Ovaj dan nosi sa sobom duhovnu snagu i važnost tradicije koja nas povezuje sa našim predcima. Protođakon Ljubomir Ranković ističe važna pravila koja nas vode ka ispravnom obeležavanju ovog dana, posvećenog upokojenima.
Pobusani ponedeljak je poseban dan u životu svakog pravoslavnog vernika, dan kada se podsećamo na svoje predke, čuvamo i obnavljamo tradiciju, te kroz pobožnost povezujemo svoj duhovni život sa onima koji su već prešli prag večnosti. U Srpskoj pravoslavnoj crkvi ovaj praznik ima duboko ukorenjeno značenje, jer nas podseća na to da nismo sami, da su naši najbliži uvek sa nama u duhu, i da je naša dužnost da se molimo za njih, ali i da nastavimo sa životom koji je utemeljen na verovanju, ljubavi i poštovanju prema onima koji su nas pretekli.
Ovaj dan, često ispunjen razmišljanjima o smrti i večnom životu, poziva nas na miran i pobožan susret sa tradicijom koja neprestano odražava ljubav prema Bogu, ali i prema onima koji su deo naše prošlosti.
Shutterstock/Tupungato
Pobusani ponedeljak je dan kada se sećamo naših upokojenih i molimo se za njih
Otac Ljuba nas podseća na 10 važnih pravila koja nam mogu pomoći da ovaj dan proslavimo na pravi način, u duhu vere i poštovanja.
Otići u hram na liturgiju – Ako postoji služba, obavezno se prisustvuje liturgiji, pričešćujemo se i predajemo spisak imena naših upokojenih predaka svešteniku. Ako nije moguće prisustvovati u ponedeljak, potrebno je otići na liturgiju u nedelju.
Upaliti sveće u hramu – Sveće koje zapalimo u hramu treba da budemo posvećene po imenu naših upokojenih srodnika, simbolizujući našu molitvu za njihove duše.
Po povratku iz hrama – U domu, pred ikonom, treba upaliti kandilo i okaditi prostoriju. Ovaj čin unosi blagodat iz hrama u naš dom, jer, kao što znamo, Hristos je u nama kroz pričešće. Nakon toga, obavezno je obići groblje.
Pripremiti potrebne stvari za obilazak groba – Sa sobom treba poneti kadionicu, briket, sveće voštanice, ulje za kandilo, žižak, kao i žito koje smo osvetili u hramu. Takođe, treba poneti kuvana crvena vaskršnja jaja i bočicu crnog vina.
Urediti grobno mesto – Kako naziv praznika i nalaže, potrebno je doneti potrebne alate i materijale za čišćenje i sređivanje grobnog mesta. Ako nema vode na groblju, poneti je, kao i krpu, grabljice, budak, seme trave, cveće, i kesu za staru travu.
Roman_studio/Shutterstock,Nikola Fific/Shutterstock
Na Pobusani ponedeljak običaj je poneti vaskršnje, crveno jaje na groblje
Pomoliti se na grobu – Kada pristupimo grobu, preksrštimo se i kažemo "Hristos vaskrse". Tri puta se prekrstimo, celivamo krst, a potom kucamo crvenim jajetom o krst ili spomenik, uz ponovni pozdrav "Hristos vaskrse".
Okaditi grob – Upalimo kandilo, stavimo briket u kadionicu i okadimo grob, klanjajući se prema spomeniku, uvek okrenuti ka istoku. Potom, krstoobrazno, prelijevamo grob crnim vinom: prvo glavu pokojnika, pa noge, desnu i levu stranu, uz molitvu: "U ime Oca, Sina i Duha Svetoga, amin." Nakon toga možemo poslužiti žito ili pojesti vaskršnje jaje.
Urediti prostor oko groba – Potrebno je očistiti staru travu, posaditi novu, zaliti i položiti sveže cveće. Potom, sedimo pored groba i razgovaramo, ophodeći se prema pokojniku kao da je živ. Sav otpad treba prikupiti i odložiti na predviđeno mesto.
Odlazak kući – Pre nego što napustimo groblje, prekrstimo se, celivamo krst i poklonimo se uz pozdrav "Hristos vaskrse". Uz pobožan razgovor, polako se vraćamo kući, noseći sa sobom mir i duhovnu snagu.
Za one koji žive daleko od grobova svojih predaka – Ako ne mogu da odu na groblje, treba obaviti parastos u najbližem hramu. Ukoliko hram nije u blizini, potrebno je upaliti kandilo, okaditi dom i pročitati molitvu za upokojene, spominjući imena svojih predaka. Takođe, umesto da celivamo krst na grobovima, celivamo ikone u svom domu.
Ova pravila nas podsećaju da tradicija nije samo pitanje obreda, već dubokog duhovnog povezivanja sa onima koji su nas prethodili, kroz veru, ljubav i poštovanje.
Predlog Zakona o grobljima izazvao je strah i tugu među preostalim Srbima u Hrvatskoj – ukoliko bude usvojen, spomenici sa ćiriličnim natpisima i pravoslavnim simbolima moći će da se uklanjaju kao „neprimereni“.
Uoči praznika Cveti, veruje se da devojke u narodnim nošnjama i venčićima na glavama donose sreću i zdravlje domaćinstvima, čuvajući simboliku plodnosti, prirode i duhovne obnove.
Sveštenik Borislav Petrić je objasnio značenje tog praznika, ali i napomenuo šta tome prethodi, kako bi obuhvatio dublje i kompletno značenje Pobusanog ponedeljka.
Posle osmodnevnog proslavljanja vaskrsenja Hrista iz mrtvih, izlaze hrišćanke devetoga dana na grobove svojih srodnika: da ih spomenu u molitvama, da im objave vaskrs Vaskrsitelja, i da im ponovo pobusaju grobove, pisao je Sveti Nikolaj Velimirović.
Upokojio se dugogodišnji profesor Bogoslovije Svetа Tri Jerarha u manastiru Krki i Karlovačkoj bogosloviji, književnik, istoričar i pedagog Svetozar Borak koji je iza sebe ostavio primer života posvećenog istini, znanju i Hristu.
Jelena Georgijevna, izdanak velikih dinastija, ostavila je plemićke titule i raskošne palate da bi pronašla unutrašnji mir, pokorivši se Božjoj volji kroz nevolje, porodične tragedije i neugaslu duhovnu žeđ u dalekoj zemlji.
Eparhija raško-prizrenska podnela novu krivičnu prijavu protiv Nikole Džufke, Albanca koji godinama nasilno upada u pravoslavne hramove i pokušava da ih prisvoji za svoju organizaciju, dok SPC upozorava da kosovske institucije godinama ćute na njegove napade.
Tokom istorijskog sabranja u Rilskom manastiru, mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije primio je visoko odlikovanje Eparhije lovčanske, potvrdivši neraskidivo prijateljstvo Srpske i Bugarske crkve.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
Direktor Kancelarije za javnu i kulturnu diplomatiju upozorio je domaću i svetsku javnost na akt institucionalne diskriminacije koji omogućava uklanjanje srpskih nadgrobnih spomenika u Hrvatskoj.
Nova saborska odluka o uklanjanju spomenika s „nepoželjnim porukama“ ponovo ponižava srpsku patnju – smatra mitropolit zvorničko-tuzlanski i upozorava da je ovo nastavak tihe diskriminacije Srba, čak i nakon smrti.
Na bojištu kod Bitolja, gde se odvijala jedna od najkrvavijih bitaka Prvog balkanskog rata, jedna majka je tragala za detetom. Kada ga je pronašla, suočila se sa jezivom istinom – i pitanjem koje je promenilo sve: „Da li postoji vaskrsenje mrtvih?“
U Ukrajini od 2018. godine postoji i delimično priznata Pravoslavna crkva Ukrajine, čiju autokefalnost priznaju Vaseljenska patrijaršija Carigrada, Aleksandrijska patrijaršija, Kiparska crkva i Grčka crkva.
Jedni od onih koji su svoje čudo pronašli u porti manastira, dok su molili svece - da umole Boga da im podari porod, su Slobodan i Jelena Gemaljević - supružnici iz Kragujevca.
Osim fizičke štetnosti, pušenje se u duhovnom smislu posmatra kao strast, odnosno zavisnost koja zarobljava čoveka i udaljava ga od unutrašnje slobode, duhovne trezvenosti, a samim tim i od Boga.
Na praznik srpskog jedinstva, episkop osječkopoljski i baranjski poručio da lažne vrednosti kao otrov razaraju narod, udaljavajući ga od Hrista i večnog smisla života.