Pre nego što podignemo čašicu, zapitajmo se – da li bi naši upokojeni želeli te gestove ili molitvu koja donosi istinski spokoj njihovoj duši?
U Srbiji, kao i u mnogim pravoslavnim zemljama, običaj posete grobovima bližnjih, bilo za parastos ili Zadušnice, često je obeležen nošenjem i konzumiranjem rakije, ali i drugih simbola, poput paljenja cigareta za pokoj duše.
U pojedinim krajevima Srbije, običaj je da se cigareta zapali, namenjena pokojniku, i stavi na humku ili pored groba, te se umesto tamjanom, grobovi „kade“ dimom duvana. Ovo je postalo toliko ustaljeno da je rakija gotovo postala simbol tih trenutaka, a dim cigarete, u narodu, predstavlja „molitvu“ koja izlazi iz ruku onih koji su došli da se sete svojih najmilijih.
Međutim, iza ovih običaja krije se jedno duhovno pitanje – da li zaboravljamo istinsku svrhu posete grobovima? Jer, kako podsećaju mnogi pravoslavni duhovnici, dim cigarete ne može biti "kandilo" koje bi osvetlilo put duše preminulog, već je to, kako se često govori, „đavolje kandilo“. Umesto tih gestova, koji odvlače pažnju sa suštine, crkveni autoriteti nas podsećaju na pravu potrebu duše upokojenih – molitvu.
matej kastelic / Panthermedia / Profimedia
Po crkvenom učenju, na grob bi trebalo da položimo cveće i da se pomolimo
Arhimandrit Amvrosije Jurasov, osnivač Svetovavedenjskog ženskog manastira u Ivanovu, naglašava:
- Najveća korist za umrlog je molitva Crkve, pominjanje na liturgiji, parastos, čitanje Psaltira, milostinja. Odlazak na groblje znači sećanje na umrle. Ali, ne treba to da činimo rakijom. Možemo da položimo cveće, da se pomolimo, da otpevamo: "Sa svetima upokoj...". To će biti uteha i za nas i za umrlog.
Upokojeni više ne mogu sami da se mole za sebe, jer su prešli u Carstvo nebesko. Ipak, naše molitve za njih i crkveno pominjanje postaju izvor milosti i pomoći, jer kroz molitve možemo umilostiviti Gospoda da se smiluje na njihove duše. Naši postupci i molitve ne preuzimaju njihovo spasenje, koje je u Božjim rukama, ali postaju most duhovne ljubavi između ovog sveta i večnosti.
Printscreen/YouTube/tvsoyuz
Osnivač Svetovavedenjskog ženskog manastira, arhimandrit Amvrosije
No, uprkos tome, češće na groblju čujemo reči poput "Uzmi, za pokoj duše" dok se toči rakija, nego što možemo čuti molitvu za upokojene. Zaboravlja se da su rakija i dim cigarete samo telesne manifestacije, koje ne donose stvarni mir duši, dok molitva, kao duhovna svetlost, osvetljava put preminulog ka Hristovom carstvu.
Da li na groblje odlazimo da bismo se pomolili za pokoj duše naših voljenih, ili da bismo jeli i pili, zanemarujući ono što je zaista bitno? Pre nego što zapalimo cigaretu ili podignemo čašicu, možda bi trebalo da se zapitamo – šta bi naši upokojeni stvarno želeli? Da li bi se radovali našim gestovima ili bi nas molili da se setimo molitve, one tihe, ali svemoćne molitve, koja jedina donosi istinski spokoj duši?
Na dan posvećen onima koji su okončali svoj ovozemaljski život, kroz liturgije i tihe molitve, vernici se sećaju svojih bližnjih i pronalaze utehu u veri u vaskrsenje i večni život.
Ova praksa, iako duboko ukorenjena u narodu, često dovodi do zabune među vernicima. Protojerej Dejan Krstić nudi dublje razumevanje značaja molitve i paljenja sveća.
U Crkvi Svetog Đorđa pod Goricom služeno je opelo monahinji Hristini (Rabrenović), koju su vernici pamtili po požrtvovanosti, molitvi i decenijama služenja bez želje za priznanjima.
U besedi za subotu 5. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o ljudima koji veruju samo sili, razumu i materiji, ali se u času najveće nevolje vraćaju pred lice Boga od koga su se udaljili.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenike Timoteja i Mavru po starom i Prepodobnog Teodora Osveštanog po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Ivana Nepomuka, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Svetogorski starac objašnjava zašto i molitva izgovorena bez pune sabranosti nije prazna, već deluje kao duhovni udar koji zaustavlja haos misli i odvraća ono što čoveka udaljava od mira.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Otkrijte kako se priprema autentično koljivo iz ćelije Presvete Bogorodice Axion Esti, sa sastojcima koji simbolizuju Vaskrsenje, Carstvo nebesko i večni život.
Sveštenik Predrag Šćepanović otkriva kako Zadušnice nisu samo običaj, već trenutak u kojem ljubav prema upokojenima i vera dobijaju oblik kroz molitvu, svetlost sveće i simboliku koljiva.
Zadušnice 14. februara padaju na dan Svetog Trifuna, uoči mesnih poklada i praznika Sretenja Gospodnjeg, pa se molitveno sećanje na upokojene ove godine obeležava u posebno zgusnutom i simboličnom crkvenom okviru.
Na Mitrovdanske zadušnice vernici se sabiraju u molitvi za svoje upokojene, a paroh budvanski otac Slobodan Lukić podseća da pravu vrednost ovog dana ne čine običaji ni sujeverje, već molitva, liturgija i sećanje.
U besedi za subotu 5. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o ljudima koji veruju samo sili, razumu i materiji, ali se u času najveće nevolje vraćaju pred lice Boga od koga su se udaljili.
Svetogorski starac objašnjava zašto i molitva izgovorena bez pune sabranosti nije prazna, već deluje kao duhovni udar koji zaustavlja haos misli i odvraća ono što čoveka udaljava od mira.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
Sud u Podgorici dosudio je odštetu arhimandritu Hrizostomu Nešiću nakon što je na kontroverznom portalu bio označen kao „špijun“, zajedno sa više monaha i sveštenika SPC.
Carigradski patrijarh poručio je da se približavanje Carigradske i Rimokatoličke crkve nastavlja i ocenio da je obnova punog zajedništva istorijski proces koji više ne može da se zaustavi.
Na izraelskim poljima počinje žetva pšenice za „šmura macu“, koja se mesecima čuva pod strogim nadzorom i kroz svaki korak priprema za Pesah, uz pravila u kojima nema mesta ni za najmanju grešku.