ZBOG OVOGA SU LJUDI BOLESNI, BESNI I NESREĆNI: Starac Sampson Sivers otkriva kako se pričešćujemo sebi na štetu
Pokajanje nije ograničeno samo na čin ispovesti, već uključuje celokupan trud ka obnovi zajedništva sa Bogom.
Značaj ispovesti naročito dolazi do izražaja u vreme velikih praznika, kada se vernici pripremaju da dostojno prime Svetu tajnu pričešća.
Ispovest u pravoslavlju predstavlja jednu od svetih tajni kroz koju vernik, iskreno se kajući, pred sveštenikom ispoveda svoje grehe i dobija oproštaj od Boga.
Ona nije samo puko nabrajanje grešaka i grehova koje je čovek počinio, već duboko duhovno očišćenje i povratak na pravi put, kroz smirenje i svest o sopstvenim slabostima.
Značaj ispovesti naročito dolazi do izražaja u vreme velikih praznika, kada se vernici pripremaju da dostojno prime Svetu tajnu pričešća.
Grčki monah Haralambos Papadopulos dao je vernicima korisne savete kako da pristupe ispovesti upravo na velike praznike.
- Većina ljudi ne želi da čuje Božju reč, drugi je slušaju sa zadovoljstvom ali ne poslušaju, odnosno ne primenjuju ono što su čuli. Konačno, postoje i neki koji čuju i poslušaju Božju reč. Trude se koliko god mogu. Prvi su za žaljenje, drugi, iako imaju volju, nemaju snagu i odlučnost potrebnu da istinski žive i tako ništa ne postignu, treći su blagosloveni jer su uspeli da zatvore uši za sirene ovog sveta i da predaju svoja srca Hristu bez kompromisa i izgovora - počeo je on pa nastavio:
O ispovesti na velike praznike kaže:
- Da biste doživeli ove Svete dane, osnovni zahtev je da donesete odluku da se promenite u sebi, a ne samo da idete na ispovest. Jer ako niste doneli odluku da primenite reč Božju u svom životu, vaša ispovest će vam jednostavno učiniti da se emocionalno osećate dobro (i zato ćete verovatno govoriti o nekim svojim problemima, a nećete ispovedati svoje grehe), a to će se desiti zato što sa vaše strane neće biti dubokog pokajanja. I zato se naši gresi ne opažaju, niti obim štete koju nam nanose.
- Dakle, poenta nije samo u tome da odemo kod našeg duhovnog vođe i ispovedimo se, ritualno, kada je sam naš život poricanje reči Božije i nismo spremni da se pokoravamo Istini naše Crkve, uvek tražeći izgovore za našu neposlušnost i sistematsko kršenje Božjih zapovesti.
- Braćo moja, naša vera u Hrista nije dovoljna ako je ne prate dela. Pre svega, moramo poznavati reč Božju kako bismo mogli ispravno verovati, a zatim krenuti dalje da poslušamo ono što smo čuli i naučili.

Nije stvar, kako je objasnio, u poznavanju posta već u postu, nije stvar u pukom poznavanju posećivanja crkve već u posećivanju crkve, nije stvar u poznavanju ljubavi i oproštaja već u ljubavi i praštanju.
- Saznanje da su blud, proždrljivost, zlobe, laži, krađa gresi ne koristi mi ako ih činim. Naprotiv, daću još veći razlog Bogu, jer dok sam ih poznavao, nisam primenjivao njegovu reč u svom životu.
On je potom prešao na savete za ispovest.
- Mnogo puta volimo da se krijemo iza izgovora. "Nisam hteo, ali sam to uradio zato što..." Dragi moj čoveče, ti si to želeo i uradio si, inače ne bi to uradio. Hteo si to i sagrešio si, hteo si to i nisi poslušao reč Božju, želiš to i ostaješ u svojim strastima. Lako pominjemo svoje neuspehe i držimo se izgovora iza njih. Dakle, baš kao što si to želeo i sagrešio si, sada, uz Božju milost, urazumi se i istinski želi da se pokaješ.
Naglašava da je prvo delo naše vere u Hrista pokajanje, preuzimanje naših odgovornosti bez uplitanja drugih (koji takođe mogu biti odgovorni).
- Reč Božja je zapisana u Svetom pismu i tumačili su je naši bogonosni Oci. Mislim da svi mi, neki manje, neki više, znamo šta Bog želi, šta je ispravno, a šta pogrešno (to znamo i iz naše savesti). Stoga smo pozvani da se hrabrim duhom trudimo da živimo kako Bog želi. Ali, to se neće postići žalošću i defetizmom.
Mnogi hrišćani, naglašava, pre nego što i pokušaju, kažu: "Neću uspeti."
- Dobri čoveče, ti nećeš uspeti, ali ćeš se potruditi sa verom , sa poverenjem u Boga, koji će blagosloviti ovaj trud kako bi duhovno napredovao. Cilj nije da izađemo prvi u duhovnoj trci (jer svi imamo ovu duhovnu fantaziju), već da aktivno učestvujemo u ovoj trci, čak i ako izađemo poslednji - kaže pa nastavlja:
- Ispovedanje naših padova bez opravdanja je blagosloveno, ali ispovest mora biti početak borbe protiv našeg sebičnosti i strasti, jer ako se lako vraćamo ispovedanim grehovima, to pokazuje da nismo odlučni da živimo istinski, da nismo odlučni da živimo kako Bog želi, da nemamo pokajanja; u suštini, to pokazuje da je naša vera nesavršena i problematična.
- Pominjemo ove stvari ne da bismo razočarali, već da bismo se svi naterali da razmislimo kako bismo konačno mogli donositi mudre odluke u svojim životima; da se odreknemo svog ega, da uzmemo svoj krst i da sledimo Hrista, ne putem ka Golgoti, jer Golgota nije naše odredište, već ka našem Vaskrsenju.
Pokajanje nije ograničeno samo na čin ispovesti, već uključuje celokupan trud ka obnovi zajedništva sa Bogom. Sveštenik objašnjava kako iskreno kajanje otvara put oproštaju i za najteže prestupe, dok ritual sam po sebi ne garantuje automatsko spasenje. Otac Oliver upozorava da površno priznanje grehova, ispovest „u prolazu“ tokom liturgije i pogrešno shvatanje razrešne molitve mogu čoveka ostaviti u zabludi da je očistio dušu. Upravnik Misionarskog odeljenja AEM objašnjava zašto Sveta tajna ispovesti nije formalnost pred pričešće, već lečenje duše - da da čovek preispita sebe i zašto je iskrena priprema ključna za istinsku promenu života
ZBOG OVOGA SU LJUDI BOLESNI, BESNI I NESREĆNI: Starac Sampson Sivers otkriva kako se pričešćujemo sebi na štetu
DA LI SE SMRTNI GREHOVI ZAISTA OPRAŠTAJU POSLE ISPOVESTI: Otac Vladimir otkriva koliko je oprost moguć za najteže prestupe
ŠTA JE PRAVILNA, A ŠTA NEPRAVILNA ISPOVEST U CRKVI: Sveštenik Oliver Subotić otkriva u čemu vernici najčešće greše
KAKO SE PRAVILNO PRIPREMITI ZA ISPOVEST: Otac Oliver Subotić otkriva zašto mnogi dolaze nespremni i propuštaju suštinu pokajanja
Iako se često smatraju istim pojmom, u pravoslavnom predanju reč je o dve različite duhovne uloge koje oblikuju vernikov put, a sveti oci posebno naglašavaju važnost poverenja, poslušnosti i duhovnog rukovođenja.
Na predavanju u Kosovskom Pomoravlju episkop novobrdski naglasio dvostruko značenje ispovesti – pokajanje i slavljenje Boga i objasnio kako ona čisti savest i jača veze unutar crkvene zajednice.
Pravoslavna tradicija uči da nema "malih" i "velikih" grehova , već da svaki greh koji opterećuje savest treba izneti, bez obzira na stid, strah ili bojazan od osude.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, protojerej Andrej Tkačov objašnjava šta činiti kada pokajanje postaje teret, a želja za svetošću sudara se sa našim slabostima.
Kada se reči izgovaraju mehanički i bez unutrašnje pažnje, pouka starca Ilije Optinskog otkriva kako jedan jednostavan duhovni početak može da promeni smisao molitve i odnos čoveka prema svakodnevici.
Otac Bojan, kroz jednu zanimljivu i duhovitu situaciju sa časa veronauke, zapravo je objasnio šta podrazumeva hrišćanski brak.
Reči jeromonaha manastira Agaton otvaraju pitanje koje mnogi izbegavaju: da li sa odlaskom bližnjih prestaje naša dužnost ili tek počinje molitva kao jedina veza koja ostaje između dva sveta.
Monah iz Manastira Vatoped govori o redovima vernika ispred hrama na Vračaru i poručuje da prizor strpljenja i vere u 21. veku svedoči o posebnoj duhovnoj vezi naroda sa Presvetom Bogorodicom.
Iz manastira Vatoped dopremljene su dodatne osveštane trakice, pa će svi vernici koji dolaze u Hram Svetog Save, nakon poklonjenja Časnom pojasu, moći da prime ovaj blagoslov.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Reči jeromonaha manastira Agaton otvaraju pitanje koje mnogi izbegavaju: da li sa odlaskom bližnjih prestaje naša dužnost ili tek počinje molitva kao jedina veza koja ostaje između dva sveta.
Monah iz Manastira Vatoped govori o redovima vernika ispred hrama na Vračaru i poručuje da prizor strpljenja i vere u 21. veku svedoči o posebnoj duhovnoj vezi naroda sa Presvetom Bogorodicom.
Tumačeći Hristove reči o Utešitelju, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za subotu 7. sedmice po Vaskrsu otkriva zašto se unutrašnja snaga ne zadržava sama od sebe.