Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Sveta tajna ispovesti jedna je od sedam svetih tajni Pravoslavne crkve i ima neizmeran značaj u duhovnom životu svakog hrišćanina. Kroz iskreno pokajanje i ispovedanje grehova pred sveštenikom, čovek traži Božji oproštaj, duhovno očišćenje i snagu da se oslobodi svega što ga udaljava od Gospoda.
Ipak, mnogi vernici ne znaju šta bi trebalo da ispovede, pa često kažu da nisu učinili ništa posebno loše: nisu ubili, ukrali, prevarili supružnika niti počinili neki veliki greh.
Međutim, upravo u tome leži jedna od čestih zabluda. Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline. On se krije i u svakodnevnim mislima, rečima i postupcima, u načinu na koji se odnosimo prema bližnjima, u našoj gordosti, zavisti, ljutnji, osuđivanju i nemogućnosti da oprostimo.
Shutterstock/Mykola Komarovskyy
Greh nije samo ono što je zakonom kažnjivo
Mnogo toga što svakodnevno radimo smatramo sasvim uobičajenim, ne zastajući da se zapitamo da li time povređujemo drugoga i udaljavamo se od Boga.
Zato nije potrebno čekati da čovek učini neko veliko zlo da bi pristupio ispovesti. Greh se ne ogleda samo u teškim prestupima, već i u svakodnevnim postupcima, mislima i osećanjima koje često opravdavamo ili ne primećujemo.
Pravoslavna tradicija uči da nema "malih" i "velikih" grehova , već da svaki greh koji opterećuje savest treba izneti, bez obzira na stid, strah ili bojazan od osude.
Posebno je važno obratiti pažnju na nekoliko stvari pre nego što izgovorite ono što vas opterećuje, a jedan detalj mnogima može pomoći da se oslobode početne treme i lakše saberu misli.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Govoreći o pokajanju, Sveštenomučenik Grigorije ukazivao je i na utehu koju čovek može da oseti kada svoje grehe ne prikriva i ne traži opravdanje za njih.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.