Povodom osamdesete godišnjice prestanka rada sistema koncentracionih i logora smrti u Jasenovcu, na kraju molitvenog slavlja, u slavu Božju, a u čast i spomen Svetih novomučenika jasenovačkih koji venac slave zadobiše, osveštani su slavski kolač i žito.
Na Vaskršnji utorak, u hramu Rođenja Svetog Jovana Preteče u manastiru Jasenovcu, svetu liturgiju su služili episkopi dremvitski David iz Ohridske arhiepiskopije - Makedonske pravoslavne crkve, pakrački i slavonski Jovan i buenosajreski i južno-centralnoamerički i administrator zagrebačko-ljubljanski Kirilo.
Hrvatski ustaški logor Jasenovac, zapravo sistem logora,bio je najveća „fabrika smrti“ na Jugoistoku Evrope, neretko nazivana „balkanski Aušvic“.
Oni koji su poslednjem periodu pristizali u logor nisu ni uvođeni nego su odmah po prispeću ubijani, uglavnom na Savi. Do 22. aprila 1945. godine u Jasenovcu je preostalo svega 1.220 zatvorenika. Dan uoči proboja, 21. aprila, ustaše su likvidirale ostatke ženskog logora. Tada su ubijene i poslednje zatvorenika, njih oko 80. Pošto je još 1.073 zatvorenika bilo zatvoreno u zgradi Ciglane, delu logorskog kompleksa, bilo je nesumnjivo da će ubrzo i oni biti pobijeni. Poslednji preživeli zatvorenike koncentracionog logora Jasenovac počeli su proboj 22. aprila
1945, pre 80 godina. U proboj je iz logora tog 22. aprila 1945. godine, krenulo oko 600 od 1.073 koliko je tada preostalo logoraša u logoru Ciglana u Jasenovcu.
Tog dana, ili prethodne večeri, pošto je postalo nesumnjivo da ih očekuje neizbežna smrt, deo logoraša se odlučuje na proboj. Od 600 koliko je krenulo u proboj, preživelo ih je najviše 117. Istog dana u beg su krenuli i zatvorenici drugog dela logora, Kožare. Od njih 147 koliko je krenulo u proboj, preživelo je svega 11.
Protojerej stavrofor Branko Tapušković kaže da je ovaj krst u 13. podgoričku parohiju stigao zahvaljujući ljubavi i dobroti episkopa pakračko-slavonskog Jovana.
Bio je istaknuti crkveni umetnik – oslikao je brojne ikonostase, među kojima se ističu oni u manastiru Rakovici, crkvi Ružici na Kalemegdanu i manastiru Šišatovac, gde je služio kao iguman.
Praznički dani obeleženi su životom pod otvorenim nebom, simbolima zahvalnosti i sećanjem na put kroz pustinju, dok se porodice okupljaju uz molitve, prazničnu trpezu i drevne običaje.
Na redovnom zasedanju Svetog arhijerejskog sabora Srpske pravoslavne crkve, prota Branko Dobrosavljević je proglašen svetiteljem – sveštenomučenikom, i njegovo ime zauzelo je mesto u imenoslovu Srpske crkve.
Četiri najvažnija katolička medija - Laudato, Radio Marija, Katolički radio i Glas Koncila - uz Hrvatsku katoličku mrežu i Novi život, objavili su tek kratke najave, a o skupu nisu ili su vrlo malo izvestili.
Krvnik je pokušavao da ga natera da uzvikne "Živio Pavelić", ali odgovor starca iz Hercegovine i danas se pamti kao jedna od najpotresnijih scena iz vremena logora smrti.
Liturgiju je predvodio pomoćni zagrebački biskup Ivan Šaško. U svojoj propovedi, biskup je poručio da „mislima obuhvatamo sve one prema kojima je pokazana neljudskost“.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Na Krstovdan u manastiru Blagoveštenje kablarsko biće održana svečanost 11. drvorezbarske kolonije "Krst patrijarha Pavla", uz izložbu ručno izrađenih krstova i dodelu nagrada učesnicima.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.