U različitim krajevima srpskih zemalja i danas se za zadušni dan mesi pogača, čija priprema čuva običaj star vekovima i prenosi se kao deo porodičnog predanja.
Duhovske zadušnice, u narodu poznate i kao Letnje zadušnice, uvek padaju u subotu pred Duhove, praznik Silaska Svetog Duha. Tog dana Pravoslavna crkva sabrano uznosi molitve za sve upokojene, od prvih ljudi do današnjih naraštaja, ne praveći razliku među vremenima, narodima ili životnim sudbinama. U molitvenom sećanju pominju se carevi i pastiri, monasi i arhijereji, ali i obični ljudi čija su imena poznata samo Bogu, uz zaupokojene jektenije i sadržajan kanon koji se čita na jutrenju.
U mnogim krajevima, uz pomen i molitvu, očuvao se i običaj da se za ovaj dan mesi posebna pogača. Ona nije samo hrana, već deo porodičnog i crkvenog sećanja, znak tihe veze živih sa upokojenima. Pogača za Zadušnice priprema se jednostavno, ali sa posebnom pažnjom, kao da svaka radnja u njenoj pripremi nosi svoj smisao i težinu.
Najčešće se pravi od pšeničnog brašna, sa ili bez kvasca. Kada se priprema bez kvasca, na dasku za mešenje sipa se jedan do dva kilograma prosejanog brašna, doda se so, a zatim se testo zamesi vodom u kojoj je prethodno rastvoreno malo sode bikarbone. Testo se dugo mesi i obrađuje, jer se veruje da će pogača biti bolja što se strpljivije i duže mesi rukama. Kada se u testu počnu pojavljivati sitni mehuri, to je znak da je dovoljno izmešeno. Važno je da testo bude tvrđe, sa što manje vode, kako bi zadržalo čvrstoću.
Foto: Magnific / azerbaijan_stockers
Pogača koja se u mnogim krajevima pravi na zadušnice
Oblikovana pogača razvija se oklagijom na debljinu od oko tri do četiri prsta, a zatim se izbocka prstima ili viljuškom. U nekim domaćinstvima najpre se kratko zapeče na vreloj ringli, sa obe strane, a potom se stavlja u pećnicu, gde se peče na tihoj vatri dok potpuno ne dobije zlatnu koru i ravnomerno se ispeče iznutra. Posebnu aromu i ukus dobija kada se peče u crepulji, starinskoj posudi koja ravnomerno raspoređuje toplotu i daje testu prepoznatljiv miris domaće peći.
Postoji i mrsna varijanta pogače, u koju se dodaje malo masti i dva do tri cela jaja, što daje bogatiji ukus i mekšu strukturu. Međutim, ako se uz to doda i kvasac, onda je još ukusnija, ali takva pogača se obično priprema za druge, praznične prilike, dok se za Zadušnice češće zadržava jednostavnija varijanta, u skladu sa duhom dana posvećenog molitvi, sećanju i tihom sabranju, čpiše portal prijateljbožji.com.
Iako se običaji razlikuju od kraja do kraja, suština ostaje ista. Pogača za Zadušnice nije samo deo trpeze, već znak pažnje i sećanja, kao i nastavak običaja koji se prenosi iz generacije u generaciju, uz veru da se upokojeni ne zaboravljaju, već da se molitveno, po imenu, i dalje sabiraju u životu Crkve.
Velike letnje zadušnice nisu samo odlazak na groblje i stari običaj koji se prenosi generacijama – tog dana vernici se kroz molitvu, parastose i milostinju sećaju svojih najbližih.
Uoči praznika Silaska Svetog Duha, vernici pale sveće i uznose molitve, verujući da se u zajedničkom bogosluženju briše granica između sećanja i nade u večni život.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Osvećenje obnovljene svetinje, svečana Liturgija, priznanja zaslužnim dobrotvorima i obnova parohijskog doma obeležili su duhovne svečanosti kojima je proslavljena povezanost vere, naroda i Crkve.
Sveštenik Jevgenije Murzin otkriva zašto strah od Božje kazne nije isto što i strahopoštovanje prema Bogu i kako savršena ljubav oslobađa čoveka od strepnje.
Hiljade vernika danas obilaze grobove svojih predaka, zbog čega na gradskim grobljima važe posebne mere, dok su za starije građane i osobe koje se otežano kreću obezbeđena vozila za prevoz do najudaljenijih parcela.
Na dan posvećen onima koji su okončali svoj ovozemaljski život, kroz liturgije i tihe molitve, vernici se sećaju svojih bližnjih i pronalaze utehu u veri u vaskrsenje i večni život.
U svojoj najpoznatijoj knjizi, Sveti Teofan Zatvornik za sedmu subotu posle Vaskrsa, dan uoči Pedesetnice, ističe važnost pominjanja preminulih u molitvama, kao dela milostinje i duhovne brige.
Krčka se sa krompirom, šargarepom i belim lukom, zapeče u rerni, a onda se preko vrelog mesa stavlja obilna kašika kajmaka. Ovako se priprema čuveni kafanski specijalitet.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
Episkop šabački besedio je o snazi zajedništva koje je povezalo žitelje 12 sela u izgradnji hrama Uspenja Presvete Bogorodice i poručio da njihovo delo treba da bude primer i današnjim generacijama.
Krčka se sa krompirom, šargarepom i belim lukom, zapeče u rerni, a onda se preko vrelog mesa stavlja obilna kašika kajmaka. Ovako se priprema čuveni kafanski specijalitet.
U besedi za ponedeljak 20. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva šta je Isus Hristos doneo ljudima i kako se otkriva neizmerna ljubav Nebeskog Oca