Pre nego što podignemo čašicu, zapitajmo se – da li bi naši upokojeni želeli te gestove ili molitvu koja donosi istinski spokoj njihovoj duši?
U Srbiji, kao i u mnogim pravoslavnim zemljama, običaj posete grobovima bližnjih, bilo za parastos ili Zadušnice, često je obeležen nošenjem i konzumiranjem rakije, ali i drugih simbola, poput paljenja cigareta za pokoj duše.
U pojedinim krajevima Srbije, običaj je da se cigareta zapali, namenjena pokojniku, i stavi na humku ili pored groba, te se umesto tamjanom, grobovi „kade“ dimom duvana. Ovo je postalo toliko ustaljeno da je rakija gotovo postala simbol tih trenutaka, a dim cigarete, u narodu, predstavlja „molitvu“ koja izlazi iz ruku onih koji su došli da se sete svojih najmilijih.
Međutim, iza ovih običaja krije se jedno duhovno pitanje – da li zaboravljamo istinsku svrhu posete grobovima? Jer, kako podsećaju mnogi pravoslavni duhovnici, dim cigarete ne može biti "kandilo" koje bi osvetlilo put duše preminulog, već je to, kako se često govori, „đavolje kandilo“. Umesto tih gestova, koji odvlače pažnju sa suštine, crkveni autoriteti nas podsećaju na pravu potrebu duše upokojenih – molitvu.
matej kastelic / Panthermedia / Profimedia
Po crkvenom učenju, na grob bi trebalo da položimo cveće i da se pomolimo
Arhimandrit Amvrosije Jurasov, osnivač Svetovavedenjskog ženskog manastira u Ivanovu, naglašava:
- Najveća korist za umrlog je molitva Crkve, pominjanje na liturgiji, parastos, čitanje Psaltira, milostinja. Odlazak na groblje znači sećanje na umrle. Ali, ne treba to da činimo rakijom. Možemo da položimo cveće, da se pomolimo, da otpevamo: "Sa svetima upokoj...". To će biti uteha i za nas i za umrlog.
Upokojeni više ne mogu sami da se mole za sebe, jer su prešli u Carstvo nebesko. Ipak, naše molitve za njih i crkveno pominjanje postaju izvor milosti i pomoći, jer kroz molitve možemo umilostiviti Gospoda da se smiluje na njihove duše. Naši postupci i molitve ne preuzimaju njihovo spasenje, koje je u Božjim rukama, ali postaju most duhovne ljubavi između ovog sveta i večnosti.
Printscreen/YouTube/tvsoyuz
Osnivač Svetovavedenjskog ženskog manastira, arhimandrit Amvrosije
No, uprkos tome, češće na groblju čujemo reči poput "Uzmi, za pokoj duše" dok se toči rakija, nego što možemo čuti molitvu za upokojene. Zaboravlja se da su rakija i dim cigarete samo telesne manifestacije, koje ne donose stvarni mir duši, dok molitva, kao duhovna svetlost, osvetljava put preminulog ka Hristovom carstvu.
Da li na groblje odlazimo da bismo se pomolili za pokoj duše naših voljenih, ili da bismo jeli i pili, zanemarujući ono što je zaista bitno? Pre nego što zapalimo cigaretu ili podignemo čašicu, možda bi trebalo da se zapitamo – šta bi naši upokojeni stvarno želeli? Da li bi se radovali našim gestovima ili bi nas molili da se setimo molitve, one tihe, ali svemoćne molitve, koja jedina donosi istinski spokoj duši?
Na dan posvećen onima koji su okončali svoj ovozemaljski život, kroz liturgije i tihe molitve, vernici se sećaju svojih bližnjih i pronalaze utehu u veri u vaskrsenje i večni život.
Ova praksa, iako duboko ukorenjena u narodu, često dovodi do zabune među vernicima. Protojerej Dejan Krstić nudi dublje razumevanje značaja molitve i paljenja sveća.
Umesto cveća, porodica je pozvala ljude da darove usmere Koledžu "Sveti Sava" u Sidneju, a odaziv zajednice doneo je 130.000 australijskih dolara za opremanje školskog hrama i memorijalno obeležje u Petrino ime.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
U različitim krajevima srpskih zemalja i danas se za zadušni dan mesi pogača, čija priprema čuva običaj star vekovima i prenosi se kao deo porodičnog predanja.
Hiljade vernika danas obilaze grobove svojih predaka, zbog čega na gradskim grobljima važe posebne mere, dok su za starije građane i osobe koje se otežano kreću obezbeđena vozila za prevoz do najudaljenijih parcela.
Uoči praznika Silaska Svetog Duha, vernici pale sveće i uznose molitve, verujući da se u zajedničkom bogosluženju briše granica između sećanja i nade u večni život.
Otkrijte kako se priprema autentično koljivo iz ćelije Presvete Bogorodice Axion Esti, sa sastojcima koji simbolizuju Vaskrsenje, Carstvo nebesko i večni život.
Umesto cveća, porodica je pozvala ljude da darove usmere Koledžu "Sveti Sava" u Sidneju, a odaziv zajednice doneo je 130.000 australijskih dolara za opremanje školskog hrama i memorijalno obeležje u Petrino ime.
U besedi za utorak pete sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, vladika Nikolaj, opisuje trenutak kada izgovor prestaje da pripada govorniku i počinje da se vraća kao posledica.
Probajte sitne barene tikvice po receptu iz „Pravoslavnog posnog kuvara“, pročitajte Molitvu pred početak svakog dobrog dela i duhovno se nadahnite uz pouku Svetog Teofana Zatvornika.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
U besedi za utorak pete sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, vladika Nikolaj, opisuje trenutak kada izgovor prestaje da pripada govorniku i počinje da se vraća kao posledica.
Crkveno učenje podseća da vernici ne bi trebalo olako da pristupaju oltaru. Od naklona i odgovora „Amin“ do duhovne pripreme za primanje Svete evharistije, postoje pravila čije zanemarivanje može imati ozbiljan verski značaj.
Probajte sitne barene tikvice po receptu iz „Pravoslavnog posnog kuvara“, pročitajte Molitvu pred početak svakog dobrog dela i duhovno se nadahnite uz pouku Svetog Teofana Zatvornika.