Direktor Kancelarije za javnu i kulturnu diplomatiju upozorio je domaću i svetsku javnost na akt institucionalne diskriminacije koji omogućava uklanjanje srpskih nadgrobnih spomenika u Hrvatskoj.
U zemlji gde vekovima zvone pravoslavna zvona i gde se molitva za upokojene uznosi sa svakog krsta, donesen je zakon koji bi mogao da ućutka samu tišinu grobova. Novi Zakon o grobljima u Hrvatskoj dopušta uklanjanje nadgrobnih spomenika podignutih nakon 1990. godine, ukoliko su ispisani ćirilicom ili nose pravoslavne simbole. Kao da krst i ćirilično slovo više nisu samo izraz vere, već meta.
U videu koji je postavljen na društvenim mrežama na engleskom jeziku, Arno Gujon, direktor Kancelarije za javnu i kulturnu diplomatiju, upozorava da je reč o „aktu institucionalne diskriminacije“ koji, kako naglašava, „ima ozbiljne posledice“.
- Porodice preminulih sada su primorane da u roku od 30 dana uklone te spomenike o svom trošku, u suprotnom će biti kažnjene novčanom kaznom koja može dostići i 5.000 evra. O sudbini spomenika odlučuje državna komisija, bez jasnih kriterijuma i bez prava na žalbu. Reč je o čistoj srbofobiji - poručio je Gujon.
shutterstock.com/kirill_makarov
Novi Zakon o grobljima u Hrvatskoj dopušta uklanjanje nadgrobnih spomenika podignutih nakon 1990. godine, ukoliko su ispisani ćirilicom ili nose pravoslavne simbole
Vladika zvorničko-tuzlanski Fotije u ovom zakonu prepoznaje „podzemnu Oluju“ — tiho, pravno sredstvo da se dovrši ono što nije moglo oružjem. Spomenici na grobljima, kako ističe Gujon, ne predstavljaju nikakav izraz mržnje, već su „simboli gubitka, stradanja i otpora“.
- Dok se takva diskriminacija nad Srbima sprovodi pred očima Evrope, treba podsetiti da je Hrvatska 1995. godine etnički očistila četvrt miliona Srba, a danas pokušava da izbriše i njihovo sećanje, identitet i tragove koje su ostavili. Srbija pamti svoje sinove, svoje očeve, svoje mrtve - zaključio je Gujon.
U pravoslavnoj duhovnosti, grob nije kraj, već mesto nade i iščekivanja Vaskrsenja. Njegovo rušenje nije samo građevinski čin, već rana na duši naroda. Ukloniti spomenik znači pokušati da se zatre molitva. A tamo gde nema molitve, ni duša ne diše.
Zato Gujonovo svedočanstvo nije politička izjava, već molitveni vapaj za svetinju uspomene. Jer gde prestaje poštovanje prema mrtvima, tu počinje zaborav Boga.
Povodom osamdesete godišnjice prestanka rada sistema koncentracionih i logora smrti u Jasenovcu, na kraju molitvenog slavlja, u slavu Božju, a u čast i spomen Svetih novomučenika jasenovačkih koji venac slave zadobiše, osveštani su slavski kolač i žito.
Svetom liturgijom, akademijom i prisustvom visokih zvanica proslavljen je veliki hrišćanski praznik i 20 godina misije škole koja oblikuje mlade duše u duhu vere, nade i ljubavi.
Nova saborska odluka o uklanjanju spomenika s „nepoželjnim porukama“ ponovo ponižava srpsku patnju – smatra mitropolit zvorničko-tuzlanski i upozorava da je ovo nastavak tihe diskriminacije Srba, čak i nakon smrti.
Na redovnom zasedanju Svetog arhijerejskog sabora Srpske pravoslavne crkve, prota Branko Dobrosavljević je proglašen svetiteljem – sveštenomučenikom, i njegovo ime zauzelo je mesto u imenoslovu Srpske crkve.
Svetogorski starac objašnjava zašto i molitva izgovorena bez pune sabranosti nije prazna, već deluje kao duhovni udar koji zaustavlja haos misli i odvraća ono što čoveka udaljava od mira.
Sud u Podgorici dosudio je odštetu arhimandritu Hrizostomu Nešiću nakon što je na kontroverznom portalu bio označen kao „špijun“, zajedno sa više monaha i sveštenika SPC.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Na izraelskim poljima počinje žetva pšenice za „šmura macu“, koja se mesecima čuva pod strogim nadzorom i kroz svaki korak priprema za Pesah, uz pravila u kojima nema mesta ni za najmanju grešku.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Dok policija istražuje vandalizam nad pravoslavnim objektom, predsednik Samostalne demokratske srpske stranke upozorava na atmosferu u javnom prostoru i ukazuje na širi društveni kontekst koji prati slučaj.
U manastiru Jasenovac više episkopa Srpske pravoslavne crkve služilo je Liturgiju, rukopoložen je novi đakon, a pojanje Vizantijskog hora iz Ljubljane i prisustvo mladih iz Zagreba uveličali su ovaj dan.
Predlog Zakona o grobljima izazvao je strah i tugu među preostalim Srbima u Hrvatskoj – ukoliko bude usvojen, spomenici sa ćiriličnim natpisima i pravoslavnim simbolima moći će da se uklanjaju kao „neprimereni“.
Svetogorski starac objašnjava zašto i molitva izgovorena bez pune sabranosti nije prazna, već deluje kao duhovni udar koji zaustavlja haos misli i odvraća ono što čoveka udaljava od mira.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Carigradski patrijarh poručio je da se približavanje Carigradske i Rimokatoličke crkve nastavlja i ocenio da je obnova punog zajedništva istorijski proces koji više ne može da se zaustavi.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
Jednostavno jelo od nekoliko sastojaka vekovima je bilo nezaobilazno tokom posta na ulju, a tajna punog ukusa krije se u načinu kuvanja i strpljivom krčkanju koje pasulju daje posebnu aromu.
Monahinja Hristina decenijama je, bez buke i želje za priznanjem, služila Crkvi i ljudima, a oni koji su je poznavali pamte je kao simbol krotosti, požrtvovanja i tihe vere koja je menjala živote oko nje.