Suština ovog čina nije u spoljašnjoj formi i pravilima, već u iskrenosti molitve i ljubavi s kojom se sveća pali.
U pravoslavlju, paljenje sveća ima dubok duhovni značaj i povezuje se sa molitvom, ljubavlju i sećanjem — i na žive i na upokojene. Kada vernik pali sveću, on simbolično prinosi svetlost svoje vere, svoje molitve i svoje nade Bogu.
Sveća je izraz unutrašnje molitve, pokajanja, zahvalnosti i ljubavi. Za žive se pale sveće kao molitva za zdravlje, napredak, blagodat i Božju zaštitu, dok se za upokojene pale u znak molitve da im Gospod podari večni mir i pokoj duše. Time se pokazuje da ih nismo zaboravili i da ih i dalje nosimo u molitvama.
Međutim, mnogi vernici od tog čina prave nepotrebnu filozofiju - raspravljaju da li se sveća pali ovako ili onako, gde tačno da se postavi, da li da se upali šibicom ili upaljačem i slično. Suština tog čina nije u spoljašnjoj formi i pravilima, već u iskrenosti molitve i ljubavi s kojom se sveća pali.
- Sveće možete da palite i šibicom, i upaljačem i od kandila. Najbitnije je kad kupite sveću i palite je u crkvi da pomenete i žive i upokojene. Prekrstite se, poljubite sveću, pa kažete: Gospode, pomeni sluge svoje, pa navedete imena i na kraju dodate "i sve pravoslavne hrišćane". Za upokojene isto navedete imena i onda sveću upalite.
Ako je negde predviđeno da se dole sveće pale za žive, a gore za mrtve, tu sveće i ostavite, ali ništa ne stvara problem ni ako postoji samo jedna ravna ploča da se tu zapaljene sveće ostave i za žive i za upokojene, jer, kako ističe otac Hrizostom, pred Gospodom su svi živi.
- Dakle, nema to nekakav magijski značaj. Značaj ima samo tvoja ljubav prema upokojenima i prema živima, tvoja žrtva odnosno kupovina sveće i molitva i za jedne i za druge.
Paljenje sveća u pravoslavnoj tradiciji ima duboko ukorenjeno duhovno značenje, jer se veruje da svetlost sveće simbolizuje prisustvo Božje i molitvu koja se uzdiže ka njemu
U pesmi Svetog Vladike Nikolaja "Zidanje Ljubostinje“, carica Milica je na svakom kamenu, koji je Rade Neimar pripremao za uziđivanje u crkvu, palila voštanicu, namenjujući je "jednom, desetorici, jal buljuku celom", ističe sveštenik.
Posle trideset godina, prepodobni Prohor se u snu javio caru Diogenu i opomenuo ga rečima: "Zašto, Diogene, zaboravi svoje pređašnje haljine i mene starca? Postaraj se da mi podigneš makar mali hram".
U Hramu Svetog Save na Vračaru biće služen pomen nastradalima u nesreći na novosadskoj železničkoj stanici, ali i svim upokojenim pravoslavnim hrišćanima povodom Zadušnica.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Srpska pravoslavna crkva 31. oktobra proslavlja Svetog Luku, apostola, lekara i slikara, koji je prvi naslikao ikonu Presvete Bogorodice i zapisao Jevanđelje puno saosećanja i milosti.
Najbrži greh često nije delo ruku, već ono što izgovorimo - današnja beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog pokazuje kako kontrola jezika i mudro ćutanje mogu doneti snagu, mir i unutrašnju slobodu.
Uz nekoliko sastojaka i malo strpljenja, svaka domaćica može da oblikuje ruže, listiće i cvetove od testa koji će slavski kolač pretvoriti u istinski simbol vere, lepote i porodičnog blagoslova.
Na blagoslovenom mestu gde se spajaju Dunav i Sava, patrijarh srpski služio je liturgiju i predvodio litiju do kapele Svete Petke, pozvavši vernike da se saberu u veri i Hristovu reč postave kao temelj života.
Od molitava za zdravlje i porodičnu sreću do isceljenja koja se prepričavaju generacijama — žene širom Srbije svedoče kako im je Sveta Petka vratila snagu, veru i mir u srcu.
Srpska pravoslavna crkva 31. oktobra proslavlja Svetog Luku, apostola, lekara i slikara, koji je prvi naslikao ikonu Presvete Bogorodice i zapisao Jevanđelje puno saosećanja i milosti.
Najbrži greh često nije delo ruku, već ono što izgovorimo - današnja beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog pokazuje kako kontrola jezika i mudro ćutanje mogu doneti snagu, mir i unutrašnju slobodu.