Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
U mirisu starih manastirskih kuhinja skriva se duh vremena i tradicije, a jedan od retkih autentičnih ukusa pravoslavne kuhinje nalazi se u receptu za riblji paprikaš jeromonaha Jerotija Draganovića iz manastira Krušedola. Štampan davne 1855. godine u Novom Sadu u „Srbskom kuvaru“, ovaj paprikaš nije obična čorba, već jelo koje odaje počast strpljenju, kvalitetnim namirnicama i pažljivoj pripremi, baš onako kako su pravoslavni domaćini vekovima činili za svoje praznične trpeze. Svaki komad ribe, svaka kap ulja i miris ljute paprike u ovom jelu priča priču o posvećenju, domaćinskoj ljubavi i blagosti manastirskog života, pozivajući nas da uživamo ne samo u ukusu, već i u duhovnoj toplini koju prenosi.
Otac Jerotej je naglasio da mnogi poistovećuju gustu riblju čorbu sa paprikašem, što nije isto, jer se osnovni dodatak ribi – luk – u ovom jelu ne kuva, već prži, i paprikaš nije nikada čorbast, nego kako bi rekli u Vojvodini „na kratak saft“, što znači gusti sos.
Sastojci:
2 kg različite ribe: šarana, smuđa, kečige, soma i obavezno bar malo štuke radi mirisa
1 kg i 200 g očišćenog luka, najbolje letnjeg, tankih opni
1 dl finog ulja bez mirisa
Suve ljute paprike
Mrvljeni biber
Lovorov list
1 dl belog vina
Voda po potrebi
Shutterstock/gkrphoto
Otac Jerotej je naglasio da mnogi poistovećuju gustu riblju čorbu sa paprikašem, što nije isto, jer se osnovni dodatak ribi – luk, u ovom jelu ne kuva, već prži
Priprema:
Očistite ribu i isecite je na krupnije, jednake komade. Prelijte je belim vinom, posolite i ostavite da odstoji. Dok riba odleži, sitno iseckajte luk i stavite ga na vreo ulje da se prži, mešajući ga povremeno dok ne dobije lagano zlatnu boju. Skinite luk sa vatre, dodajte 2 dl vrele vode, promešajte i vratite na vatru da dinsta poklopljeno. Često mešajte i po potrebi dolivajte malo vode, dok ne dobijete jednoličan, gust sos bez masnoće na površini.
Dodajte ljutu suvu papriku i mrvljeni biber, a zatim pažljivo prebacite ribu u široku šerpu za kuvanje paprikaša. Složite osoljene komade ribe jedan do drugog – ne preklapajte ih – tako da skoro ogreznu u sosu. Na nekoliko mesta zabodite lovorov list, prelijte vinom i dolijte još 1 dl tople vode. Stavite da tiho vri 20–30 minuta, u zavisnosti od veličine komada, skidajući pažljivo eventualnu penu. Paprikaš ne mešajte, već povremeno protresite šerpu.
Kada je gotov, iznesite paprikaš u sud u kojem ste ga kuvati i poslužite sa knedlama od sira ili širokim rezancima. Jelo je prilično ljuto, pa mlađe osobe mogu pojesti nešto više, a njegova vanredna aroma i bogatstvo ukusa najbolje dolaze do izražaja uz dobro vino, idealno za praznične trpeze.
Ovo drevno jelo u srpskim domovima i manastirima pripremalo se u danima najstrožeg posta, a danas osvaja sve koji tragaju za laganim i okrepljujućim obrokom.
Spoj krompira, sardine i paradajza, zapečen do savršene hrskavosti, krije ukus koji budi nostalgiju i mami na još – a priprema je toliko jednostavna da ćete je praviti tokom cele godine.
Otkrijte tajne autorke „Velikog srpskog kuvara“ i pripremite autentičan ajvar za manje od dva sata – jednostavno, brzo i sa neodoljivim ukusom, pogodan i za dane posta na ulju.
Orasi, beli luk, sirće i sveže začinsko bilje daju ovom jednostavnom jelu poseban karakter, a za njegovu pripremu nisu potrebne skupe namirnice niti komplikovani kulinarski postupci.
Bez pečenja i dugog stajanja pored šporeta, uz beli krem, keks i hrskave orašaste plodove, ova torta idealna je kada vam se jede nešto slatko, a nemate vremena za komplikovanu pripremu.
Svinjski vrat, slanina, ćevapi i pečene paprike daju punoću ukusa ovom omiljenom jelu juga Srbije, a pravi način pripreme čini razliku između običnog ručka i specijaliteta kao iz leskovačkog restorana.
Daleko od gradske gužve, domaćinstvo "Stari hrast" čuva ukuse ovog kraja kroz domaće namirnice, tradicionalna jela i atmosferu kakva se danas retko pronalazi.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Filipa, đakona, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Aretu. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Antonija Mariju Klareta, dok Jevreji proslavljaju Šabat, a muslimani nemaju veći praznik.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Orasi, beli luk, sirće i sveže začinsko bilje daju ovom jednostavnom jelu poseban karakter, a za njegovu pripremu nisu potrebne skupe namirnice niti komplikovani kulinarski postupci.
Bez pečenja i dugog stajanja pored šporeta, uz beli krem, keks i hrskave orašaste plodove, ova torta idealna je kada vam se jede nešto slatko, a nemate vremena za komplikovanu pripremu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Jerej Hrama Svetog Ilije u Mirijevu objašnjava zašto su vera i praštanje važniji od raskošne trpeze i velikih troškova i kako porodično okupljanje može da pomiri i one koji godinama ne razgovaraju.