Jednostavna poslastica od kajmaka, mleka i kukuruznog brašna vekovima je nosila miris detinjstva, praznika i zajedništva, a u Krušedolu se čuva poseban recept s jajima koji vraća duh prošlih vremena.
U kuhinjama naših baka, uz miris domaćeg mleka i kajmaka, nastajala su jednostavna, a ukusna jela koja su okupljala celu porodicu. Jedno od takvih jela je cicvara - zlatno jelo srpskog naroda, koje je vekovima krasilo i seljačke i manastirske trpeze.
Hrana iz naroda, jelo iz vere
Cicvara nije samo obrok, ona je deo sećanja i kulturnog identiteta. U starim vremenima, kada su srpske porodice živele u skladu sa ritmom prirode i crkvenim kalendarom, cicvara je bila jelo koje je spajalo svakodnevicu sa praznikom.
U pravoslavnoj tradiciji, monasi nikada ne jedu meso, ali u dane koji nisu posni, koriste mleko, kajmak i jaja. Tako je cicvara postala jedno od onih jela koje su i narodne i manastirske kuhinje brižno čuvale, prenoseći ga s kolena na koleno. Toplina ovog jela nije bila samo u ukusu, već i u zajedništvu – jer se cicvara obavezno jela za stolom, sa najbližima.
Manastirski recept iz Krušedola
U bogatoj riznici recepata srpskih manastira, cicvara zauzima posebno mesto. Među njima se čuva i jedan gotovo zaboravljen recept iz manastira Krušedol – cicvara sa jajima.
shutterstock.com/Green Mountain Montenegro
Cicvara sa jajima
Sastojci:
500 ml mleka
3-4 žumanca
100 g kukuruznog brašna
250 g užičkog kajmaka
Priprema:
U hladno mleko dodati kukuruzno brašno i žumanca, pa dobro izmešati da se masa ujednači. U šerpu staviti kajmak i lagano ga otopiti na tihoj vatri. Postepeno dodavati pripremljenu masu od mleka, brašna i jaja, neprestano mešajući. Kuvati polako, uz stalno mešanje, dok cicvara ne postane gusta, mirisna i zlatne boje.
Zaboravljeni ukus koji spaja prošlost i sadašnjost
Cicvara sa jajima, ovako pripremljena, bila je jelo koje su monasi spremali u dane kada post nije zahtevao uzdržanje od mlečnih proizvoda. Na narodnim trpezama, često se nalazila za praznike, kada se okupljala rodbina i kada se hleb lomio uz radost i zahvalnost Bogu.
Danas, kada tragamo za jednostavnim, ali duhovno i emotivno bogatim jelima, cicvara se vraća kao podsećanje da prava toplina ne leži u raskošnim obrocima, već u mirisu domaće hrane i u ljubavi kojom se ona priprema.
Kad bi prehlada oborila ukućane, domaćice su posezale za ovim receptom — jednostavna, ali moćna pileća supa s kukuruznim brašnom i kajmakom obnavljala je snagu, grejala telo i vraćala osmeh na lice.
Otkrijte tajne autorke „Velikog srpskog kuvara“ i pripremite autentičan ajvar za manje od dva sata – jednostavno, brzo i sa neodoljivim ukusom, pogodan i za dane posta na ulju.
U Srpskom kuvaru jeromonaha Jerotija Draganovića iz 1855. sačuvan je dragoceni zapis o jednostavnom, a raskošnom kolaču posta, koji spaja molitvu, duhovnost i toplinu domaće trpeze.
Od pastirskih ognjišta do svečanih trpeza – saznajte kako da pripremite jedno od najčuvenijih jela sa Durmitora, koje je vekovima hranilo porodice i okupljalo goste.
U jednoj kratkoj pouci otkriva se duhovni zakon po kojem se čovek ne oslobađa života, već unutrašnjeg nemira, i u kome se radost i iskušenje drugačije „ponašaju“ pred zahvalnim srcem.
Sumnje apostola Tome je uklonio sam Gospod, ušavši kroz zatvorena vrata u prostoriju u kojoj su se nalazili apostoli okupljeni na molitvu, rekavši Tomi da opipa njegove rane.
Od detinjstva u siromaštvu do monaškog podviga na Atosu i povratka u rodno selo, gde je decenijama bio oslonac ljudima u nevolji - život starca Akakija obeležili su molitva, skromnost i susreti sa znamenitim duhovnicima.
Rukovodilac radionice za ikonopisanje "Palek" Anatolij Vležko ističe da lik sveca na ikoni nije portret, a sama ikona nije najverodostojnija fiksacija fizičke stvarnosti.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Ova posebna varijanta omiljenog jela Balkana spaja kukuruzno brašno, jaja, mleko, mast i kajmak u bogat i sočan obrok, koji budi uspomene na detinjstvo i miris toplog doma.
Otkrivamo vam tradicionalni način pripreme starog jela iz Šumadije, koje i danas miriše iz manastirskih trpezarija i zbog kojeg će svako tražiti još jedan tanjir.
Stari recept od nekoliko sastojaka, sa tragom koji vodi od Mediterana do vojvođanskih kuhinja, ponovo budi toplinu doma i pretvara svako okupljanje u trenutak koji se pamti.
Jednostavno testo punjeno mesom, zaliveno pavlakom i puterom, ponovo postaje hit domaće kuhinje jer spaja nostalgiju, sitost i osećaj zajedništva koji ne zastareva.
Sezonska biljka iz šumskih predela, cenjena u pravoslavnoj tradiciji zbog snažnog dejstva na imunitet i prirodnog balansa koji uspostavlja nakon bogate praznične ishrane.
Ono što obično ostane na kraju praznika u ovom receptu postaje brz, ukusan i praktičan obrok, baš onako kako su nekada znale naše bake - bez bacanja i bez komplikacija.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Plato zavetnog hrama na Vračaru ispunjen svećama i tišinom očekivanja – Blagodatni oganj stigao iz Svete zemlje, a ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar
Protojerej-stavrofor Dušan Erdelj objašnjava smisao dana posle Svetle sedmice i poziva vernike u dijaspori da u crkvu ponesu imena bližnjih i darove za pomen.
U prisustvu vernika, monaštva i ruskog ambasadora, mitropolit crnogorsko-primorski govorio o Živonosnom Istočniku i zašto se čuda događaju mimo ljudske volje.