Ovaj dan nosi sa sobom duhovnu snagu i važnost tradicije koja nas povezuje sa našim predcima. Protođakon Ljubomir Ranković ističe važna pravila koja nas vode ka ispravnom obeležavanju ovog dana, posvećenog upokojenima.
Pobusani ponedeljak je poseban dan u životu svakog pravoslavnog vernika, dan kada se podsećamo na svoje predke, čuvamo i obnavljamo tradiciju, te kroz pobožnost povezujemo svoj duhovni život sa onima koji su već prešli prag večnosti. U Srpskoj pravoslavnoj crkvi ovaj praznik ima duboko ukorenjeno značenje, jer nas podseća na to da nismo sami, da su naši najbliži uvek sa nama u duhu, i da je naša dužnost da se molimo za njih, ali i da nastavimo sa životom koji je utemeljen na verovanju, ljubavi i poštovanju prema onima koji su nas pretekli.
Ovaj dan, često ispunjen razmišljanjima o smrti i večnom životu, poziva nas na miran i pobožan susret sa tradicijom koja neprestano odražava ljubav prema Bogu, ali i prema onima koji su deo naše prošlosti.
Shutterstock/Tupungato
Pobusani ponedeljak je dan kada se sećamo naših upokojenih i molimo se za njih
Otac Ljuba nas podseća na 10 važnih pravila koja nam mogu pomoći da ovaj dan proslavimo na pravi način, u duhu vere i poštovanja.
Otići u hram na liturgiju – Ako postoji služba, obavezno se prisustvuje liturgiji, pričešćujemo se i predajemo spisak imena naših upokojenih predaka svešteniku. Ako nije moguće prisustvovati u ponedeljak, potrebno je otići na liturgiju u nedelju.
Upaliti sveće u hramu – Sveće koje zapalimo u hramu treba da budemo posvećene po imenu naših upokojenih srodnika, simbolizujući našu molitvu za njihove duše.
Po povratku iz hrama – U domu, pred ikonom, treba upaliti kandilo i okaditi prostoriju. Ovaj čin unosi blagodat iz hrama u naš dom, jer, kao što znamo, Hristos je u nama kroz pričešće. Nakon toga, obavezno je obići groblje.
Pripremiti potrebne stvari za obilazak groba – Sa sobom treba poneti kadionicu, briket, sveće voštanice, ulje za kandilo, žižak, kao i žito koje smo osvetili u hramu. Takođe, treba poneti kuvana crvena vaskršnja jaja i bočicu crnog vina.
Urediti grobno mesto – Kako naziv praznika i nalaže, potrebno je doneti potrebne alate i materijale za čišćenje i sređivanje grobnog mesta. Ako nema vode na groblju, poneti je, kao i krpu, grabljice, budak, seme trave, cveće, i kesu za staru travu.
Roman_studio/Shutterstock,Nikola Fific/Shutterstock
Na Pobusani ponedeljak običaj je poneti vaskršnje, crveno jaje na groblje
Pomoliti se na grobu – Kada pristupimo grobu, preksrštimo se i kažemo "Hristos vaskrse". Tri puta se prekrstimo, celivamo krst, a potom kucamo crvenim jajetom o krst ili spomenik, uz ponovni pozdrav "Hristos vaskrse".
Okaditi grob – Upalimo kandilo, stavimo briket u kadionicu i okadimo grob, klanjajući se prema spomeniku, uvek okrenuti ka istoku. Potom, krstoobrazno, prelijevamo grob crnim vinom: prvo glavu pokojnika, pa noge, desnu i levu stranu, uz molitvu: "U ime Oca, Sina i Duha Svetoga, amin." Nakon toga možemo poslužiti žito ili pojesti vaskršnje jaje.
Urediti prostor oko groba – Potrebno je očistiti staru travu, posaditi novu, zaliti i položiti sveže cveće. Potom, sedimo pored groba i razgovaramo, ophodeći se prema pokojniku kao da je živ. Sav otpad treba prikupiti i odložiti na predviđeno mesto.
Odlazak kući – Pre nego što napustimo groblje, prekrstimo se, celivamo krst i poklonimo se uz pozdrav "Hristos vaskrse". Uz pobožan razgovor, polako se vraćamo kući, noseći sa sobom mir i duhovnu snagu.
Za one koji žive daleko od grobova svojih predaka – Ako ne mogu da odu na groblje, treba obaviti parastos u najbližem hramu. Ukoliko hram nije u blizini, potrebno je upaliti kandilo, okaditi dom i pročitati molitvu za upokojene, spominjući imena svojih predaka. Takođe, umesto da celivamo krst na grobovima, celivamo ikone u svom domu.
Ova pravila nas podsećaju da tradicija nije samo pitanje obreda, već dubokog duhovnog povezivanja sa onima koji su nas prethodili, kroz veru, ljubav i poštovanje.
Predlog Zakona o grobljima izazvao je strah i tugu među preostalim Srbima u Hrvatskoj – ukoliko bude usvojen, spomenici sa ćiriličnim natpisima i pravoslavnim simbolima moći će da se uklanjaju kao „neprimereni“.
Uoči praznika Cveti, veruje se da devojke u narodnim nošnjama i venčićima na glavama donose sreću i zdravlje domaćinstvima, čuvajući simboliku plodnosti, prirode i duhovne obnove.
Sveštenik Borislav Petrić je objasnio značenje tog praznika, ali i napomenuo šta tome prethodi, kako bi obuhvatio dublje i kompletno značenje Pobusanog ponedeljka.
Posle osmodnevnog proslavljanja vaskrsenja Hrista iz mrtvih, izlaze hrišćanke devetoga dana na grobove svojih srodnika: da ih spomenu u molitvama, da im objave vaskrs Vaskrsitelja, i da im ponovo pobusaju grobove, pisao je Sveti Nikolaj Velimirović.
Fotografije građanske ceremonije sklapanja istopolnog partnerstva ispred pravoslavne svetinje otvorila je pitanja o statusu manastira, njegovoj komercijalnoj upotrebi i odnosu verske tradicije i turističkog biznisa na Kipru.
Bakina sveska otkriva recept koji se priprema za manje od sat vremena, savršen za nedeljna okupljanja i neočekivane goste koji dolaze baš kada kuća najlepše miriše.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Kada vernici po crkvenoj tradiciji obilaze grobove i pale sveće, u srpskoj prestonici će biti na snazi posebna saobraćajna i organizaciona pravila na gradskim grobljima.
Slike gomile smeća između spomenika otkrivaju nepoštovanje prema pokojnicima, dok preostali Srbi u naselju osećaju bol i poniženje zbog narušenog svetilišta.
Direktor Kancelarije za javnu i kulturnu diplomatiju upozorio je domaću i svetsku javnost na akt institucionalne diskriminacije koji omogućava uklanjanje srpskih nadgrobnih spomenika u Hrvatskoj.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Teodora Trihinu po starom i Svete mučenike Timotija i Mavru po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Praznik Svetog Filipa i Jakova, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Sećanje na ovog svetitelja iz 4. veka otkriva život ispunjen odricanjem, molitvom i verom koja je, prema predanju, ostavila trag i posle njegove smrti, kroz miro koje je lečilo i menjalo živote vernika.
Za samo nekoliko nedelja smenjuju se Đurđevdan, Markovdan, Vasilije Ostroški, Spasovdan i niz drugih praznika, uz retka liturgijska poklapanja i gust raspored koji će mnogim porodicama promeniti uobičajene navike.
Razdvajamo autentično svedočanstvo o svetiteljki od mitova, uključujući i priču o navodnom susretu sa Staljinom, i otkrivamo kako je zaista izgledao njen život u vremenu progona i stradanja.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U besedi za nedelju treće sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Mojseju, Muhamedu i prirodi kao osloncima koje mnogi prihvataju, ali ih stavlja pred potpuno drugačiji sud.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Teodora Trihinu po starom i Svete mučenike Timotija i Mavru po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Praznik Svetog Filipa i Jakova, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Od Biblije i Talmuda do kabale i hrišćanske tradicije, izvori nude različita tumačenja: od Božijeg sluge i nebeskog protivnika do simbola unutrašnjeg nagona i sile tame koja oblikuje razumevanje dobra i zla.