Ovaj dan nosi sa sobom duhovnu snagu i važnost tradicije koja nas povezuje sa našim predcima. Protođakon Ljubomir Ranković ističe važna pravila koja nas vode ka ispravnom obeležavanju ovog dana, posvećenog upokojenima.
Pobusani ponedeljak je poseban dan u životu svakog pravoslavnog vernika, dan kada se podsećamo na svoje predke, čuvamo i obnavljamo tradiciju, te kroz pobožnost povezujemo svoj duhovni život sa onima koji su već prešli prag večnosti. U Srpskoj pravoslavnoj crkvi ovaj praznik ima duboko ukorenjeno značenje, jer nas podseća na to da nismo sami, da su naši najbliži uvek sa nama u duhu, i da je naša dužnost da se molimo za njih, ali i da nastavimo sa životom koji je utemeljen na verovanju, ljubavi i poštovanju prema onima koji su nas pretekli.
Ovaj dan, često ispunjen razmišljanjima o smrti i večnom životu, poziva nas na miran i pobožan susret sa tradicijom koja neprestano odražava ljubav prema Bogu, ali i prema onima koji su deo naše prošlosti.
Shutterstock/Tupungato
Pobusani ponedeljak je dan kada se sećamo naših upokojenih i molimo se za njih
Otac Ljuba nas podseća na 10 važnih pravila koja nam mogu pomoći da ovaj dan proslavimo na pravi način, u duhu vere i poštovanja.
Otići u hram na liturgiju – Ako postoji služba, obavezno se prisustvuje liturgiji, pričešćujemo se i predajemo spisak imena naših upokojenih predaka svešteniku. Ako nije moguće prisustvovati u ponedeljak, potrebno je otići na liturgiju u nedelju.
Upaliti sveće u hramu – Sveće koje zapalimo u hramu treba da budemo posvećene po imenu naših upokojenih srodnika, simbolizujući našu molitvu za njihove duše.
Po povratku iz hrama – U domu, pred ikonom, treba upaliti kandilo i okaditi prostoriju. Ovaj čin unosi blagodat iz hrama u naš dom, jer, kao što znamo, Hristos je u nama kroz pričešće. Nakon toga, obavezno je obići groblje.
Pripremiti potrebne stvari za obilazak groba – Sa sobom treba poneti kadionicu, briket, sveće voštanice, ulje za kandilo, žižak, kao i žito koje smo osvetili u hramu. Takođe, treba poneti kuvana crvena vaskršnja jaja i bočicu crnog vina.
Urediti grobno mesto – Kako naziv praznika i nalaže, potrebno je doneti potrebne alate i materijale za čišćenje i sređivanje grobnog mesta. Ako nema vode na groblju, poneti je, kao i krpu, grabljice, budak, seme trave, cveće, i kesu za staru travu.
Roman_studio/Shutterstock,Nikola Fific/Shutterstock
Na Pobusani ponedeljak običaj je poneti vaskršnje, crveno jaje na groblje
Pomoliti se na grobu – Kada pristupimo grobu, preksrštimo se i kažemo "Hristos vaskrse". Tri puta se prekrstimo, celivamo krst, a potom kucamo crvenim jajetom o krst ili spomenik, uz ponovni pozdrav "Hristos vaskrse".
Okaditi grob – Upalimo kandilo, stavimo briket u kadionicu i okadimo grob, klanjajući se prema spomeniku, uvek okrenuti ka istoku. Potom, krstoobrazno, prelijevamo grob crnim vinom: prvo glavu pokojnika, pa noge, desnu i levu stranu, uz molitvu: "U ime Oca, Sina i Duha Svetoga, amin." Nakon toga možemo poslužiti žito ili pojesti vaskršnje jaje.
Urediti prostor oko groba – Potrebno je očistiti staru travu, posaditi novu, zaliti i položiti sveže cveće. Potom, sedimo pored groba i razgovaramo, ophodeći se prema pokojniku kao da je živ. Sav otpad treba prikupiti i odložiti na predviđeno mesto.
Odlazak kući – Pre nego što napustimo groblje, prekrstimo se, celivamo krst i poklonimo se uz pozdrav "Hristos vaskrse". Uz pobožan razgovor, polako se vraćamo kući, noseći sa sobom mir i duhovnu snagu.
Za one koji žive daleko od grobova svojih predaka – Ako ne mogu da odu na groblje, treba obaviti parastos u najbližem hramu. Ukoliko hram nije u blizini, potrebno je upaliti kandilo, okaditi dom i pročitati molitvu za upokojene, spominjući imena svojih predaka. Takođe, umesto da celivamo krst na grobovima, celivamo ikone u svom domu.
Ova pravila nas podsećaju da tradicija nije samo pitanje obreda, već dubokog duhovnog povezivanja sa onima koji su nas prethodili, kroz veru, ljubav i poštovanje.
Predlog Zakona o grobljima izazvao je strah i tugu među preostalim Srbima u Hrvatskoj – ukoliko bude usvojen, spomenici sa ćiriličnim natpisima i pravoslavnim simbolima moći će da se uklanjaju kao „neprimereni“.
Uoči praznika Cveti, veruje se da devojke u narodnim nošnjama i venčićima na glavama donose sreću i zdravlje domaćinstvima, čuvajući simboliku plodnosti, prirode i duhovne obnove.
Sveštenik Borislav Petrić je objasnio značenje tog praznika, ali i napomenuo šta tome prethodi, kako bi obuhvatio dublje i kompletno značenje Pobusanog ponedeljka.
Posle osmodnevnog proslavljanja vaskrsenja Hrista iz mrtvih, izlaze hrišćanke devetoga dana na grobove svojih srodnika: da ih spomenu u molitvama, da im objave vaskrs Vaskrsitelja, i da im ponovo pobusaju grobove, pisao je Sveti Nikolaj Velimirović.
Njegov život obeležili su godine provedene u samoći, molitvi i postu, ali i neobičan susret sa čovekom kojem je prorekao da će postati vizantijski car.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola i jevanđelistu Luku po starom kalendaru, dok crkve koje koriste novi kalendar obeležavaju Svete apostole iz Sedamdesetorice. Katolička crkva spominje Svetog Alfonsa Rodrigeza, dok Jevreji obeležavaju Šabat, a muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog proroka Osiju po starom kalendaru, dok crkve koje koriste novi kalendar obeležavaju Svetog sveštenomučenika Zinovija i njegovu sestru, Svetu mučenicu Zinoviju. Katolička crkva spominje Svetog Alfonsa Rodrigeza, dok se Jevreji pripremaju za Šabat, a muslimani klanjaju džuma-namaz.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
Početak novog godišnjeg bogoslužbenog kruga Crkva dočekuje molitvom za Božji blagoslov, rodnost zemlje, blagorastvorenje vazduha i dobro svih ljudi, čuvajući drevnu tradiciju dugu više vekova.
Njegov život obeležili su godine provedene u samoći, molitvi i postu, ali i neobičan susret sa čovekom kojem je prorekao da će postati vizantijski car.
Muškarac i žena u blagoslovenom braku saradnici su Božiji u delu stvaranja novog života, pa rađanje dece nije nešto što je odvojeno od duhovnog smisla braka, kaže otac Dejan.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Dok plamen lila obasjava mrak uoči praznika, vekovni običaj iz paganskih vremena spaja se s hrišćanskom simbolikom, okupljajući mlade i stare oko vatre u molitvi za zaštitu i rodnu godinu.
Služeći liturgiju na praznik Svete mučenice Agripine, mitropolit šumadijski podsetio je da vera bez dela ostaje prazna i upitao vernike da li im je vera istinska ili samo puka tradicija.
Od 10. januara do Bogojavljenja traje vreme koje narodna tradicija povezuje sa prisustvom nečistih sila, dok teolozi i sveštenici ukazuju na značaj božićne radosti i duhovnog smisla ovog perioda.
Pitanje koje nije jasno mnogima tiče se načina na koji se tradicija proslavljanja kućnog sveca prenosi na ženske članove porodice, posebno u slučajevima kada žena dolazi u novu porodicu, nakon braka.
Njegov život obeležili su godine provedene u samoći, molitvi i postu, ali i neobičan susret sa čovekom kojem je prorekao da će postati vizantijski car.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola i jevanđelistu Luku po starom kalendaru, dok crkve koje koriste novi kalendar obeležavaju Svete apostole iz Sedamdesetorice. Katolička crkva spominje Svetog Alfonsa Rodrigeza, dok Jevreji obeležavaju Šabat, a muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Njegov život obeležili su godine provedene u samoći, molitvi i postu, ali i neobičan susret sa čovekom kojem je prorekao da će postati vizantijski car.
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
U besedi za subotu 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća na Hristovo ćutanje pred Pilatom i objašnjava zašto je ponekad mudrije prećutati provokaciju nego dokazivati istinu onome ko ne želi da je čuje.
Veliki ruski svetitelj objašnjava zašto ne možemo sve što nam se događa pripisati unapred određenom putu i kako odluke naših predaka, ali i naši lični izbori, utiču na život.