Direktor Kancelarije za javnu i kulturnu diplomatiju upozorio je domaću i svetsku javnost na akt institucionalne diskriminacije koji omogućava uklanjanje srpskih nadgrobnih spomenika u Hrvatskoj.
U zemlji gde vekovima zvone pravoslavna zvona i gde se molitva za upokojene uznosi sa svakog krsta, donesen je zakon koji bi mogao da ućutka samu tišinu grobova. Novi Zakon o grobljima u Hrvatskoj dopušta uklanjanje nadgrobnih spomenika podignutih nakon 1990. godine, ukoliko su ispisani ćirilicom ili nose pravoslavne simbole. Kao da krst i ćirilično slovo više nisu samo izraz vere, već meta.
U videu koji je postavljen na društvenim mrežama na engleskom jeziku, Arno Gujon, direktor Kancelarije za javnu i kulturnu diplomatiju, upozorava da je reč o „aktu institucionalne diskriminacije“ koji, kako naglašava, „ima ozbiljne posledice“.
- Porodice preminulih sada su primorane da u roku od 30 dana uklone te spomenike o svom trošku, u suprotnom će biti kažnjene novčanom kaznom koja može dostići i 5.000 evra. O sudbini spomenika odlučuje državna komisija, bez jasnih kriterijuma i bez prava na žalbu. Reč je o čistoj srbofobiji - poručio je Gujon.
shutterstock.com/kirill_makarov
Novi Zakon o grobljima u Hrvatskoj dopušta uklanjanje nadgrobnih spomenika podignutih nakon 1990. godine, ukoliko su ispisani ćirilicom ili nose pravoslavne simbole
Vladika zvorničko-tuzlanski Fotije u ovom zakonu prepoznaje „podzemnu Oluju“ — tiho, pravno sredstvo da se dovrši ono što nije moglo oružjem. Spomenici na grobljima, kako ističe Gujon, ne predstavljaju nikakav izraz mržnje, već su „simboli gubitka, stradanja i otpora“.
- Dok se takva diskriminacija nad Srbima sprovodi pred očima Evrope, treba podsetiti da je Hrvatska 1995. godine etnički očistila četvrt miliona Srba, a danas pokušava da izbriše i njihovo sećanje, identitet i tragove koje su ostavili. Srbija pamti svoje sinove, svoje očeve, svoje mrtve - zaključio je Gujon.
U pravoslavnoj duhovnosti, grob nije kraj, već mesto nade i iščekivanja Vaskrsenja. Njegovo rušenje nije samo građevinski čin, već rana na duši naroda. Ukloniti spomenik znači pokušati da se zatre molitva. A tamo gde nema molitve, ni duša ne diše.
Zato Gujonovo svedočanstvo nije politička izjava, već molitveni vapaj za svetinju uspomene. Jer gde prestaje poštovanje prema mrtvima, tu počinje zaborav Boga.
Povodom osamdesete godišnjice prestanka rada sistema koncentracionih i logora smrti u Jasenovcu, na kraju molitvenog slavlja, u slavu Božju, a u čast i spomen Svetih novomučenika jasenovačkih koji venac slave zadobiše, osveštani su slavski kolač i žito.
Svetom liturgijom, akademijom i prisustvom visokih zvanica proslavljen je veliki hrišćanski praznik i 20 godina misije škole koja oblikuje mlade duše u duhu vere, nade i ljubavi.
Nova saborska odluka o uklanjanju spomenika s „nepoželjnim porukama“ ponovo ponižava srpsku patnju – smatra mitropolit zvorničko-tuzlanski i upozorava da je ovo nastavak tihe diskriminacije Srba, čak i nakon smrti.
Na redovnom zasedanju Svetog arhijerejskog sabora Srpske pravoslavne crkve, prota Branko Dobrosavljević je proglašen svetiteljem – sveštenomučenikom, i njegovo ime zauzelo je mesto u imenoslovu Srpske crkve.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetu velikomučenicu Jefimiju po starom kalendaru, dok po novom slave Prepodobnog Kirijaka Otšelnika. Katolička crkva obeležava Svete arhanđele Mihajla, Gavrila i Rafaila. Jevreji obeležavaju četvrti dan Sukota, dok muslimani danas nemaju veliki praznik.
Jedna od pouka svetogorskog duhovnika govori o slabostima koje čovek često ne primećuje, a upravo kroz njih, kako je upozoravao, iskušenje može da pronađe put do srca.
Više od 20 strana hronike upućene patrijarhu Vartolomeju otkriva detalje događaja iza zatvorenih vrata uoči Sabora u Kijevu, sastanaka sa Petrom Porošenkom, sukoba oko Filaretove uloge i stalnog nadzora nad carigradskom delegacijom.
Pravoslavna tradicija ima svoj poredak, a posebno je važno šta se može učiniti odmah nakon upokojenja, gde se čitaju molitve i kada se po pravilu služi opelo.
Predlog Zakona o grobljima izazvao je strah i tugu među preostalim Srbima u Hrvatskoj – ukoliko bude usvojen, spomenici sa ćiriličnim natpisima i pravoslavnim simbolima moći će da se uklanjaju kao „neprimereni“.
Slike gomile smeća između spomenika otkrivaju nepoštovanje prema pokojnicima, dok preostali Srbi u naselju osećaju bol i poniženje zbog narušenog svetilišta.
Jedna od pouka svetogorskog duhovnika govori o slabostima koje čovek često ne primećuje, a upravo kroz njih, kako je upozoravao, iskušenje može da pronađe put do srca.
Više od 20 strana hronike upućene patrijarhu Vartolomeju otkriva detalje događaja iza zatvorenih vrata uoči Sabora u Kijevu, sastanaka sa Petrom Porošenkom, sukoba oko Filaretove uloge i stalnog nadzora nad carigradskom delegacijom.
Pravoslavna tradicija ima svoj poredak, a posebno je važno šta se može učiniti odmah nakon upokojenja, gde se čitaju molitve i kada se po pravilu služi opelo.
Iako zvona najčešće povezujemo sa pozivom na bogosluženje, ona se oglašavaju i kada parohiju treba obavestiti o nečijem upokojenju, a način zvonjave tada nosi poruku koju su vernici nekada veoma dobro umeli da prepoznaju.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Proslava je počela večernjim bogosluženjem i promocijom spomen-knjige, nastavljena svečanom liturgijom i obraćanjima arhijereja, a završena koncertom ansambla Fenički biseri pred punom dvoranom Kulturnog centra u Baru.
Čokoladni keks, nežni vanil-krem, mlečna čokolada i kikiriki spajaju se u poslasticu koja se priprema bez mnogo truda, baš kao nekada kada bi se nešto slatko na brzinu iznosilo pred porodicu i iznenadne goste.
U besedi za ponedeljak 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva se zašto je bilo dovoljno svedočanstvo Sina, ali i šta ono govori o njegovom jedinstvu sa Ocem.