Otkrijte kako se priprema jednostavan, slojevit, ukusan starinski ručak iz 19. veka prema zapisima jeromonaha Jeroteja Draganovića.
Pre nego što je moderni način kuvanja preuzeo kuhinje, musaka se pripremala po jednostavnom, toplom receptu koji je danas gotovo zaboravljen. Nekada su ga spremale domaćice širom ovog podneblja, pažljivo slažući krompir, jaja i pavlaku u slojeve, svaki prelivajući ljubavlju i strpljenjem.
Danas ova starinska musaka živi uglavnom u srpskim manastirima, gde monasi i monahinje i dalje prate zapise iz „Srbskog kuvara“ jeromonaha Jeroteja Draganovića iz manastira Krušedol, koji je sredinom 19. veka sabrao mudrost domaćih i manastirskih kuhinja. U ovoj musaki nije samo hrana – ona nosi duh tradicije, pažnju i zahvalnost, i podseća da se kroz jednostavne sastojke može izraziti i ljubav i predanost, baš kao što je to nekada bilo u svakom domu.
Sastojci
Nekoliko većih krompira
Nekoliko jaja (koliko krompira)
Buter po volji
Dve čaše pavlake
So
Malo bibera
Freepik
Starinska musaka po receptu jeromonaha Jeroteja
Priprema
Obarite krompir u ljusci, oljuštite ga i narežite na kriške. Obarite jaja, oljuštite i takođe narežite na kriške. U dublju posudu, najbolje vatrostalnu, stavite malo butera, pa red krompira, red jaja, osolite i pobiberite, pa prelijte pavlakom. Ponovite slojeve do kraja, s tim da poslednji red bude krompir. Sa ostatkom pavlake sve dobro zalijte i stavite u vrelu pećnicu da se zapeče dvadesetak minuta.
Kombinacija pirinča, povrća i pažljivo izbalansovanih začina stvara bogatstvo ukusa koje greje i dušu i stomak - recept koji će vas osvojiti već pri prvom zalogaju.
Jednostavan spoj cvekle, krompira i povrća pokazuje kako post na vodi može da bude hranljiv, tih i iznenađujuće pun ukusa, baš onako kako se uči iza manastirskih zidina.
Kelj preliven pavlakom i zapečen sa hlebnim mrvicama postaje obrok koji spaja ritual i svakodnevicu – jednostavan, a bogat ukusom i mirisom domaće kuhinje.
Od palente se lako prave dekorativni zalogaji u tri različite boje, a uz jednostavnu zamenu jednog sastojka recept je pogodan i za posnu i za mrsnu slavu.
Bez komplikovanih koraka i namirnica koje morate posebno da kupujete, ovaj mekani kolač priprema se brzo, a završni dodir daju šećer u prahu i mirisna korica pomorandže.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Zapis iz „Srbskog kuvara“, koji je jeromonah Jerotej Draganović iz manastira Krušedola objavio još u 19. veku, otkriva kako su se od jednostavnih namirnica pripremala zasitna jela za dane kada crkveni tipik ne propisuje post.
Nekada se kuvao bez mnogo komplikovanja, od namirnica koje su bile pri ruci, a upravo spoj povrća, začina i kremastog završetka daje mu poseban karakter.
Od palente se lako prave dekorativni zalogaji u tri različite boje, a uz jednostavnu zamenu jednog sastojka recept je pogodan i za posnu i za mrsnu slavu.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.