Monah iz Manastira Vatoped govori o redovima vernika ispred hrama na Vračaru i poručuje da prizor strpljenja i vere u 21. veku svedoči o posebnoj duhovnoj vezi naroda sa Presvetom Bogorodicom.
Nepregledni redovi koji se ovih dana formiraju ispred Hrama Svetog Save u Beogradu, gde vernici satima čekaju da bi se poklonili Pojasu Presvete Bogorodice, postali su više od obične slike jednog događaja. Oni su istovremeno i tiho svedočanstvo odnosa savremenog čoveka prema svetinji, strpljenju i veri koja ne traži objašnjenje, već susret.
Kolone ljudi, koje se protežu duž prilaza hramu i koje u pojedinim trenucima podrazumevaju i po nekoliko sati čekanja, otkrivaju neobičnu disciplinu i mir. U toj dugoj, gotovo neprekidnoj liniji smenjuju se stariji i mladi, roditelji sa decom, vernici iz različitih krajeva Srbije i regiona, ali i oni koji su u Beograd doputovali isključivo zbog ovog događaja. Sve ih, bez izuzetka, povezuje ista namera – da u tišini i poklonjenju priđu svetinji koja se čuva kao deo predanja o Presvetoj Bogorodici.
Posebnu težinu ovom događaju daju reči svetogorskog monaha iz manastira Vatoped, oca Teodohosa, koji je govorio o onome što su monasi sa Svete gore videli u Beogradu.
- Jako smo oduševljeni. Vidimo da Srbija voli Istinitog Boga i Njegovu Majku i to znači da Bog voli Srbiju i da Bog neće ostaviti svoj narod bez svoje zaštite i pomoći. Jedna nacija u kojoj najmanje deset odsto ljudi čeka u redu po osam, devet ili deset sati radi pet sekundi blagoslova, samo duhovnog blagoslova, bez ikakve materijalne koristi, to je nešto izuzetno - rekao je otac Teodohos za TV Hram.
ST/Dragan Kadić
Otac Teodohos, monah svetogorskog manastira Vatoped, bdi nad Pojasom Presvete Bogorodice u Hramu Svetog Save
Njegove reči ne ostaju samo na opisu prizora, već ulaze u širi duhovni okvir koji monasi sa Svete Gore prepoznaju kao znak trajne veze naroda sa predanjem.
- Veoma je nadahnjujuće i pruža nam veliku radost da to vidimo u 21. veku, narod koji zna da mu je domovina Carstvo nebesko - istakao je monah iz Vatopeda.
U tim rečima, kako ih tumače mnogi vernici koji stoje u redu, ne nalazi se samo pohvala, već i svojevrsno podsećanje na smisao zbog kojeg se uopšte dolazi pred svetinje. Pojas Presvete Bogorodice, kao deo predanja o njenom ovozemaljskom životu, u svesti vernika ne posmatra se kao predmet, već kao dodir sa događajem koji prevazilazi vreme i prostor.
Zato redovi ispred Hrama Svetog Save ne deluju samo kao organizovana masa ljudi, već kao pokretna slika jednog unutrašnjeg iskustva. Strpljenje koje se u njima vidi, tišina koja ih prati i odsustvo nervoze stoje u izraženom kontrastu sa ritmom svakodnevice u kojoj se retko čeka bez opipljivog i neposrednog razloga.
U toj slici reči oca Teodohosa dobijaju dodatnu težinu. One ne opisuju samo veru jednog naroda, već i način na koji ta vera postaje vidljiva, gotovo merljiva u satima provedenim u redu, u koracima koji se pomeraju sporo, ali svesno.
Kada se redovi konačno raziđu, ostaje prostor koji nije lako opisati brojkama ni statistikom. Ostaje iskustvo koje se, za one koji su ga prošli, ne završava izlaskom iz kruga hrama, već se nastavlja kao lično sećanje na čekanje koje je za mnoge imalo smisao samo po sebi.
Kolona duža od kilometar i po proteže se vračarskim ulicama, dok poklonici iz Srbije, Republike Srpske i Crne Gore poručuju da nijedno čekanje nije teško kada među srpski narod stigne ovakva svetinja.
Među vernim narodom koji je primio blagoslov sa Svete Gore otvorilo se pitanje pravilnog ophođenja prema osveštanoj trakici, a sveštenici iznose pojašnjenje u skladu sa crkvenom praksom.
Dok su kolone vernog naroda ispred hrama na Vračaru sve duže, među vernicima se javlja pitanje da li će osveštani darovi biti dovoljni za sve koji čekaju poklonjenje.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Hiljade vernika iz Srbije i regiona u tišini i molitvi čekale su ispred Hrama Svetog Save da se poklone velikoj svetinji, dok je patrijarh Porfirije tokom noći obilazio redove, razgovarao sa okupljenima i blagosiljao narod.
U besedi za utorak 20. sedmice po Duhovima veliki srpski svetitelj podseća da ljudska moć ima granice, dok se Božja vlast prostire i nad ovim svetom i nad večnošću.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog sveštenomučenika Grigorija po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetu mučenicu Hrisiju. Katolička crkva spominje Svetog Lubencija, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Ruski svetitelj nas uči da pohvale i pokude ne određuju čovekovu vrednost, već da je najvažnije ostati veran istini i pred Bogom i pred sopstvenom savešću.
Podignuta 1969. godine prilozima srpskih doseljenika, svetinja bi uskoro mogla da dobije priznanje, kao potvrdu značaja nasleđa koje Srbi čuvaju daleko od otadžbine.
Grčki portali ističu da je Hram Svetog Save na Vračaru postao mesto "neprekidnog hodočašća", u kojem se danima smenjuju kolone vernika iz Srbije, regiona i dijaspore.
U besedi za utorak 20. sedmice po Duhovima veliki srpski svetitelj podseća da ljudska moć ima granice, dok se Božja vlast prostire i nad ovim svetom i nad večnošću.
Ruski svetitelj nas uči da pohvale i pokude ne određuju čovekovu vrednost, već da je najvažnije ostati veran istini i pred Bogom i pred sopstvenom savešću.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Sveštenik Jevgenije Murzin otkriva zašto strah od Božje kazne nije isto što i strahopoštovanje prema Bogu i kako savršena ljubav oslobađa čoveka od strepnje.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
Krčka se sa krompirom, šargarepom i belim lukom, zapeče u rerni, a onda se preko vrelog mesa stavlja obilna kašika kajmaka. Ovako se priprema čuveni kafanski specijalitet.
Apostol ljubavi otkrio je koja je Gospodnja zapovest toliko važna da se njenim doslednim ispunjavanjem može razumeti i sama suština hrišćanskog života.