Jednostavna poslastica od kajmaka, mleka i kukuruznog brašna vekovima je nosila miris detinjstva, praznika i zajedništva, a u Krušedolu se čuva poseban recept s jajima koji vraća duh prošlih vremena.
U kuhinjama naših baka, uz miris domaćeg mleka i kajmaka, nastajala su jednostavna, a ukusna jela koja su okupljala celu porodicu. Jedno od takvih jela je cicvara - zlatno jelo srpskog naroda, koje je vekovima krasilo i seljačke i manastirske trpeze.
Hrana iz naroda, jelo iz vere
Cicvara nije samo obrok, ona je deo sećanja i kulturnog identiteta. U starim vremenima, kada su srpske porodice živele u skladu sa ritmom prirode i crkvenim kalendarom, cicvara je bila jelo koje je spajalo svakodnevicu sa praznikom.
U pravoslavnoj tradiciji, monasi nikada ne jedu meso, ali u dane koji nisu posni, koriste mleko, kajmak i jaja. Tako je cicvara postala jedno od onih jela koje su i narodne i manastirske kuhinje brižno čuvale, prenoseći ga s kolena na koleno. Toplina ovog jela nije bila samo u ukusu, već i u zajedništvu – jer se cicvara obavezno jela za stolom, sa najbližima.
Manastirski recept iz Krušedola
U bogatoj riznici recepata srpskih manastira, cicvara zauzima posebno mesto. Među njima se čuva i jedan gotovo zaboravljen recept iz manastira Krušedol – cicvara sa jajima.
shutterstock.com/Green Mountain Montenegro
Cicvara sa jajima
Sastojci:
500 ml mleka
3-4 žumanca
100 g kukuruznog brašna
250 g užičkog kajmaka
Priprema:
U hladno mleko dodati kukuruzno brašno i žumanca, pa dobro izmešati da se masa ujednači. U šerpu staviti kajmak i lagano ga otopiti na tihoj vatri. Postepeno dodavati pripremljenu masu od mleka, brašna i jaja, neprestano mešajući. Kuvati polako, uz stalno mešanje, dok cicvara ne postane gusta, mirisna i zlatne boje.
Zaboravljeni ukus koji spaja prošlost i sadašnjost
Cicvara sa jajima, ovako pripremljena, bila je jelo koje su monasi spremali u dane kada post nije zahtevao uzdržanje od mlečnih proizvoda. Na narodnim trpezama, često se nalazila za praznike, kada se okupljala rodbina i kada se hleb lomio uz radost i zahvalnost Bogu.
Danas, kada tragamo za jednostavnim, ali duhovno i emotivno bogatim jelima, cicvara se vraća kao podsećanje da prava toplina ne leži u raskošnim obrocima, već u mirisu domaće hrane i u ljubavi kojom se ona priprema.
Kad bi prehlada oborila ukućane, domaćice su posezale za ovim receptom — jednostavna, ali moćna pileća supa s kukuruznim brašnom i kajmakom obnavljala je snagu, grejala telo i vraćala osmeh na lice.
Otkrijte tajne autorke „Velikog srpskog kuvara“ i pripremite autentičan ajvar za manje od dva sata – jednostavno, brzo i sa neodoljivim ukusom, pogodan i za dane posta na ulju.
U Srpskom kuvaru jeromonaha Jerotija Draganovića iz 1855. sačuvan je dragoceni zapis o jednostavnom, a raskošnom kolaču posta, koji spaja molitvu, duhovnost i toplinu domaće trpeze.
Od pastirskih ognjišta do svečanih trpeza – saznajte kako da pripremite jedno od najčuvenijih jela sa Durmitora, koje je vekovima hranilo porodice i okupljalo goste.
Nakon teksta objavljenog u „Vijestima”, Mitropolija je javno demantovala navode i ukazala na pogrešno tumačenje izjava sveštenika i — kako ističu — „sračunate neistine” koje se o Crkvi plasiraju.
Rimokatolička crkva beleži porast vernika u Africi i Aziji, ali istovremeno suočava se sa smanjenjem broja sveštenika i monaha, što predstavlja veliki izazov za budućnost.
Predsednik Patrijaršijske komisije Ruske pravoslavne crkve za pitanja porodice, zaštite materinstva i dece ističe da krst nije samo ukras – on je znak pobede Hrista nad smrću, predanja Bogu i put ka duhovnom oslobađanju.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Ova posebna varijanta omiljenog jela Balkana spaja kukuruzno brašno, jaja, mleko, mast i kajmak u bogat i sočan obrok, koji budi uspomene na detinjstvo i miris toplog doma.
Otkrivamo vam tradicionalni način pripreme starog jela iz Šumadije, koje i danas miriše iz manastirskih trpezarija i zbog kojeg će svako tražiti još jedan tanjir.
U vremenu kada se trpeza nije merila bogatstvom već dušom domaćina, jelo od jagnjetine i pasulja krasilo je praznične dane metohijskih kuća – donosimo autentičan recept koji čuva toplinu predanja i sećanje na zajedništvo oko stola.
Otkrijte kako da pripremite starinski kolač „na kašike“, sa mirisom kakaa i domaćih jaja, koji spaja generacije, unosi toplinu u vaš dom i postaje nezaobilazna poslastica uz popodnevnu kafu ili prazničnu trpezu.
Ova tradicionalna pita sa mesom i sušenom ovčetinom krasila je nedeljne trpeze u planinskim domaćinstvima, šireći miris koji budi uspomene i donosi osećaj zajedništva.
Ovaj tradicionalni kolač, nekada nezaobilazan na prazničnim trpezama, spaja tanke kore, domaći pekmez od šljiva i orahe u savršen spoj ukusa - brzo i lako se priprema, baš kao što su ga radile naše bake.
Na današnji dan sećamo se osvećenja Jerusalimskog hrama Vaskrsenja – svetinje nad svetinjama. Mesto Hristovog raspeća i Vaskrsenja postalo je srce hrišćanskog sveta.
U vremenima tuge, klevete i unutrašnjih borbi, ne traži snagu u sebi, već u Gospodu. Jer kako reče otac Mihailo – „trpi i istrpi, ali najviše se čuvaj očajanja.“
Nedavni primer iz Amerike pokreće pitanje koje mnogi vernici smatraju nemogućim: kako ostati veran Hristovom učenju i Svetim kanonima u vremenu duhovne dekadencije i relativizacije vere?
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog I Žičkog za 19. Sredu po duhovima otkriva kako volja usklađena sa Božijom voljom oblikuje život ispunjen dobrotom, pravdom i unutrašnjim mirom, čak i usred svakodnevne žurbe i iskušenja.
Iako se svakodnevno susreću sa njim u hramovima i manastirima, mnogi ne znaju da je antimis više od platna – na njemu se osvećuje hleb i vino, simbolizuje Hristovu žrtvu i povezuje vernike sa srcem pravoslavne tradicije.