Skromne namirnice, otmen ukus – manastirski zapis iz 1855. godine vraća na trpezu zalogaj koji je nekada krasilo srpsko dvorsko posluženje.
Dok današnji restorani nude bezbroj egzotičnih salata sa svih meridijana, često se zaboravlja da i srpska kuhinja krije svoje male bisere – jednostavne, a izuzetno originalne recepte. Jedan od njih zabeležen je davne 1855. godine u prvom modernom srpskom kuvaru koji je sastavio jeromonah Jerotej Draganović iz manastira Krušedol.
Njegovo delo „Srbski kuvar“ donelo je dragocene zapise o manastirskoj i narodnoj trpezi, a među njima se izdvaja i recept za – "Dvorsku salatu". Sam naziv govori da je ovaj jednostavan, a otmen prilog bio deo trpeza srpskih vladara i da je predstavljao most između manastirske skromnosti i dvorskog sjaja.
U današnje vreme, kada se egzotika traži na svakom koraku, vredi se setiti da i naše nasleđe nosi jela koja mogu iznenaditi svojom jednostavnošću i bogatstvom ukusa. Upravo takva je "Dvorska salata" – spoj prošlosti i sadašnjosti, duhovnog i svetovnog.
Kao što se u pravoslavlju često kaže – ono što je jednostavno, ujedno je i najdublje. Ovaj recept to potvrđuje, jer pokazuje da nije potrebno mnogo da bi se stvorila trpeza dostojna vladara. Njena osnova je karfiol, povrće koje u 19. veku nije bilo svakodnevno na seljačkim trpezama, već je važilo za otmeno jelo, rezervisano za manastirske i dvorske kuhinje.
shutterstock.com/KOHUKU
Dvorska salata poslužuje se hladna
Sastojci:
glavica karfiola
jabukovo ili vinsko sirće
sveže seckani peršun
nekoliko čenova belog luka
ulje
so
Priprema:
Glavica karfiola se obari u slanoj vodi, vodeći računa da ostane čvrsta i da ne izgubi svežinu. Svaki cvetić pažljivo se odvaja, a još topao karfiol posipa se sitno iseckanim belim lukom. Potom se preliva uljem i sirćetom – po ukusu može jabukovim ili vinskim. Na kraju se sve pospe svežim peršunom, koji salati daje svoju „krunu“. Jede se isključivo ohlađena.
Otkrijte tajne autorke „Velikog srpskog kuvara“ i pripremite autentičan ajvar za manje od dva sata – jednostavno, brzo i sa neodoljivim ukusom, pogodan i za dane posta na ulju.
Od pastirskih ognjišta do svečanih trpeza – saznajte kako da pripremite jedno od najčuvenijih jela sa Durmitora, koje je vekovima hranilo porodice i okupljalo goste.
Jednostavna poslastica od kajmaka, mleka i kukuruznog brašna vekovima je nosila miris detinjstva, praznika i zajedništva, a u Krušedolu se čuva poseban recept s jajima koji vraća duh prošlih vremena.
Spor u parohiji Sabornog hrama Svetog Save u Klivlendu prerastao je u višemesečni sukob zbog smene sveštenika i pitanja finansijske odgovornosti u Eparhiji istočnoameričkoj.
Osvećeno znamenje koje je potonulo pre plivanja pronađeno je dan kasnije i sada se čuva u hramu Svete Trojice, gde mu vernici prilaze na poklonjenje i celivanje.
Bez pompe i velikih reči, u molitvi i sabranosti, Sabor Svetog Jovana Krstitelja u ostroškoj svetinji protekao je kao retka prilika da se vera ne objašnjava - već doživi.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
U Srpskom kuvaru jeromonaha Jerotija Draganovića iz 1855. sačuvan je dragoceni zapis o jednostavnom, a raskošnom kolaču posta, koji spaja molitvu, duhovnost i toplinu domaće trpeze.
Uz pažljivo sečenje, miris ruzmarina i nekoliko osnovnih sastojaka, obična namirnica dobija novu formu i postaje jelo koje spaja meru, ukus i tišinu pravoslavnog posta.
Bez gotovih kora i bez žurbe, od kvasnog testa i sira, ovo jelo se peklo kad se htelo nešto jednostavno, sito i pošteno – baš onako kako se nekad kuvalo.
Jednostavno jelo iz rerne, sastavljeno od onoga što se nađe u kuhinji, idealno je za sporu nedelju, razgovore za stolom i decu koja već posle prvog zalogaja pitaju ima li još.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Preteča Gospodnji jedini je svetac koji se u Pravoslavnoj crkvi proslavlja čak sedam puta godišnje – kroz praznike koji prate njegov život, služenje, stradanje i čudesnu istoriju njegove najveće svetinje.
Dok Jovanjdan u mnoge domove dolazi i kao krsna slava, Crkva podseća na molitvu koja se ne čita iz navike, već kao iskrena potreba da se čovek vrati sebi, veri i pokajanju.