Od jednostavnog testa i sezonskog povrća do mirisa bosiljka iz rerne - donosimo detaljan recept za lagano, zdravo jelo bez mrsnih namirnica koje se priprema brzo, a nestaje sa stola još brže.
Post nije samo uzdržanje od mrsne hrane već prilika da se trpeza vrati svojoj pravoj meri - jednostavnosti, zahvalnosti i zajedništvu. U danima kada se u domu više sluša nego što se govori, a kuhinjom se širi miris tek umešenog testa i najskromniji sastojci postaju dar.
Posna pica, pripremljena od brašna, povrća i nekoliko pažljivo odabranih začina, pokazuje kako zdrav ručak može biti i radostan i ukusan. Bez suvišnih dodataka, ali sa mnogo pažnje, ovo jelo lako okuplja porodicu oko stola i potvrđuje da se toplina doma ne meri raskošju, već ljubavlju koja se u njega unosi.
Za preliv:
• 1/2 šolje paradajz-sosa
• 2 sveža paradajza (isečena na tanke kolutove)
• mala tikvica
• 3-4 veća šampinjona
• 1/2 šolje biljne mocarele ili sira od indijskih oraha
• svež bosiljak
• maslinovo ulje za prelivanje
• so i biber po ukusu
• nekoliko maslina (opciono)
Freepik
Posna pica
Priprema
U posudi pomešajte toplu vodu, sušeni kvasac i šećer. Ostavite da stoji pet-10 minuta, dok se kvasac ne aktivira i postane penušav.
Dodajte brašno, so i maslinovo ulje, pa zamesite glatko testo. Pokrijte ga i ostavite na toplom mestu da naraste oko 30 minuta.
Kada testo naraste, premesite ga i razvucite na debljinu od oko 0,5 cm. Postavite ga na pleh obložen papirom za pečenje.
Premažite testo paradajz-sosom, poređajte kolutove paradajza, tikvicu isečenu na tanke listiće i šampinjone, takođe isečene na listiće, pa dodajte biljni sir. Na vrh možete staviti nekoliko celih maslina, po želji. Posolite, pobiberite i prelijte sa malo maslinovog ulja.
Pecite u unapred zagrejanoj rerni na 220°C oko 12-15 minuta, dok ivice ne postanu zlatnosmeđe, a sir se ne otopi. Po završetku dodajte svež bosiljak i poslužite toplo.
Uz pažljivo sečenje, miris ruzmarina i nekoliko osnovnih sastojaka, obična namirnica dobija novu formu i postaje jelo koje spaja meru, ukus i tišinu pravoslavnog posta.
U prisustvu vernika, monaštva i ruskog ambasadora, mitropolit crnogorsko-primorski govorio o Živonosnom Istočniku i zašto se čuda događaju mimo ljudske volje.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za subotu Svetle sedmice pokazuje se kako starozavetno proročanstvo puni smisao dobija tek kroz Hristovo vaskrsenje.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenike Agatopoda i Teodula po starom i Prepodobnog Jovana po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Blažene Marije od Utelovljenja, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U vremenima ličnih borbi i nevidljivih pritisaka, reči jednog optinskog starca otkrivaju drugačije čitanje životnih teškoća i nude neobično smirenje koje ne dolazi spolja, već iznutra.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
U vreme posta i prolećne obnove tela, ova jednostavna čorba iz narodnog predanja vraća nas ukorenjenim vrednostima i ukusima detinjstva. Starinski, proveren recept objašnjava kako korak po korak pripremiti najlekovitiju čorbu od koprive.
Spoj graška ili edamamea, leblebija, limuna, tahinija i maslinovog ulja donosi ne samo kremasti užitak za nepce, već i blagu i zdravu podršku telu u danima posta – savršen i za svakodnevne, ali i za svečanije trpeze.
Jednostavno testo punjeno mesom, zaliveno pavlakom i puterom, ponovo postaje hit domaće kuhinje jer spaja nostalgiju, sitost i osećaj zajedništva koji ne zastareva.
Sezonska biljka iz šumskih predela, cenjena u pravoslavnoj tradiciji zbog snažnog dejstva na imunitet i prirodnog balansa koji uspostavlja nakon bogate praznične ishrane.
Ono što obično ostane na kraju praznika u ovom receptu postaje brz, ukusan i praktičan obrok, baš onako kako su nekada znale naše bake - bez bacanja i bez komplikacija.
Posle Vaskrsa u kuhinji ostaju šarena jaja i pitanje kako ih pretvoriti u nešto novo. Ovaj jednostavan recept spaja začine i tradiciju u jelo potpuno drugačijeg izgleda i ukusa.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Plato zavetnog hrama na Vračaru ispunjen svećama i tišinom očekivanja – Blagodatni oganj stigao iz Svete zemlje, a ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar
Lav XIV poziva građane da utiču na odluke Kongresa i osporava ratnu politiku, dok američki predsednik uzvraća bez zadrške - iza oštrih reči krije se borba za uticaj nad milionima vernika i pravac kojim će krenuti američko društvo.
Jednostavno testo punjeno mesom, zaliveno pavlakom i puterom, ponovo postaje hit domaće kuhinje jer spaja nostalgiju, sitost i osećaj zajedništva koji ne zastareva.