Svečanost je okupila sveštenstvo i vernike, a posle bogosluženja uručena su visoka crkvena odlikovanja i priznanja zaslužnim parohijanima.
Hram Spaljivanja moštiju Svetog Save u Barajevu obeležio je dve decenije postojanja, a jubilej je proslavljen liturgijom koju je na praznik Svetog apostola Kodrata služio mitropolit šumadijski Jovan. om prilikom osveštan je i živopis hrama, čime je obeležavanje velikog jubileja dobilo poseban značaj.
Za vernike Barajeva godišnjica hrama bila je prilika da se podsete značaja svetinje posvećene Svetom Savi, ali i da kroz molitveno sabranje čuju poruku o putu kojim je prvi srpski arhiepiskop usmerio svoj narod. Upravo je Sveti Sava bio u središtu besede mitropolita Jovana, koji je govorio o Pravoslavlju kao putu koji je svetitelj utvrdio ne samo za svoje vreme već i za buduće naraštaje.
- Radujem se što je Gospod blagoslovio da se saberemo danas u ovome hramu, da služimo svetu liturgiju, da se zajedno molimo Bogu u hramu posvećenom našem prvom prosvetitelju i učitelju, prvom Arhiepiskopu srpskom, Svetom Savi. Njemu treba da zablagodarimo, braćo i sestre, što nosimo ova imena koja nosimo i što pripadamo pravoslavnom narodu, jer smo u ličnosti Svetog Save postali Hristov kršten narod, kršten jedanput za svagda, narod koji ide putem Pravoslavlja. Sveti Sava nas je opredelio i sobom utvrdio nam put, ne samo u ono vreme kada je hodio ovom zemljom srpskom, nego i za naše vreme i za sva vremena do kraja sveta i veka. A koji je to put? To je onaj put o kojem pevamo u troparu Svetom Savi: „Puti vovdjašago žizanj“, put koji vodi u život večni. To je onaj uzani put o kome govori Gospod naš Isus Hristos, put raspeća. To je put raspeća svoje ostrašćene volje, svog egoizma i samoljubive prirode. To je put koji podrazumeva žrtvu, jer bez žrtve ništa ne može da se učini i ništa ne može da se ostvari. Što je veća žrtva i što veću žrtvu dajemo Bogu, to Bog sve nas više voli. Ta žrtva podrazumeva Krst koji je istovremeno jedini put pobede - besedio je mitropolit Jovan.
Poruka o Svetom Savi koja prevazilazi jubilej
Govoreći pred okupljenim vernicima, mitropolit Jovan povezao je posvećenost hrama Svetom Savi sa suštinom hrišćanskog života. Poruka njegove besede nije bila vezana samo za istorijsku ulogu svetitelja već i za način na koji se njegov primer može živeti i danas.
Put koji je Sveti Sava utvrdio, kako je naglasio mitropolit, jeste put koji vodi ka životu večnom. On podrazumeva odricanje od ostrašćene volje i egoizma, ali i spremnost na žrtvu, jer se hrišćanski život ne može odvojiti od Krsta.
Upravo je u tome mitropolit Jovan prepoznao i smisao sabranja u hramu posvećenom Svetom Savi. Dve decenije od podizanja svetinje nisu samo datum koji se beleži u njenoj istoriji već i prilika da se vernici ponovo podsete kome pripadaju i kojim putem su pozvani da idu.
Svetoj liturgiji sasluživali su iguman Manastira Ćelija protosinđel Evstatije, iguman Manastira Tresija jeromonah Sionije, arhijerejski namesnik kosmajski protojerej-stavrofor Ljubiša Smiljković, arhijerejski namesnik kolubarsko-posavski protojerej-stavrofor Zlatko Dimitrijević, protonamesnik dr Dragan Popović, jerej Ognjen Kozlina, protođakon Ivan Gašić i đakon Nikolaj Vuković.
Odlikovanja za one koji su ugrađivali sebe u život hrama
Jubilej hrama u Barajevu bio je i prilika da Crkva oda priznanje ljudima koji su svojim trudom doprineli životu ove svetinje i crkvene zajednice. Posle liturgije mitropolit Jovan uručio je visoka crkvena odlikovanja i priznanja. Ordenom Svetih kragujevačkih novomučenika prvog reda odlikovan je predsednik Crkvene opštine Barajevo Dragiša Damnjanović.
Ordenom vožda Karađorđa odlikovani su Branka Savić, Dana Kulundžić i Milan Kulundžić, kao i posthumno počivši Dušan Stojmirović. Arhijerejskim gramatama odlikovani su Milan Simić, Jugoslav Nešković, Saša Jošić, Dragan Mladenović, Ognjen Mioković, Nikola Dimić i Slavko Milković, kao i Biljana Vasić, Biljana Krsmanović, Snežana Milentijević i Nikolina Vuković.
Svi odlikovani su iz Barajeva, a priznanja su uručena u okviru obeležavanja dve decenije hrama posvećenog Spaljivanju moštiju Svetog Save.
Na praznik Rođenja Presvete Bogorodice patrijarh srpski služio je liturgiju u Sabornoj crkvi u Beogradu, a tokom bogosluženja u svešteni čin đakona rukopoložen je Filip Vuletaš.
Pred novim hramom Sabora Svetog arhangela Gavrila patrijarha srpskog dočekali mitropolit Hrizostom, arhijereji, sveštenstvo, monaštvo i brojni verni narod.
U prazničnoj besedi vladika Ilarion govorio o Krstu kao putokazu koji vraća Hristu, dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao na dobro, vrlinu, žrtvu, darivanje i jedinstvo među ljudima.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Episkop šabački besedio je o snazi zajedništva koje je povezalo žitelje 12 sela u izgradnji hrama Uspenja Presvete Bogorodice i poručio da njihovo delo treba da bude primer i današnjim generacijama.
Svečanost je protekla u znaku jubileja svetinje posvećene slovenskim prosvetiteljima, dok je patrijarh srpski u besedi govorio o Hristu, jedinstvu i ljubavi kao suštini hrišćanskog života.
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.