OSLIĆ PO SVETOGORSKOJ RECEPTURI: Kako monasi pripremaju ribu koja očarava ukusom
Jednostavni sastojci, strpljiva priprema i mirna rutina manastirskog života pretvaraju običan obrok u trenutak tihe kontemplacije i uživanja.
Otkrijte kako u manastirskoj kuhinji, kroz zajednički trud bratstva i hodočasnika, nastaje posno jelo koje se priprema unapred, bez žurbe, i čuva ukus Hilandara i smisao posta.
U manastirskoj kuhinji Hilandara, gde se post meri disciplinom, a trpeza služi kao produžetak molitve, i recepti imaju svoje predanje. Punjene paprike sa ribljim mesom ne pojavljuju se često na astalu - ne zato što su skromne, već zato što zahtevaju vreme, ruke i zajednički trud bratstva i gostiju koji zajedno beru, čiste i pripremaju. Ovo jelo nastaje unapred, u večernjoj sabranosti, da bi sutradan, bez žurbe, bilo dovršeno u miru, uz saft koji se polako zgusne i ukuse koji se sjedine. U toj jednostavnoj, ali promišljenoj pripremi, post dobija punoću, a kuhinja potvrđuje staru istinu Hilandara: da se hrana ne sprema samo da zasiti, već da sabere.
• 8–10 srednjih paprika (babura ili roga, pravilnog oblika)
Sve se radi dan ranije, uveče. Tada se priprema fil. Najpre se isecka veća količina crnog luka i proprži. Riba se očisti, samelje i doda u proprženi luk. Zatim se dodaju peršun, origano, so i polovina pripremljenog, očišćenog pirinča. Kada se i to proprži, fil je spreman, a ujutru se samo pune paprike.
Svaka paprika treba da ima svoj „poklopac“. Poređaju se u šerpu, doda se dosta sitno iseckanog peršuna i sve se nalije vodom. Kuvaju se poklopljene, a kako voda isparava, paprikama se postepeno dodaju rendani paradajz i ulje, sve dok ne upiju tečnost i ne ostane samo gust, ukusan saft.
Za punjene paprike riba ne mora biti prvog kvaliteta, jer ostali sastojci jelu daju izražen i zaokružen ukus, pa riba služi pre svega kao izvor proteina. Najvažnije je da se pre mlevenja dobro očisti od kostiju.
Jednostavni sastojci, strpljiva priprema i mirna rutina manastirskog života pretvaraju običan obrok u trenutak tihe kontemplacije i uživanja. Jednostavan manastirski način pripreme, bez viška sastojaka i bez kulinarskih trikova, pokazuje kako skromna postna trpeza može biti zasitna i iznenađujuće bogata ukusom, čak i dan posle spremanja. Otkrijte kako se u Hilandaru priprema jelo koje spaja monahe i poklonike, i kako ga možete lako spremiti kod kuće u danima posta. Kombinacija pirinča, povrća i pažljivo izbalansovanih začina stvara bogatstvo ukusa koje greje i dušu i stomak - recept koji će vas osvojiti već pri prvom zalogaju. Kremasta kombinacija oraha, belog luka i začina donosi bogat ukus i jednostavnu pripremu za svaki sto. Recept jeromonaha Jeroteja Draganovića svedoči kako se u mrsnim danima u monaškoj kuhinji sprema hrana bez žurbe, ali sa merom i smislom.
• 400–500 g očišćenog ribljeg mesa
(oslić, štuka, som, šaran — može i mešana riba; važno je da nema kostiju)
• 2 veće glavice crnog luka
• 120 g pirinča (oko jedne pune šolje od 200 ml)
• 1 veza svežeg peršuna (sitno iseckanog)
• ½ kašičice suvog origana
• so, po ukusu
• 80–100 ml ulja
• 300–400 ml rendanog paradajza
• voda, po potrebi

Priprema
Savet
OSLIĆ PO SVETOGORSKOJ RECEPTURI: Kako monasi pripremaju ribu koja očarava ukusom
EVO ZAŠTO JE RIBA PO MANASTIRSKOM RECEPTU DRUGAČIJA: Sočan posni ručak koji se pamti i narednog dana
KROMPIR NA HILANDARSKI NAČIN SE TOPI U USTIMA I NE LIČI NI NA JEDNO POZNATO JELO: Jednostavan recept za neodoljiv porodični ručak
MANASTIRSKA SARMA KOJA SVAKU TRPEZU ČINI POSEBNOM: Posno, mirisno i sa ukusom koji greje dušu
MANASTIRSKI NAMAZ KOJI UKUSOM OSVAJA I ONE KOJI NE POSTE: Recept oca Onufrija Hilandarca lak je i za početnike u kuhinji
ZABORAVLJENO MANASTIRSKO JELO - PRAZNIK ZA TRPEZU: Evo šta monasi kuvaju kada se ne posti
Autentični recept objavljen u kuvaru 1855. godine za drevno jelo koje jača telo i um, a u sebi nosi više od obične hrane – deo neugasivog svetogorskog blagoslova.
Otkrivamo kako monasi u srpskoj carskoj lavri pripremaju svoje čuvene posne rezance, zašto se u ovom jelu hleb nikada ne baca i kako ga možete obogatiti mirisom tartufa ili vrganja.
Bratstvo čuva posebnu recepturu vaskršnje pogače koja spaja bogate mirise pomorandže, začina i putera, dok način pripreme otkriva zašto ovaj hleb zauzima važno mesto na monaškoj prazničnoj trpezi.
Pogača od karfiola, kako je svetogorci zovu, dokaz je kako obični, svakodnevni sastojci postaju hrana za dušu i inspiracija za umeren život.
Desert iz hercegovačkog kraja nastaje spajanjem voćnog namaza, brašna i vode, zatim se kratko peče i preliva toplim šećernim sirupom, čime dobija prepoznatljivu tamnu aromu.
Predanje sa Kosova i Metohije čuva priču o salati koja je pratila svečane obroke, jednostavna, a puna ukusa.
Recept koji se vekovima prenosi iz sveske u svesku čuva sećanje na vreme kada je jednostavno testo sa sirom bilo znak i običaja i domaće raskoši.
Ova poslastica se nalazila i na slavskim i na ramazanskim stolovima, a njen stari način pripreme i danas ostaje isti kao pre stotinu godina.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
Bez struje i ikakvih oznaka, crkva-brvnara kod Duba vekovima krije ruske ikone, ratne tajne i neobično predanje o sili koja ju je sklonila od očiju ljudi, a do nje se ne dolazi slučajno.
To nije nagli pad, već postepeno udaljavanje od istine, koje počinje onda kada čovek prestane da prepoznaje sopstvenu unutrašnju težinu.
Promenljiv početak i fiksni završetak čine ovaj post posebnim u crkvenom kalendaru, a njegova suština ne iscrpljuje se u jelovniku - naglasak je na unutrašnjem preobražaju, molitvi i pričešću kao središtu hrišćanskog života.