Skromne namirnice, otmen ukus – manastirski zapis iz 1855. godine vraća na trpezu zalogaj koji je nekada krasilo srpsko dvorsko posluženje.
Dok današnji restorani nude bezbroj egzotičnih salata sa svih meridijana, često se zaboravlja da i srpska kuhinja krije svoje male bisere – jednostavne, a izuzetno originalne recepte. Jedan od njih zabeležen je davne 1855. godine u prvom modernom srpskom kuvaru koji je sastavio jeromonah Jerotej Draganović iz manastira Krušedol.
Njegovo delo „Srbski kuvar“ donelo je dragocene zapise o manastirskoj i narodnoj trpezi, a među njima se izdvaja i recept za – "Dvorsku salatu". Sam naziv govori da je ovaj jednostavan, a otmen prilog bio deo trpeza srpskih vladara i da je predstavljao most između manastirske skromnosti i dvorskog sjaja.
U današnje vreme, kada se egzotika traži na svakom koraku, vredi se setiti da i naše nasleđe nosi jela koja mogu iznenaditi svojom jednostavnošću i bogatstvom ukusa. Upravo takva je "Dvorska salata" – spoj prošlosti i sadašnjosti, duhovnog i svetovnog.
Kao što se u pravoslavlju često kaže – ono što je jednostavno, ujedno je i najdublje. Ovaj recept to potvrđuje, jer pokazuje da nije potrebno mnogo da bi se stvorila trpeza dostojna vladara. Njena osnova je karfiol, povrće koje u 19. veku nije bilo svakodnevno na seljačkim trpezama, već je važilo za otmeno jelo, rezervisano za manastirske i dvorske kuhinje.
shutterstock.com/KOHUKU
Dvorska salata poslužuje se hladna
Sastojci:
glavica karfiola
jabukovo ili vinsko sirće
sveže seckani peršun
nekoliko čenova belog luka
ulje
so
Priprema:
Glavica karfiola se obari u slanoj vodi, vodeći računa da ostane čvrsta i da ne izgubi svežinu. Svaki cvetić pažljivo se odvaja, a još topao karfiol posipa se sitno iseckanim belim lukom. Potom se preliva uljem i sirćetom – po ukusu može jabukovim ili vinskim. Na kraju se sve pospe svežim peršunom, koji salati daje svoju „krunu“. Jede se isključivo ohlađena.
Otkrijte tajne autorke „Velikog srpskog kuvara“ i pripremite autentičan ajvar za manje od dva sata – jednostavno, brzo i sa neodoljivim ukusom, pogodan i za dane posta na ulju.
Od pastirskih ognjišta do svečanih trpeza – saznajte kako da pripremite jedno od najčuvenijih jela sa Durmitora, koje je vekovima hranilo porodice i okupljalo goste.
Jednostavna poslastica od kajmaka, mleka i kukuruznog brašna vekovima je nosila miris detinjstva, praznika i zajedništva, a u Krušedolu se čuva poseban recept s jajima koji vraća duh prošlih vremena.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
U Srpskom kuvaru jeromonaha Jerotija Draganovića iz 1855. sačuvan je dragoceni zapis o jednostavnom, a raskošnom kolaču posta, koji spaja molitvu, duhovnost i toplinu domaće trpeze.
Otkrijte kako kombinacija začina, crnog luka, belog luka i crvenog vina pretvara običan karfiol u hranljiv i bogat obrok koji je vekovima služio monasima.
Ova aromatična manastirska čorba od rečne ribe vodi vas kroz vekovne običaje i otkriva kako pripremiti jelo koje čuva duh posta i posne slavske trpeze.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.