Istorijski hram iz 14. veka ponovo je pretrpeo oštećenja, dok odluka tužioca da osumnjičenog nakon saslušanja pusti na slobodu otvara pitanje zaštite srpske verske i kulturne baštine na Kosovu i Metohiji
Dok se Prizren priprema da u prostoru hrama iz 14. veka ugosti umetnike srednjovekovne muzike, Crkva Svetog Spasa ponovo se našla na meti vandala. U noći između 18. i 19. avgusta na hramu je pričinjena materijalna šteta, čime je zabeležen još jedan slučaj napada na srpsku versku i kulturnu baštinu u Prizrenu.
Osumnjičeni priveden, pa pušten na slobodu
Prema saopštenju takozvane kosovske policije, osumnjičeni muškarac je, navodno pod dejstvom alkohola, napao hram, oštetio spoljnu rasvetu i pričinio materijalnu štetu na dvoje ulaznih vrata.
Policija je intervenisala i identifikovala osumnjičenog, koji je potom priveden. Međutim, nakon saslušanja, nadležni tužilac doneo je odluku da ga pusti na slobodu i slučaj prosledi u redovnu sudsku proceduru.
Prema navodima policije, slučaj je kvalifikovan kao „uništenje ili oštećenje imovine“. Takva kvalifikacija otvorila je pitanje načina na koji se u ovom slučaju tretira napad na verski objekat koji ima višestruki istorijski, kulturni i duhovni značaj.
Foto: Wikipedia / a.dombrowski
Crkva Svetog Spasa u Prizrenu
Crkva koja je preživela decenije razaranja
Crkva Svetog Spasa u Prizrenu, zadužbina iz 14. veka, jedan je od značajnih spomenika srpske pravoslavne baštine na Kosovu i Metohiji. Hram je tokom prethodnih decenija više puta bio izložen skrnavljenju i oštećivanju.
Crkva je preživela i Martovski pogrom 2004. godine, kada je veliki broj srpskih pravoslavnih svetinja na Kosovu i Metohiji bio uništen ili oštećen, a beleženi su i slučajevi obijanja i oštećivanja hrama u godinama koje su usledile.
Zbog toga najnoviji napad ne može da se posmatra samo kroz prizmu pričinjene materijalne štete. Za vernike i srpsku zajednicu u Prizrenu svaki napad na ovaj hram predstavlja i udar na prostor koji ima duboko versko i istorijsko značenje.
Odluka da osumnjičeni nakon saslušanja bude pušten na slobodu dodatno je izazvala zabrinutost zbog poruke koju takav postupak može poslati u sredini u kojoj su pravoslavne svetinje i ranije bile mete napada.
Ostaje pitanje da li će ovaj slučaj dobiti odgovarajući pravni epilog i da li će institucije na Kosovu jasno pokazati da napadi na verske objekte, bez obzira na okolnosti i motive počinioca, ne mogu biti tretirani kao obični slučajevi oštećenja imovine.
Za vernike, Crkva Svetog Spasa nije samo građevina. Ona je deo istorije Prizrena i svedočanstvo više vekova pravoslavnog prisustva na ovom prostoru. Svaki novi čin vandalizma zato ponovo otvara i pitanje zaštite srpske duhovne i kulturne baštine na Kosovu i Metohiji.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
U razgovoru sa Džoni Ernst i predstavnicima Ambasade SAD u Prištini otvorena su najosetljivija pitanja položaja Crkve i vernog naroda, od zaštite Visokih Dečana i uloge KFOR-a do pritisaka, hapšenja i sve dubljeg nepoverenja.
Eparhija raško-prizrenska zahteva hitnu i nezavisnu istragu slučaja Nenada Raškovića, ali upozorava da njegov slučaj nije usamljen i da među Srbima na severu Kosova i Metohije raste osećaj straha, nepoverenja i nezaštićenosti.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
General Aleksus G. Grinkevič i komandant KFOR-a Robert Vergori razgovarali su sa mitropolitom o bezbednosti srpskog naroda, očuvanju manastira Visoki Dečani i uslovima za trajni mir na Kosovu i Metohiji.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Admiral Džordž M. Vikof i novi komandant KFOR-a Robert Vergori posetili su Gračanicu, gde je mitropolit raško-prizrenski govorio o bezbednosti Srba i zaštiti svetinja.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.