Jednostavan spoj cvekle, krompira i povrća pokazuje kako post na vodi može da bude hranljiv, tih i iznenađujuće pun ukusa, baš onako kako se uči iza manastirskih zidina.
U manastirskim trpezarijama, naročito u danima posta na vodi, obrok nije puko utoljavanje gladi, već produžetak molitve i tihog podviga. Skromni sastojci, pažljivo odabrani i jednostavno pripremljeni, svedoče o drevnom pravilu da telo treba nahraniti onoliko koliko je potrebno da bi duh ostao budan i sabran. Upravo takav je i ovaj recept za gustu čorbu od cvekle i krompira – topao, okrepljujući obrok koji spaja blagotvornost darova zemlje sa manastirskom mudrošću uzdržanja, idealan za post na vodi, ali i za svakoga ko traži zdravu, mirnu i poštenu trpezu.
2 cvekle
1 manja glavica karfiola
2 krompira
1 crni luk
2 čena belog luka
1 šargarepa
4 šolje povrćnog bujona
so i biber po ukusu
sveži peršun, sitno iseckan (za posipanje, opcionalno)
Shutterstock/Nataliya Arzamasova
Posna čorba od cvekle i krompira, po manastirskom recept
Priprema
U velikoj šerpi zagrejte malo vode na srednjoj vatri. Dodajte crni i beli luk i dinstajte nekoliko minuta dok luk ne postane staklast. Dodajte isečenu cveklu, karfiol, krompir i šargarepu u šerpu. Nastavite da dinstate povrće nekoliko minuta uz povremeno mešanje.
Polako sipajte povrćni bujon preko povrća. Povećajte temperaturu i pustite da supa provri. Smanjite temperaturu i pustite da čorba krčka oko 20–25 minuta, ili dok sva povrća ne postanu mekana. Sklonite šerpu sa vatre i ostavite čorbu da se malo prohladi.
Koristite blender ili štapni mikser da izmiksate čorbu dok ne postane glatka. Vratite čorbu na šporet i zagrejte još nekoliko minuta. Po potrebi dodajte so i biber po ukusu. Poslužite toplu, posipanu iseckanim svežim peršunom po želji.
Otkrijte kako tikvica, heljdino mleko i sveže zelje u Stojkinoj izlevuši postaju hranljivo, postno jelo koje hrani telo i dušu, donoseći toplinu i snagu u svakom zalogaju.
Otkrijte kako u manastirskoj kuhinji, kroz zajednički trud bratstva i hodočasnika, nastaje posno jelo koje se priprema unapred, bez žurbe, i čuva ukus Hilandara i smisao posta.
Od palente se lako prave dekorativni zalogaji u tri različite boje, a uz jednostavnu zamenu jednog sastojka recept je pogodan i za posnu i za mrsnu slavu.
Bez komplikovanih koraka i namirnica koje morate posebno da kupujete, ovaj mekani kolač priprema se brzo, a završni dodir daju šećer u prahu i mirisna korica pomorandže.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Zapis iz „Svetogorskog kuvara“ monaha Onufrija otkriva kako kombinacija spanaća, oraha i tahinija stvara jelo koje iznenađuje i ukusom i jednostavnošću, posebno u danima posta na vodi.
Spoj spanaća, pečuraka i susama daje iznenađujuće bogat i zasitan obrok, idealan za dane uzdržanja - bez komplikacija, bez skupih sastojaka i bez odricanja od punog ukusa.
Kombinacija pirinča, povrća i pažljivo izbalansovanih začina stvara bogatstvo ukusa koje greje i dušu i stomak - recept koji će vas osvojiti već pri prvom zalogaju.
Od palente se lako prave dekorativni zalogaji u tri različite boje, a uz jednostavnu zamenu jednog sastojka recept je pogodan i za posnu i za mrsnu slavu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.