Suština ovog čina nije u spoljašnjoj formi i pravilima, već u iskrenosti molitve i ljubavi s kojom se sveća pali.
U pravoslavlju, paljenje sveća ima dubok duhovni značaj i povezuje se sa molitvom, ljubavlju i sećanjem — i na žive i na upokojene. Kada vernik pali sveću, on simbolično prinosi svetlost svoje vere, svoje molitve i svoje nade Bogu.
Sveća je izraz unutrašnje molitve, pokajanja, zahvalnosti i ljubavi. Za žive se pale sveće kao molitva za zdravlje, napredak, blagodat i Božju zaštitu, dok se za upokojene pale u znak molitve da im Gospod podari večni mir i pokoj duše. Time se pokazuje da ih nismo zaboravili i da ih i dalje nosimo u molitvama.
Međutim, mnogi vernici od tog čina prave nepotrebnu filozofiju - raspravljaju da li se sveća pali ovako ili onako, gde tačno da se postavi, da li da se upali šibicom ili upaljačem i slično. Suština tog čina nije u spoljašnjoj formi i pravilima, već u iskrenosti molitve i ljubavi s kojom se sveća pali.
- Sveće možete da palite i šibicom, i upaljačem i od kandila. Najbitnije je kad kupite sveću i palite je u crkvi da pomenete i žive i upokojene. Prekrstite se, poljubite sveću, pa kažete: Gospode, pomeni sluge svoje, pa navedete imena i na kraju dodate "i sve pravoslavne hrišćane". Za upokojene isto navedete imena i onda sveću upalite.
Ako je negde predviđeno da se dole sveće pale za žive, a gore za mrtve, tu sveće i ostavite, ali ništa ne stvara problem ni ako postoji samo jedna ravna ploča da se tu zapaljene sveće ostave i za žive i za upokojene, jer, kako ističe otac Hrizostom, pred Gospodom su svi živi.
- Dakle, nema to nekakav magijski značaj. Značaj ima samo tvoja ljubav prema upokojenima i prema živima, tvoja žrtva odnosno kupovina sveće i molitva i za jedne i za druge.
Paljenje sveća u pravoslavnoj tradiciji ima duboko ukorenjeno duhovno značenje, jer se veruje da svetlost sveće simbolizuje prisustvo Božje i molitvu koja se uzdiže ka njemu
U pesmi Svetog Vladike Nikolaja "Zidanje Ljubostinje“, carica Milica je na svakom kamenu, koji je Rade Neimar pripremao za uziđivanje u crkvu, palila voštanicu, namenjujući je "jednom, desetorici, jal buljuku celom", ističe sveštenik.
Muškarac i žena u blagoslovenom braku saradnici su Božiji u delu stvaranja novog života, pa rađanje dece nije nešto što je odvojeno od duhovnog smisla braka, kaže otac Dejan.
On je naglasio da ne smemo dozvoliti da deca, umesto da se uče molitvi, dobroti i svetosti, uče da se igraju sa onim što je Hristos pobedio, sa mrakom, strahom i smrću.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Njegov život obeležili su godine provedene u samoći, molitvi i postu, ali i neobičan susret sa čovekom kojem je prorekao da će postati vizantijski car.
Muškarac i žena u blagoslovenom braku saradnici su Božiji u delu stvaranja novog života, pa rađanje dece nije nešto što je odvojeno od duhovnog smisla braka, kaže otac Dejan.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Muškarac i žena u blagoslovenom braku saradnici su Božiji u delu stvaranja novog života, pa rađanje dece nije nešto što je odvojeno od duhovnog smisla braka, kaže otac Dejan.
Njegov život obeležili su godine provedene u samoći, molitvi i postu, ali i neobičan susret sa čovekom kojem je prorekao da će postati vizantijski car.
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
U besedi za subotu 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća na Hristovo ćutanje pred Pilatom i objašnjava zašto je ponekad mudrije prećutati provokaciju nego dokazivati istinu onome ko ne želi da je čuje.
Veliki ruski svetitelj objašnjava zašto ne možemo sve što nam se događa pripisati unapred određenom putu i kako odluke naših predaka, ali i naši lični izbori, utiču na život.