. veka ponovo je pretrpeo oštećenja, dok odluka tužioca da osumnjičenog nakon saslušanja pusti na slobodu otvara pitanje zaštite srpske verske i kulturne baštine na Kosovu i Metohiji
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio o njegovoj veri, poslednjim godinama života i teškom vremenu koje je obeležilo njegovu istorijsku ulogu, uz poruku o pokajanju, miru i međusobnom razumevanju.
Meštani Rezale gotovo dve decenije sami su gradili i čuvali mesto okupljanja, a pred dolazak mehanizacije iz njega su izneli sve osim onoga što je za njih imalo posebno značenje.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio o njegovoj veri, poslednjim godinama života i teškom vremenu koje je obeležilo njegovu istorijsku ulogu, uz poruku o pokajanju, miru i međusobnom razumevanju.
Otac Petar služio je trinaest godina pri Sabornoj crkvi Svetih apostola Petra i Pavla, a vest o njegovom upokojenju posebno je potresla nekadašnje parohijane koji su ga poznavali kao bliskog i poštovanog sveštenika.
U Hramu Svetog apostola i jevanđelista Luke na Košutnjaku od popodnevnih časova traju pripreme za sutrašnji ispraćaj, a pomoć bratstvu ponudili su brojni volonteri.
U besedi za ponedeljak 15. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako greh, smrt i tama vezuju čoveka i zašto je Hristos jedini koji može da raskine te okove i otvori vrata slobode.