Duhovna riznica 26.04.2025 | 17:50

DA LI JE DOVOLJNO ZAPALITI JEDNU SVEĆU I ZA ZDRAVLJE ŽIVIH I DUŠE UPOKOJENIH ILI SE MORA PALITI ZA SVAKOG PONAOSOB! Sveštenik otkrio da to zavisi gde se nalazite, ali i od još jedne stvari

Slika Autora
Autor: M.M.
DA LI JE DOVOLJNO ZAPALITI JEDNU SVEĆU I ZA ZDRAVLJE ŽIVIH I DUŠE UPOKOJENIH ILI SE MORA PALITI ZA SVAKOG PONAOSOB! Sveštenik otkrio da to zavisi gde se nalazite, ali i od još jedne stvari
Shutterstock/frantic00 Sveće, Ilustracija

U pesmi Svetog Vladike Nikolaja "Zidanje Ljubostinje“, carica Milica je na svakom kamenu, koji je Rade Neimar pripremao za uziđivanje u crkvu, palila voštanicu, namenjujući je "jednom, desetorici, jal buljuku celom", ističe sveštenik.

U pravoslavlju sveća simbolizuje Hristovu svetlost, prosvetljenje duše, molitvu i prisustvo Božije blagodati. Paljenje sveće je čin vere, poštovanja i ljubavi – i prema Bogu, i prema bližnjima, bilo da su živi ili upokojeni.

Ljudi se često pitaju da li je dovoljno zapaliti jednu sveću "za zdravlje živih" i jednu "za dušu upokojenih", ili je potrebno paliti sveću za svaku osobu ponaosob.

Na to pitanje više nego jasan odgovor dao je sada upokojeni otac Dušan Kolundžić odgovarajući na jedno pitanje vernika na sajtu Svetosavlje.

- Paljenje sveća je simvoličko ispovedanje, da smo mi hrišćani sledbenici religije svetlosti, a takođe i kao odgovarajuća žrtva Bogu. To osvetljavanje prostora, pa i po danu, potseća nas, da se mi staramo da prosvetlimo naš um svetlošću Hristove istine, da zagrevamo našu dušu božanskom ljubavlju i da sve više naš život oslobađamo od prirodnog i grehovnog mraka - objasnio je otac Dušan pa nastavio:

Shutterstock
Paljenje sveća, Ilustracija

 

- Paljenje sveća je, dakle, jedna vrsta spoljašnjeg vida naše unutrašnje pobožnosti. I kad god palimo sveću, pa bila ona slavska, božićna, vaskršnja, za zdravlje živih ili za pokoj duša umrlih, samom paljenju prethodi molitva Bogu, direktno ili preko Svetog u čiju uspomenu ovu žrtvu prinosimo. Kad svečar pali Slavsku sveću, on se najpre prekrsti, pogledavši na Slavsku ikonu, poljubi sveću i onda je upali. Tim poljupcem, na vidljiv način, izražava svoju ljubav prema Svetome i samom činu Krsne slave. Isto je i pri paljenju sveća za zdravlje živih i pokoj duša umrlih srodnika i prijatelja.

Svakoj upaljenoj sveći prethodi, ističe, molitva Bogu, podsećanje na ličnost kojoj sveću namenjujemo, obično celivanje sveće i paljenje.

- A to, da li ćemo upaliti manju ili veću sveću, da li ćemo upaliti samo jednu sveću i pomoliti se Bogu za celu našu porodicu ili sve upokojene srodnike i prijatelje, ili pak svakome ponaosob, zavisi često i od naših mogućnosti ili prostora u kome se sveće prislužuju. U pesmi Svetog Vladike Nikolaja "Zidanje Ljubostinje“, carica Milica je na svakom kamenu, koji je Rade Neimar pripremao za uziđivanje u crkvu, palila voštanicu, namenjujući je "jednom, desetorici, jal buljuku celom"- isticao je otac Dušan.

Shutterstock
Sveće, Ilustracija

 

I oni koji pale više sveća, namenjujući ih pojednicima i oni koji pale  po jednu sveću za zdravlje živih i pokoj duša umrlih, čine dobro delo, naglašavao je otac Dušan. 

- Molite se za svoje bližnje iz ljubavi prema njima, prinosite Bogu određenu žrtvu, a time pomažete i svoju parohijsku crkvu ili bilo koju drugu, tamo gde sveće prislužujete.