Jednostavna poslastica od kajmaka, mleka i kukuruznog brašna vekovima je nosila miris detinjstva, praznika i zajedništva, a u Krušedolu se čuva poseban recept s jajima koji vraća duh prošlih vremena.
U kuhinjama naših baka, uz miris domaćeg mleka i kajmaka, nastajala su jednostavna, a ukusna jela koja su okupljala celu porodicu. Jedno od takvih jela je cicvara - zlatno jelo srpskog naroda, koje je vekovima krasilo i seljačke i manastirske trpeze.
Hrana iz naroda, jelo iz vere
Cicvara nije samo obrok, ona je deo sećanja i kulturnog identiteta. U starim vremenima, kada su srpske porodice živele u skladu sa ritmom prirode i crkvenim kalendarom, cicvara je bila jelo koje je spajalo svakodnevicu sa praznikom.
U pravoslavnoj tradiciji, monasi nikada ne jedu meso, ali u dane koji nisu posni, koriste mleko, kajmak i jaja. Tako je cicvara postala jedno od onih jela koje su i narodne i manastirske kuhinje brižno čuvale, prenoseći ga s kolena na koleno. Toplina ovog jela nije bila samo u ukusu, već i u zajedništvu – jer se cicvara obavezno jela za stolom, sa najbližima.
Manastirski recept iz Krušedola
U bogatoj riznici recepata srpskih manastira, cicvara zauzima posebno mesto. Među njima se čuva i jedan gotovo zaboravljen recept iz manastira Krušedol – cicvara sa jajima.
shutterstock.com/Green Mountain Montenegro
Cicvara sa jajima
Sastojci:
500 ml mleka
3-4 žumanca
100 g kukuruznog brašna
250 g užičkog kajmaka
Priprema:
U hladno mleko dodati kukuruzno brašno i žumanca, pa dobro izmešati da se masa ujednači. U šerpu staviti kajmak i lagano ga otopiti na tihoj vatri. Postepeno dodavati pripremljenu masu od mleka, brašna i jaja, neprestano mešajući. Kuvati polako, uz stalno mešanje, dok cicvara ne postane gusta, mirisna i zlatne boje.
Zaboravljeni ukus koji spaja prošlost i sadašnjost
Cicvara sa jajima, ovako pripremljena, bila je jelo koje su monasi spremali u dane kada post nije zahtevao uzdržanje od mlečnih proizvoda. Na narodnim trpezama, često se nalazila za praznike, kada se okupljala rodbina i kada se hleb lomio uz radost i zahvalnost Bogu.
Danas, kada tragamo za jednostavnim, ali duhovno i emotivno bogatim jelima, cicvara se vraća kao podsećanje da prava toplina ne leži u raskošnim obrocima, već u mirisu domaće hrane i u ljubavi kojom se ona priprema.
Kad bi prehlada oborila ukućane, domaćice su posezale za ovim receptom — jednostavna, ali moćna pileća supa s kukuruznim brašnom i kajmakom obnavljala je snagu, grejala telo i vraćala osmeh na lice.
Otkrijte tajne autorke „Velikog srpskog kuvara“ i pripremite autentičan ajvar za manje od dva sata – jednostavno, brzo i sa neodoljivim ukusom, pogodan i za dane posta na ulju.
U Srpskom kuvaru jeromonaha Jerotija Draganovića iz 1855. sačuvan je dragoceni zapis o jednostavnom, a raskošnom kolaču posta, koji spaja molitvu, duhovnost i toplinu domaće trpeze.
Od pastirskih ognjišta do svečanih trpeza – saznajte kako da pripremite jedno od najčuvenijih jela sa Durmitora, koje je vekovima hranilo porodice i okupljalo goste.
Bezlične figure Svete porodice na Velikom trgu izazvale su snažne reakcije vernika, političara i teologa, pokrenuvši žustru raspravu o tome gde prestaje savremeni izraz, a počinje povreda svetog.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Ova posebna varijanta omiljenog jela Balkana spaja kukuruzno brašno, jaja, mleko, mast i kajmak u bogat i sočan obrok, koji budi uspomene na detinjstvo i miris toplog doma.
Otkrivamo vam tradicionalni način pripreme starog jela iz Šumadije, koje i danas miriše iz manastirskih trpezarija i zbog kojeg će svako tražiti još jedan tanjir.
U vremenu kada se trpeza nije merila bogatstvom već dušom domaćina, jelo od jagnjetine i pasulja krasilo je praznične dane metohijskih kuća – donosimo autentičan recept koji čuva toplinu predanja i sećanje na zajedništvo oko stola.
Recept za bozu iz kuvara „Ko posti dušu gosti“ nudi jednostavan način da prirodno poboljšate otpornost organizma i uživate u autentičnom ukusu manastirskih tradicija.
Otac Jerotej Draganović iz manastira Krušedol još sredinom XIX veka otkrio je kako običan pečeni krompir pretvoriti u jelo koje oplemenjuje svaki obrok, idealno za dane posta, laganu užinu ili prilog uz ribu i druga jela.
Jedinstveno jelo koje spaja nežni sloj povrća i aromatičnu ribu, idealno za posne dane kada tipik dopušta ribu - mekan, sočan patlidžan i začini pretvaraju svaki zalogaj u radost.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Čuveni onah manastira Optinska pustinja objašnjava zašto sitna razdražljivost, potreba da povredimo druge i beg od molitve nisu bezazlene slabosti karaktera, već alarm duše koji pravoslavna duhovnost shvata krajnje ozbiljno.
Pravoslavci danas obeležavaju Svetog Grigorija Dekapolita po starom kalendaru, Svetog proroka Sofoniju po novom, katolici su u periodu Adventa, dok je u judaizmu i islamu današnji dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim obavezama.