DUHOVNI SAVETI ZA ISPOVEST NA VELIKE PRAZNIKE! Sveštenik objasnio šta nikako ne smete tada da uradite!
Značaj ispovesti naročito dolazi do izražaja u vreme velikih praznika, kada se vernici pripremaju da dostojno prime Svetu tajnu pričešća.
Posebno je važno obratiti pažnju na nekoliko stvari pre nego što izgovorite ono što vas opterećuje, a jedan detalj mnogima može pomoći da se oslobode početne treme i lakše saberu misli.
Ispovest je važna i neophodna za svakog hrišćanina, ali se često događa da, čak i kada se čovek pažljivo pripremi, u trenutku kada stane pred analog, zaboravi šta je želeo da kaže. Šta tada učiniti? Neposredno pre ispovesti nije potrebno da svešteniku bilo šta posebno govorite, osim ako imate zdravstvene tegobe koje mogu da otežaju ispovest, poput određenih problema sa mentalnim zdravljem, oštećenja sluha i slično.
Ako ste uznemireni ili se dugo niste ispovedali, možete ukratko reći kako se osećate, na primer: "Oprostite, malo sam uznemiren" ili "Dugo se nisam ispovedao, ne znam odakle da počnem". Tako ćete se osloboditi početne napetosti, a sveštenik će moći blago da vas usmeri. Ipak, ni to nije obavezno. Ako vam je lakše, možete odmah početi da ispovedate svoje grehe, navodi pravoslavni portal foma.ru..
Tokom ispovesti, međutim, treba reći sve što opterećuje savest i ne daje čoveku mira. Postoje različiti priručnici koji pomažu vernicima da se pripreme za ispovest, ali ne postoji propisan obrazac po kojem ispovest mora da se obavi.
Ne iznosite nepotrebne pojedinosti. Dovoljno je da kažete koji ste greh učinili, na primer da ste osuđivali druge, bili lenji, psovali ili preterivali u jelu. Nema potrebe da svešteniku iznosite detalje svog intimnog života ako oni nisu neophodni za razumevanje greha.
Izbegavajte uopštene izraze. „Grešan sam u svemu“ primer je takve rečenice. Da bismo iskreno sagledali svoje grehe, potrebno je da ih, makar ukratko, navedemo.
Ne opravdavajte svoje postupke. Cilj ispovesti je da pred Bogom priznate svoje grehe, a ne da tražite opravdanje za ono što ste učinili.
Ne prebacujte krivicu na druge. Nije potrebno govoriti: „Šef me je naterao“ ili „Žena me je iznervirala“. Bez obzira na okolnosti koje su prethodile grehu, odgovornost za ono što smo učinili ostaje na nama.

Počnite od onoga što vas najviše muči. Ako vam je teško da osmislite redosled, najpre recite ono što vam najviše opterećuje savest.
Ništa ne prećutkujte. U molitvi pred ispovest Crkva se naziva „duhovnom bolnicom“. Kao što lekaru govorimo o svim tegobama koje imamo, tako i na ispovesti treba otvoreno reći sve grehe, čak i one o kojima je teško, bolno ili neprijatno govoriti.
Ispovest nije razgovor sa sveštenikom o svim životnim problemima. Ako vam je potreban detaljan duhovni savet ili želite da razgovarate o nekoj složenoj životnoj situaciji, bolje je da to učinite posebno, nakon ispovesti, ili da se sa sveštenikom dogovorite za razgovor.
BONUS VIDEO
Značaj ispovesti naročito dolazi do izražaja u vreme velikih praznika, kada se vernici pripremaju da dostojno prime Svetu tajnu pričešća.
Iako se često smatraju istim pojmom, u pravoslavnom predanju reč je o dve različite duhovne uloge koje oblikuju vernikov put, a sveti oci posebno naglašavaju važnost poverenja, poslušnosti i duhovnog rukovođenja.
Pravo pokajanje nikada ne isključuje preuzimanje odgovornosti za učinjeno zlo, ističe otac Dejan.
Da li je dovoljno da čoveku bude žao zbog učinjenog ili se od njega traži mnogo dublja promena? Svetogorski starac ukazuje gde počinje istinsko preobraženje i čemu ono vodi.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Kada čovek teži Bogu, iskušenja mogu biti posebno intenzivna, upozrava čtec.
Prema crkvenom učenju, anđeli su bestelesna duhovna bića koja služe Bogu i izvršavaju njegovu volju.
Pravoslavno hrišćanstvo podseća da hrana nije samo sredstvo za utoljavanje gladi, već i dar koji čovek treba da prima sa zahvalnošću i poštovanjem.
Žito je obavezan bogoslužbeni element proslave svake krsne slave, naglasio je sveštenik.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Sveti Jaron i njegova družina postradali su 298. godine, ostavivši primer nepokolebljive vere i odanosti Hristu.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Otac Joil Bulatović bio je izričit u stavu da je bolje slavu ne obeležavati nego je pretvoriti u nešto što nema veze sa njenim pravim značenjem.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
U pravoslavlju se pokajanje ne svodi na izgovorene reči niti na obećanje da se određeni greh više neće ponoviti.
Kada čovek teži Bogu, iskušenja mogu biti posebno intenzivna, upozrava čtec.
Pravoslavno hrišćanstvo podseća da hrana nije samo sredstvo za utoljavanje gladi, već i dar koji čovek treba da prima sa zahvalnošću i poštovanjem.
Žito je obavezan bogoslužbeni element proslave svake krsne slave, naglasio je sveštenik.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Sveti Jaron i njegova družina postradali su 298. godine, ostavivši primer nepokolebljive vere i odanosti Hristu.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.