Mnogi danas u crkvu ulaze na brzinu - zapale sveću, prekrste se i već su na vratima. Taj čin doživljavaju kao dovoljno ispunjenu obavezu, kao da je sama radnja paljenja sveće dovoljna da zameni molitvu, sabranost i susret sa Bogom. A upravo tu se, upozoravaju duhovnici, krije suština problema.
Na pitanje jedne vernice na sajtu Svetosavlje zašto je pogrešno ući u hram samo da bi se zapalila sveća i odmah izašlo, odgovorio je otac Ljubo Milošević.
- Ako uđete u hram Božiji samo da biste zapalili sveću i da tako preživljavate svoju duhovnost do kraja života, vama od te zapaljene sveće skoro da nema nikakve koristi jer mi ne služimo nekom bogu vatre. Vosak, kao vino i hleb, i paljenje sveća u hramu Božijem nosi zamenu ("valutnu") za vašu milostinju Crkvi. Prvo i najlepše iskustvo Crkve kada su se njeni članovi molili za upokojene ili za bolesne, davala se za njih milostinja, i to pomaganje bližnjeg bila je ta "opipljiva" molitva, tj. ne samo prazne i visokoglagoljive reči, kako to kaže Sveti Andrej Kristski - počeo je otac Ljubo, pa nastavio:
freepik
Paljenje sveća u crkvi nema koristi bez prisustvovanja liturgijama
- Danas to činimo kupovinom sveće sa svom njenom propratnom kanonskom simbolikom koju je kasnije dobila. Da sveća direktno nema neki važan liturgijski značaj, svedoči i današnja nova praksa, gde se po obnovljenim manastirima i crkvama, da bi se sačuvao živopis i ikone i ostala crkvena umetnost, napravile "gorionice", izmeštene su u pripratu ili uopšte van hrama (tu biste vi zapalili sveću i uopšte ne biste ni ušli u crkvu). Koliko je to bolje ili gore, vrlo je teško da se kaže jer se, još kao dečak, sećam vremena gde su bake za vreme službi držale čitave baklje u rukama i video da su ljudima nemarom palili kose i odeću.
Mi, naglašava otac Ljubo, ne služimo bogu vatre!
- Dakle, takav odnos prema svećama je mnogobožački i sasvim nekoristan, a da vam bude lakše da me razumete, reći ću vam da ima i drugih nehrišćanskih religija koje koriste sveće i kandila. Nije sveća suština vaše vere, ma nijedan mali delić! Ako ne prisustvujete na liturgiji i na njoj se uz duhovno rukovodstvo sveštenika ne pričešćujete, taj vaš boravak u hramu od pet ili malo više minuta je samo pomenuto "bajanje", odnosno "zapalili ste sveću i otišli".
Nažalost, kaže otac Ljubo, to je danas najuobičajeniji psihološki profil crkvenosti prosečnog verujućeg čoveka, koji je kod nas, a i Rusiji, najrasprostranjeniji.
- Paljenjem sveće i preživljavanjem nje kao nekog glavnog duhovnog događaja, razvijamo religiozni individualizam, koji je u svojoj suštini protivhrišćanski. Time možemo da objasnimo najčešći komentar "pravoslavnog čoveka": Ma šta će mi popovi, nego kad JA osetim da mi treba "crkva", ja odem, zapalim sveću i pomolim se, i osećam se bolje. Ovakav boravak u crkvi od pet ili više minuta jeste psihološki događaj, a ne duhovni, jer je to lični pokret samouljuljkavanja da smo neki svoj "dug" odužili i tako zapali u prelest polazimo kući samoopravdani, ničim naučeni i poučeni, zašto je nama potrebno da s ostalim pravoslavnim hrišćanskim narodom ostanemo od početka, pa do kraja službe -objasnio je, između ostalog, otac Ljubo i dodao:
- To psihološko samoopravdanje osudio je Bogočovek u onom evangelskom fariseju kada se ovaj molio zajedno s mitarom. Čedo, religiozno obrazovanje ne dolazi od nakaradnih običaja, nego u čestom ili stalnom duhovnom kontaktu sa svojim pastirom, tj. mesnim sveštenikom, koji ima sveti i prijatan zadatak da vam objasni sve tajne našeg spasenja. Vi prinošenjem sveće na čirak dajete svoju malu leptu i pomažete, ali ono je beskorisno za vaše lično spasenje ako se vaša duhovnost samo na tome završava. Kanoni svete Crkve nama kažu da, ako neko propusti dve nedeljne liturgije, on se predaje epitimiji (kazni), takođe, ako i ranije izađe iz crkve.
U pesmi Svetog Vladike Nikolaja "Zidanje Ljubostinje“, carica Milica je na svakom kamenu, koji je Rade Neimar pripremao za uziđivanje u crkvu, palila voštanicu, namenjujući je "jednom, desetorici, jal buljuku celom", ističe sveštenik.
Gotovo da nema vernika koji, ulazeći u crkvu, najpre ne priđe mestu za sveće – bilo da se moli za zdravlje svojih bližnjih ili za pokoj duša upokojenih.
Tumačeći reči apostola Petra, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o poslušnosti i smirenomudriju kao temeljima života u kome nema ni nasilja ni podela.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetu velikomučenicu Efimiju po starom, dok se po novom kalendaru slavi Sveta mučenica Hristina. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Šarbela, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Jedan od najvećih svetitelja pravoslavlja ostavio je snažnu pouku o trenucima kada vernik ne sme da se povuče pred pritiskom ljudi, već da sačuva vernost Bogu i onome što smatra svetim.
Sećanje na događaj iz Halkidona 451. godine, kada je preko njenih moštiju, prema crkvenom predanju, potvrđeno učenje Pravoslavne crkve o dve prirode Gospoda Isusa Hrista.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Tumačeći reči apostola Petra, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o poslušnosti i smirenomudriju kao temeljima života u kome nema ni nasilja ni podela.
Jedan od najvećih svetitelja pravoslavlja ostavio je snažnu pouku o trenucima kada vernik ne sme da se povuče pred pritiskom ljudi, već da sačuva vernost Bogu i onome što smatra svetim.
Duhovnik Ruske pravoslavne crkve ostavio je kratku, ali snažnu pouku o tome kako male slabosti mogu da promene čovekov odnos prema drugima, materijalnom i Bogu.
Policija sumnjiči 29-godišnjeg muškarca za krađu iz Sabornog hrama Svete Trojice, a pažnju javnosti privukao je snimak na kojem se vidi njegova navodna ravnodušnost dok zna da ga neko snima.
Istoričar Boris Stojkovski i osnivač fondacije Lazarica Aleksandar Avramov svedoče o tragovima pisanog nasleđa ostroškog čudotvorca u vatikanskim arhivima, dok pitanje njihove dostupnosti i dalje nema zvaničan odgovor.
Devojčica sa porodicom otkriva da se najlepši dar za veliki praznik svetih apostola Petra i Pavla ne krije u stvarima, već u ljubavi, dobroti i malim delima učinjenim od srca.
U hramu Svetog velikomučenika Prokopija svečano je obeležena hramovna slava, a Episkop valjevski Isihije pozvao je vernike da u patnji bližnjih prepoznaju priliku za ljubav, saosećanje i delatnu hrišćansku veru.