Monah iz Manastira Vatoped govori o redovima vernika ispred hrama na Vračaru i poručuje da prizor strpljenja i vere u 21. veku svedoči o posebnoj duhovnoj vezi naroda sa Presvetom Bogorodicom.
Nepregledni redovi koji se ovih dana formiraju ispred Hrama Svetog Save u Beogradu, gde vernici satima čekaju da bi se poklonili Pojasu Presvete Bogorodice, postali su više od obične slike jednog događaja. Oni su istovremeno i tiho svedočanstvo odnosa savremenog čoveka prema svetinji, strpljenju i veri koja ne traži objašnjenje, već susret.
Kolone ljudi, koje se protežu duž prilaza hramu i koje u pojedinim trenucima podrazumevaju i po nekoliko sati čekanja, otkrivaju neobičnu disciplinu i mir. U toj dugoj, gotovo neprekidnoj liniji smenjuju se stariji i mladi, roditelji sa decom, vernici iz različitih krajeva Srbije i regiona, ali i oni koji su u Beograd doputovali isključivo zbog ovog događaja. Sve ih, bez izuzetka, povezuje ista namera – da u tišini i poklonjenju priđu svetinji koja se čuva kao deo predanja o Presvetoj Bogorodici.
Posebnu težinu ovom događaju daju reči svetogorskog monaha iz manastira Vatoped, oca Teodohosa, koji je govorio o onome što su monasi sa Svete gore videli u Beogradu.
- Jako smo oduševljeni. Vidimo da Srbija voli Istinitog Boga i Njegovu Majku i to znači da Bog voli Srbiju i da Bog neće ostaviti svoj narod bez svoje zaštite i pomoći. Jedna nacija u kojoj najmanje deset odsto ljudi čeka u redu po osam, devet ili deset sati radi pet sekundi blagoslova, samo duhovnog blagoslova, bez ikakve materijalne koristi, to je nešto izuzetno - rekao je otac Teodohos za TV Hram.
ST/Dragan Kadić
Otac Teodohos, monah svetogorskog manastira Vatoped, bdi nad Pojasom Presvete Bogorodice u Hramu Svetog Save
Njegove reči ne ostaju samo na opisu prizora, već ulaze u širi duhovni okvir koji monasi sa Svete Gore prepoznaju kao znak trajne veze naroda sa predanjem.
- Veoma je nadahnjujuće i pruža nam veliku radost da to vidimo u 21. veku, narod koji zna da mu je domovina Carstvo nebesko - istakao je monah iz Vatopeda.
U tim rečima, kako ih tumače mnogi vernici koji stoje u redu, ne nalazi se samo pohvala, već i svojevrsno podsećanje na smisao zbog kojeg se uopšte dolazi pred svetinje. Pojas Presvete Bogorodice, kao deo predanja o njenom ovozemaljskom životu, u svesti vernika ne posmatra se kao predmet, već kao dodir sa događajem koji prevazilazi vreme i prostor.
Zato redovi ispred Hrama Svetog Save ne deluju samo kao organizovana masa ljudi, već kao pokretna slika jednog unutrašnjeg iskustva. Strpljenje koje se u njima vidi, tišina koja ih prati i odsustvo nervoze stoje u izraženom kontrastu sa ritmom svakodnevice u kojoj se retko čeka bez opipljivog i neposrednog razloga.
U toj slici reči oca Teodohosa dobijaju dodatnu težinu. One ne opisuju samo veru jednog naroda, već i način na koji ta vera postaje vidljiva, gotovo merljiva u satima provedenim u redu, u koracima koji se pomeraju sporo, ali svesno.
Kada se redovi konačno raziđu, ostaje prostor koji nije lako opisati brojkama ni statistikom. Ostaje iskustvo koje se, za one koji su ga prošli, ne završava izlaskom iz kruga hrama, već se nastavlja kao lično sećanje na čekanje koje je za mnoge imalo smisao samo po sebi.
Kolona duža od kilometar i po proteže se vračarskim ulicama, dok poklonici iz Srbije, Republike Srpske i Crne Gore poručuju da nijedno čekanje nije teško kada među srpski narod stigne ovakva svetinja.
Među vernim narodom koji je primio blagoslov sa Svete Gore otvorilo se pitanje pravilnog ophođenja prema osveštanoj trakici, a sveštenici iznose pojašnjenje u skladu sa crkvenom praksom.
Dok su kolone vernog naroda ispred hrama na Vračaru sve duže, među vernicima se javlja pitanje da li će osveštani darovi biti dovoljni za sve koji čekaju poklonjenje.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Hiljade vernika iz Srbije i regiona u tišini i molitvi čekale su ispred Hrama Svetog Save da se poklone velikoj svetinji, dok je patrijarh Porfirije tokom noći obilazio redove, razgovarao sa okupljenima i blagosiljao narod.
Crkveno predanje govori o putu dragocene odežde Majke Božije, koju su dvojica carigradskih plemića prenela u prestonicu Vizantije, gde je položena u čuvenoj vlahernskoj crkvi i vekovima bila mesto molitve i utehe za vernike.
Dok većina ljudi razmišlja samo o onome što ih čeka sutra, pravoslavni sveštenik otkriva zašto je upravo sadašnji trenutak mesto u kojem čovek pronalazi istinsku radost i blizinu Boga.
Ova neobična pita sa kajmakom, sirom ili mašću bila je deo trpeza u različitim balkanskim krajevima i imala svoje mesto u danima kada se nije postilo, kao i na ramazanskim večerama.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Dok u Hramu Svetog Save traje poslednja liturgija pred Časnim pojasom, vernici pristižu da se još jednom poklone svetinji koju je za nešto više od dve sedmice celivalo više od 800.000 ljudi.
Prizori iz Hrama Svetog Save pokazuju retku sliku jedinstva pravoslavnog sveta, u kojem se hodočašće i liturgijski život stapaju u isto iskustvo pred jednom od najpoštovanijih svetinja.
Dok hiljade ljudi i dalje čekaju u redovima ispred Hrama Svetog Save, poklonicima se nakon blagoslova Pojasom Presvete Bogorodice uručuju ikonice sa molitvom na poleđini, dok najmlađi dobijaju molitvenike.
Dok većina ljudi razmišlja samo o onome što ih čeka sutra, pravoslavni sveštenik otkriva zašto je upravo sadašnji trenutak mesto u kojem čovek pronalazi istinsku radost i blizinu Boga.
U besedi za utorak 7. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Hristu kao izvoru utehe i podseća da iskušenja ne mogu nadjačati srce ispunjeno verom i nadom.
Devojčica sa porodicom otkriva da se najlepši dar za veliki praznik svetih apostola Petra i Pavla ne krije u stvarima, već u ljubavi, dobroti i malim delima učinjenim od srca.
Neočekivani susret na ulici postao je povod da iguman Manastira Podmaine progovori o iskušenjima, veri i načinu na koji hrišćanin treba da odgovori na neprijatnosti.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja vernici pletu venčiće od ivanjskog cveća. Saznajte šta oni simbolizuju u pravoslavnoj tradiciji i zašto ih Crkva smatra lepim izrazom narodne pobožnosti.
U besedi za utorak 7. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Hristu kao izvoru utehe i podseća da iskušenja ne mogu nadjačati srce ispunjeno verom i nadom.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenike i besrebrenike Kozmu i Damjana po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti apostol Akila. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Kamila de Lelisa, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.