Jednostavna poslastica od kajmaka, mleka i kukuruznog brašna vekovima je nosila miris detinjstva, praznika i zajedništva, a u Krušedolu se čuva poseban recept s jajima koji vraća duh prošlih vremena.
U kuhinjama naših baka, uz miris domaćeg mleka i kajmaka, nastajala su jednostavna, a ukusna jela koja su okupljala celu porodicu. Jedno od takvih jela je cicvara - zlatno jelo srpskog naroda, koje je vekovima krasilo i seljačke i manastirske trpeze.
Hrana iz naroda, jelo iz vere
Cicvara nije samo obrok, ona je deo sećanja i kulturnog identiteta. U starim vremenima, kada su srpske porodice živele u skladu sa ritmom prirode i crkvenim kalendarom, cicvara je bila jelo koje je spajalo svakodnevicu sa praznikom.
U pravoslavnoj tradiciji, monasi nikada ne jedu meso, ali u dane koji nisu posni, koriste mleko, kajmak i jaja. Tako je cicvara postala jedno od onih jela koje su i narodne i manastirske kuhinje brižno čuvale, prenoseći ga s kolena na koleno. Toplina ovog jela nije bila samo u ukusu, već i u zajedništvu – jer se cicvara obavezno jela za stolom, sa najbližima.
Manastirski recept iz Krušedola
U bogatoj riznici recepata srpskih manastira, cicvara zauzima posebno mesto. Među njima se čuva i jedan gotovo zaboravljen recept iz manastira Krušedol – cicvara sa jajima.
shutterstock.com/Green Mountain Montenegro
Cicvara sa jajima
Sastojci:
500 ml mleka
3-4 žumanca
100 g kukuruznog brašna
250 g užičkog kajmaka
Priprema:
U hladno mleko dodati kukuruzno brašno i žumanca, pa dobro izmešati da se masa ujednači. U šerpu staviti kajmak i lagano ga otopiti na tihoj vatri. Postepeno dodavati pripremljenu masu od mleka, brašna i jaja, neprestano mešajući. Kuvati polako, uz stalno mešanje, dok cicvara ne postane gusta, mirisna i zlatne boje.
Zaboravljeni ukus koji spaja prošlost i sadašnjost
Cicvara sa jajima, ovako pripremljena, bila je jelo koje su monasi spremali u dane kada post nije zahtevao uzdržanje od mlečnih proizvoda. Na narodnim trpezama, često se nalazila za praznike, kada se okupljala rodbina i kada se hleb lomio uz radost i zahvalnost Bogu.
Danas, kada tragamo za jednostavnim, ali duhovno i emotivno bogatim jelima, cicvara se vraća kao podsećanje da prava toplina ne leži u raskošnim obrocima, već u mirisu domaće hrane i u ljubavi kojom se ona priprema.
Kad bi prehlada oborila ukućane, domaćice su posezale za ovim receptom — jednostavna, ali moćna pileća supa s kukuruznim brašnom i kajmakom obnavljala je snagu, grejala telo i vraćala osmeh na lice.
Otkrijte tajne autorke „Velikog srpskog kuvara“ i pripremite autentičan ajvar za manje od dva sata – jednostavno, brzo i sa neodoljivim ukusom, pogodan i za dane posta na ulju.
U Srpskom kuvaru jeromonaha Jerotija Draganovića iz 1855. sačuvan je dragoceni zapis o jednostavnom, a raskošnom kolaču posta, koji spaja molitvu, duhovnost i toplinu domaće trpeze.
Od pastirskih ognjišta do svečanih trpeza – saznajte kako da pripremite jedno od najčuvenijih jela sa Durmitora, koje je vekovima hranilo porodice i okupljalo goste.
Obilazeći kolonu vernog naroda, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je da molitva Bogomajci treba da bude na usnama i u srcima vernih ne samo u nevolji, već i u danima radosti.
Ako je Bog postao čovek i ako je materija u Hristu postala sredstvo spasenja, onda poštovanje sveštenih predmeta nije povratak paganskoj magiji, već svedočanstvo vere u osvećenje tvari, kaže otac Aleksandar.
U besedi o deci Božjoj Sveti Nikolaj Ohridski i Žički ukazuje na unutrašnje svedočanstvo koje, po hrišćanskom učenju, dolazi od Duha Svetoga i otkriva čoveku njegov identitet i pripadnost.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Ova posebna varijanta omiljenog jela Balkana spaja kukuruzno brašno, jaja, mleko, mast i kajmak u bogat i sočan obrok, koji budi uspomene na detinjstvo i miris toplog doma.
Otkrivamo vam tradicionalni način pripreme starog jela iz Šumadije, koje i danas miriše iz manastirskih trpezarija i zbog kojeg će svako tražiti još jedan tanjir.
U različitim krajevima srpskih zemalja i danas se za zadušni dan mesi pogača, čija priprema čuva običaj star vekovima i prenosi se kao deo porodičnog predanja.
Iz manastira Vatoped dopremljene su dodatne osveštane trakice, pa će svi vernici koji dolaze u Hram Svetog Save, nakon poklonjenja Časnom pojasu, moći da prime ovaj blagoslov.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Dok su se dizali prvi ustanički barjaci, u župskom selu Kožetin podignuta je svetinja oko koje su se isplele legende, istorijske bitke i sećanje na vreme kada je gradnja pravoslavnog hrama predstavljala mnogo više od verskog čina.
Od predanja o isceljenjima do istorijskih veza sa Svetim Savom i knezom Lazarom, šef Kabineta patrijarha Porfirija otkriva zbog čega je dolazak Časnog pojasa postao jedan od najznačajnijih duhovnih događaja poslednjih godina.
Dok se formiraju dugi redovi vernika ispred Hrama Svetog Save, zaštitnik građana upozorava da vređanje na njihov račun prelazi granicu slobode govora i predstavlja povredu ljudskog dostojanstva.