Pre nego što podignemo čašicu, zapitajmo se – da li bi naši upokojeni želeli te gestove ili molitvu koja donosi istinski spokoj njihovoj duši?
U Srbiji, kao i u mnogim pravoslavnim zemljama, običaj posete grobovima bližnjih, bilo za parastos ili Zadušnice, često je obeležen nošenjem i konzumiranjem rakije, ali i drugih simbola, poput paljenja cigareta za pokoj duše.
U pojedinim krajevima Srbije, običaj je da se cigareta zapali, namenjena pokojniku, i stavi na humku ili pored groba, te se umesto tamjanom, grobovi „kade“ dimom duvana. Ovo je postalo toliko ustaljeno da je rakija gotovo postala simbol tih trenutaka, a dim cigarete, u narodu, predstavlja „molitvu“ koja izlazi iz ruku onih koji su došli da se sete svojih najmilijih.
Međutim, iza ovih običaja krije se jedno duhovno pitanje – da li zaboravljamo istinsku svrhu posete grobovima? Jer, kako podsećaju mnogi pravoslavni duhovnici, dim cigarete ne može biti "kandilo" koje bi osvetlilo put duše preminulog, već je to, kako se često govori, „đavolje kandilo“. Umesto tih gestova, koji odvlače pažnju sa suštine, crkveni autoriteti nas podsećaju na pravu potrebu duše upokojenih – molitvu.
matej kastelic / Panthermedia / Profimedia
Po crkvenom učenju, na grob bi trebalo da položimo cveće i da se pomolimo
Arhimandrit Amvrosije Jurasov, osnivač Svetovavedenjskog ženskog manastira u Ivanovu, naglašava:
- Najveća korist za umrlog je molitva Crkve, pominjanje na liturgiji, parastos, čitanje Psaltira, milostinja. Odlazak na groblje znači sećanje na umrle. Ali, ne treba to da činimo rakijom. Možemo da položimo cveće, da se pomolimo, da otpevamo: "Sa svetima upokoj...". To će biti uteha i za nas i za umrlog.
Upokojeni više ne mogu sami da se mole za sebe, jer su prešli u Carstvo nebesko. Ipak, naše molitve za njih i crkveno pominjanje postaju izvor milosti i pomoći, jer kroz molitve možemo umilostiviti Gospoda da se smiluje na njihove duše. Naši postupci i molitve ne preuzimaju njihovo spasenje, koje je u Božjim rukama, ali postaju most duhovne ljubavi između ovog sveta i večnosti.
Printscreen/YouTube/tvsoyuz
Osnivač Svetovavedenjskog ženskog manastira, arhimandrit Amvrosije
No, uprkos tome, češće na groblju čujemo reči poput "Uzmi, za pokoj duše" dok se toči rakija, nego što možemo čuti molitvu za upokojene. Zaboravlja se da su rakija i dim cigarete samo telesne manifestacije, koje ne donose stvarni mir duši, dok molitva, kao duhovna svetlost, osvetljava put preminulog ka Hristovom carstvu.
Da li na groblje odlazimo da bismo se pomolili za pokoj duše naših voljenih, ili da bismo jeli i pili, zanemarujući ono što je zaista bitno? Pre nego što zapalimo cigaretu ili podignemo čašicu, možda bi trebalo da se zapitamo – šta bi naši upokojeni stvarno želeli? Da li bi se radovali našim gestovima ili bi nas molili da se setimo molitve, one tihe, ali svemoćne molitve, koja jedina donosi istinski spokoj duši?
Na dan posvećen onima koji su okončali svoj ovozemaljski život, kroz liturgije i tihe molitve, vernici se sećaju svojih bližnjih i pronalaze utehu u veri u vaskrsenje i večni život.
Ova praksa, iako duboko ukorenjena u narodu, često dovodi do zabune među vernicima. Protojerej Dejan Krstić nudi dublje razumevanje značaja molitve i paljenja sveća.
Pouka velikog svetitelja našeg vremena pokazuje kako iskrena molitva i dobra namera mogu doneti utehu i snagu čoveku koji prolazi kroz težak period i pomoći mu da se približi Bogu
Postradao je zbog vere u Hrista, a njegovo mučeništvo ostalo je jedno od najznačajnijih svedočanstava vere prve Crkve i primer hrišćanske postojanosti koji se vekovima prenosi.
Iako traje samo dve nedelje, ovaj period donosi priliku da učvrstimo iskustvo stečeno tokom Petrovskog posta, prepoznamo sopstvene slabosti, zamislimo se nad prolaznošću života i otvorimo srce za istinsku duhovnu radost.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
U različitim krajevima srpskih zemalja i danas se za zadušni dan mesi pogača, čija priprema čuva običaj star vekovima i prenosi se kao deo porodičnog predanja.
Hiljade vernika danas obilaze grobove svojih predaka, zbog čega na gradskim grobljima važe posebne mere, dok su za starije građane i osobe koje se otežano kreću obezbeđena vozila za prevoz do najudaljenijih parcela.
Uoči praznika Silaska Svetog Duha, vernici pale sveće i uznose molitve, verujući da se u zajedničkom bogosluženju briše granica između sećanja i nade u večni život.
Otkrijte kako se priprema autentično koljivo iz ćelije Presvete Bogorodice Axion Esti, sa sastojcima koji simbolizuju Vaskrsenje, Carstvo nebesko i večni život.
Pouka velikog svetitelja našeg vremena pokazuje kako iskrena molitva i dobra namera mogu doneti utehu i snagu čoveku koji prolazi kroz težak period i pomoći mu da se približi Bogu
Iako traje samo dve nedelje, ovaj period donosi priliku da učvrstimo iskustvo stečeno tokom Petrovskog posta, prepoznamo sopstvene slabosti, zamislimo se nad prolaznošću života i otvorimo srce za istinsku duhovnu radost.
Posle novih tvrdnji o navodnom izdvajanju Boke Kotorske iz sastava Mitropolije crnogorsko-primorske, poglavar Srpske pravoslavne crkve otvoreno je govorio o celoj priči i upozorio na posledice širenja neproverenih informacija među pravoslavnim vernicima.
Porodica Maraš prošlog leta došla je u manastir sa željom da dobije dete, a nekoliko nedelja kasnije Milena je saznala da je trudna. Dečaku su dali ime po Svetom Jakovu Tumanskom, a danas su ga doveli da primi Svetu tajnu krštenja.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Gradimir Stanić ostavio je dubok trag u crkvenom izdavaštvu i saradnji sa najznačajnijim srpskim duhovnicima, a iza njega su ostala brojna izdanja posvećena veri, predanju i kulturnom nasleđu.
Svetogorski starac podseća da odricanje nema puni smisao ako čovek istovremeno ne pronađe više mesta za molitvu, ljubav, praštanje i mir u odnosima sa drugima.