DA LI JE DOVOLJNO ZAPALITI JEDNU SVEĆU I ZA ZDRAVLJE ŽIVIH I DUŠE UPOKOJENIH ILI SE MORA PALITI ZA SVAKOG PONAOSOB! Sveštenik otkrio da to zavisi gde se nalazite, ali i od još jedne stvari
U pesmi Svetog Vladike Nikolaja "Zidanje Ljubostinje“, carica Milica je na svakom kamenu, koji je Rade Neimar pripremao za uziđivanje u crkvu, palila voštanicu, namenjujući je "jednom, desetorici, jal buljuku celom", ističe sveštenik.
U pravoslavlju sveća simbolizuje Hristovu svetlost, prosvetljenje duše, molitvu i prisustvo Božije blagodati. Paljenje sveće je čin vere, poštovanja i ljubavi – i prema Bogu, i prema bližnjima, bilo da su živi ili upokojeni.
Ljudi se često pitaju da li je dovoljno zapaliti jednu sveću "za zdravlje živih" i jednu "za dušu upokojenih", ili je potrebno paliti sveću za svaku osobu ponaosob.
Na to pitanje više nego jasan odgovor dao je sada upokojeni otac Dušan Kolundžić odgovarajući na jedno pitanje vernika na sajtu Svetosavlje.
- Paljenje sveća je simvoličko ispovedanje, da smo mi hrišćani sledbenici religije svetlosti, a takođe i kao odgovarajuća žrtva Bogu. To osvetljavanje prostora, pa i po danu, potseća nas, da se mi staramo da prosvetlimo naš um svetlošću Hristove istine, da zagrevamo našu dušu božanskom ljubavlju i da sve više naš život oslobađamo od prirodnog i grehovnog mraka - objasnio je otac Dušan pa nastavio:
Shutterstock
Paljenje sveća, Ilustracija
- Paljenje sveća je, dakle, jedna vrsta spoljašnjeg vida naše unutrašnje pobožnosti. I kad god palimo sveću, pa bila ona slavska, božićna, vaskršnja, za zdravlje živih ili za pokoj duša umrlih, samom paljenju prethodi molitva Bogu, direktno ili preko Svetog u čiju uspomenu ovu žrtvu prinosimo. Kad svečar pali Slavsku sveću, on se najpre prekrsti, pogledavši na Slavsku ikonu, poljubi sveću i onda je upali. Tim poljupcem, na vidljiv način, izražava svoju ljubav prema Svetome i samom činu Krsne slave. Isto je i pri paljenju sveća za zdravlje živih i pokoj duša umrlih srodnika i prijatelja.
Svakoj upaljenoj sveći prethodi, ističe, molitva Bogu, podsećanje na ličnost kojoj sveću namenjujemo, obično celivanje sveće i paljenje.
- A to, da li ćemo upaliti manju ili veću sveću, da li ćemo upaliti samo jednu sveću i pomoliti se Bogu za celu našu porodicu ili sve upokojene srodnike i prijatelje, ili pak svakome ponaosob, zavisi često i od naših mogućnosti ili prostora u kome se sveće prislužuju. U pesmi Svetog Vladike Nikolaja "Zidanje Ljubostinje“, carica Milica je na svakom kamenu, koji je Rade Neimar pripremao za uziđivanje u crkvu, palila voštanicu, namenjujući je "jednom, desetorici, jal buljuku celom"- isticao je otac Dušan.
Shutterstock
Sveće, Ilustracija
I oni koji pale više sveća, namenjujući ih pojednicima i oni koji pale po jednu sveću za zdravlje živih i pokoj duša umrlih, čine dobro delo, naglašavao je otac Dušan.
- Molite se za svoje bližnje iz ljubavi prema njima, prinosite Bogu određenu žrtvu, a time pomažete i svoju parohijsku crkvu ili bilo koju drugu, tamo gde sveće prislužujete.
Sveća je simbol svetlosti Hristove. On je rekao: "Ja sam svetlost svetu". Ta svetlost treba da nas podseti na svetlost kojom Hristos obasjava duše preminulih, kaže sveštenik.
Prave brojanice moraju da bude napravljene od čiste ovčje vune, što treba da nas podseti da smo mi "slovesne ovce dobrog pastira Isusa Hrista", koji je kao jagnje Gospodnje postradao za nas i izbavio iz večne smrti.
U besedi za petak 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto čovek ne prepoznaje pogubnost greha i zašto je očišćenje uma prvi korak ka povratku Bogu.
Veliki hrišćanski svetitelj je još početkom 5. veka upozoravao na pogubne posledice lošeg društva i objašnjavao kako tuđe navike mogu promeniti čoveka.
Jedan od najpoštovanijih pravoslavnih podvižnika, upozoravao je da će se presudna razlika između onih koji će prepoznati obmanu i onih koji će joj poverovati pokazati tamo gde je mnogi najmanje traže.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
U besedi za petak 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto čovek ne prepoznaje pogubnost greha i zašto je očišćenje uma prvi korak ka povratku Bogu.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog proroka Osiju po starom kalendaru, dok crkve koje koriste novi kalendar obeležavaju Svetog sveštenomučenika Zinovija i njegovu sestru, Svetu mučenicu Zinoviju. Katolička crkva spominje Svetog Alfonsa Rodrigeza, dok se Jevreji pripremaju za Šabat, a muslimani klanjaju džuma-namaz.
Proslavljamo starozavetnog svetitelja koji je ukoravao Izrailj i Judu zbog idolopoklonstva, proricao propast Samarije i dolazak Gospoda, ali i govorio o Božjoj milosti prema onima koji ostanu verni Bogu.
Veliki hrišćanski svetitelj je još početkom 5. veka upozoravao na pogubne posledice lošeg društva i objašnjavao kako tuđe navike mogu promeniti čoveka.
Povoljan ishod dodatnih pregleda znači da poglavaru Rimokatoličke crkve nije potrebno dalje onkološko lečenje, a već 6. novembra očekuje ga putovanje u tri južnoameričke zemlje.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Pravoslavni hrišćanin je pozvan da neprestano radi na sebi - ne da bi bio bolji od drugih, već da bi bio bliži onome što je čovečno i božansko u njemu.
U besedi za petak 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto čovek ne prepoznaje pogubnost greha i zašto je očišćenje uma prvi korak ka povratku Bogu.
Veliki hrišćanski svetitelj je još početkom 5. veka upozoravao na pogubne posledice lošeg društva i objašnjavao kako tuđe navike mogu promeniti čoveka.
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
Uzbudljiva priča o Tari i njenim drugarima, neobičnoj tajni na krovu zgrade i pouci Prepodobne mati Paraskeve da se prava ljubav prema Bogu pokazuje brigom za druge.
Od molbi za zdravlje i duševni mir do molitava za porodicu i pokoj upokojenih, donosimo tri molitve Prepodobnoj mati Paraskevi, kao i video-snimak molitve koju sveštenici čitaju nad njenim moštima.
Od palente se lako prave dekorativni zalogaji u tri različite boje, a uz jednostavnu zamenu jednog sastojka recept je pogodan i za posnu i za mrsnu slavu.