OSLIĆ PO SVETOGORSKOJ RECEPTURI: Kako monasi pripremaju ribu koja očarava ukusom
Jednostavni sastojci, strpljiva priprema i mirna rutina manastirskog života pretvaraju običan obrok u trenutak tihe kontemplacije i uživanja.
Otkrijte kako u manastirskoj kuhinji, kroz zajednički trud bratstva i hodočasnika, nastaje posno jelo koje se priprema unapred, bez žurbe, i čuva ukus Hilandara i smisao posta.
U manastirskoj kuhinji Hilandara, gde se post meri disciplinom, a trpeza služi kao produžetak molitve, i recepti imaju svoje predanje. Punjene paprike sa ribljim mesom ne pojavljuju se često na astalu - ne zato što su skromne, već zato što zahtevaju vreme, ruke i zajednički trud bratstva i gostiju koji zajedno beru, čiste i pripremaju. Ovo jelo nastaje unapred, u večernjoj sabranosti, da bi sutradan, bez žurbe, bilo dovršeno u miru, uz saft koji se polako zgusne i ukuse koji se sjedine. U toj jednostavnoj, ali promišljenoj pripremi, post dobija punoću, a kuhinja potvrđuje staru istinu Hilandara: da se hrana ne sprema samo da zasiti, već da sabere.
• 8–10 srednjih paprika (babura ili roga, pravilnog oblika)
Sve se radi dan ranije, uveče. Tada se priprema fil. Najpre se isecka veća količina crnog luka i proprži. Riba se očisti, samelje i doda u proprženi luk. Zatim se dodaju peršun, origano, so i polovina pripremljenog, očišćenog pirinča. Kada se i to proprži, fil je spreman, a ujutru se samo pune paprike.
Svaka paprika treba da ima svoj „poklopac“. Poređaju se u šerpu, doda se dosta sitno iseckanog peršuna i sve se nalije vodom. Kuvaju se poklopljene, a kako voda isparava, paprikama se postepeno dodaju rendani paradajz i ulje, sve dok ne upiju tečnost i ne ostane samo gust, ukusan saft.
Za punjene paprike riba ne mora biti prvog kvaliteta, jer ostali sastojci jelu daju izražen i zaokružen ukus, pa riba služi pre svega kao izvor proteina. Najvažnije je da se pre mlevenja dobro očisti od kostiju.
Jednostavni sastojci, strpljiva priprema i mirna rutina manastirskog života pretvaraju običan obrok u trenutak tihe kontemplacije i uživanja. Jednostavan manastirski način pripreme, bez viška sastojaka i bez kulinarskih trikova, pokazuje kako skromna postna trpeza može biti zasitna i iznenađujuće bogata ukusom, čak i dan posle spremanja. Otkrijte kako se u Hilandaru priprema jelo koje spaja monahe i poklonike, i kako ga možete lako spremiti kod kuće u danima posta. Kombinacija pirinča, povrća i pažljivo izbalansovanih začina stvara bogatstvo ukusa koje greje i dušu i stomak - recept koji će vas osvojiti već pri prvom zalogaju. Kremasta kombinacija oraha, belog luka i začina donosi bogat ukus i jednostavnu pripremu za svaki sto. Recept jeromonaha Jeroteja Draganovića svedoči kako se u mrsnim danima u monaškoj kuhinji sprema hrana bez žurbe, ali sa merom i smislom.
• 400–500 g očišćenog ribljeg mesa
(oslić, štuka, som, šaran — može i mešana riba; važno je da nema kostiju)
• 2 veće glavice crnog luka
• 120 g pirinča (oko jedne pune šolje od 200 ml)
• 1 veza svežeg peršuna (sitno iseckanog)
• ½ kašičice suvog origana
• so, po ukusu
• 80–100 ml ulja
• 300–400 ml rendanog paradajza
• voda, po potrebi

Priprema
Savet
OSLIĆ PO SVETOGORSKOJ RECEPTURI: Kako monasi pripremaju ribu koja očarava ukusom
EVO ZAŠTO JE RIBA PO MANASTIRSKOM RECEPTU DRUGAČIJA: Sočan posni ručak koji se pamti i narednog dana
KROMPIR NA HILANDARSKI NAČIN SE TOPI U USTIMA I NE LIČI NI NA JEDNO POZNATO JELO: Jednostavan recept za neodoljiv porodični ručak
MANASTIRSKA SARMA KOJA SVAKU TRPEZU ČINI POSEBNOM: Posno, mirisno i sa ukusom koji greje dušu
MANASTIRSKI NAMAZ KOJI UKUSOM OSVAJA I ONE KOJI NE POSTE: Recept oca Onufrija Hilandarca lak je i za početnike u kuhinji
ZABORAVLJENO MANASTIRSKO JELO - PRAZNIK ZA TRPEZU: Evo šta monasi kuvaju kada se ne posti
Autentični recept objavljen u kuvaru 1855. godine za drevno jelo koje jača telo i um, a u sebi nosi više od obične hrane – deo neugasivog svetogorskog blagoslova.
Otkrivamo kako monasi u srpskoj carskoj lavri pripremaju svoje čuvene posne rezance, zašto se u ovom jelu hleb nikada ne baca i kako ga možete obogatiti mirisom tartufa ili vrganja.
Pogača od karfiola, kako je svetogorci zovu, dokaz je kako obični, svakodnevni sastojci postaju hrana za dušu i inspiracija za umeren život.
Otac Onufrije Hilandarac u svojoj knjizi „Svetogorski kuvar s pričama“ otkrio je kako nastaje ovaj skroman hleb s prazilukom koji je vekovima hranio bratstvo.
Pečeni krompir sa sirom koji spaja porodicu - recept za starinsko jelo koje su bake pripremale u danima kada Crkva ne propisuje post, idealno za brze i zasitne ručkove kod kuće.
Fil od vanile, orasi i šerbet čine desert koji se ne razlikuje od mrsnog, a recept monahinje Atanasije Rašić iz Manastira Rukumija već godinama kruži među domaćicama.
Običaj koji nema uporište u crkvenim knjigama, ali ima snagu da spoji porodicu oko stola - donosimo provereni recept za domaće perece čiji ukus pretvara kuću u mesto topline i zajedništva.
Recept jeromonaha Jeroteja Draganovića svedoči kako se u mrsnim danima u monaškoj kuhinji sprema hrana bez žurbe, ali sa merom i smislom.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Antonija Velikog po starom, i Sabor Svetih Tri Jerarha po novom kalendaru. Katolici proslavljaju spomendan Svete Martine i Svete Hijacinte Marescoti, dok muslimani i Jevreji nemaju veliki verski praznik.
Jedna jednostavna gesta saosećanja otkriva ko zaista nosi Gospoda u srcu, dok spoljašnje obaveze bez ljubavi ostaju prazne.
Između doslovnog čitanja Jevanđelja i crkvenog predanja otvara se pitanje koje izaziva rasprave među vernicima – sveštenik Matijas Froze daje odgovor koji menja ugao posmatranja.