OSLIĆ PO SVETOGORSKOJ RECEPTURI: Kako monasi pripremaju ribu koja očarava ukusom
Jednostavni sastojci, strpljiva priprema i mirna rutina manastirskog života pretvaraju običan obrok u trenutak tihe kontemplacije i uživanja.
Otkrijte kako u manastirskoj kuhinji, kroz zajednički trud bratstva i hodočasnika, nastaje posno jelo koje se priprema unapred, bez žurbe, i čuva ukus Hilandara i smisao posta.
U manastirskoj kuhinji Hilandara, gde se post meri disciplinom, a trpeza služi kao produžetak molitve, i recepti imaju svoje predanje. Punjene paprike sa ribljim mesom ne pojavljuju se često na astalu - ne zato što su skromne, već zato što zahtevaju vreme, ruke i zajednički trud bratstva i gostiju koji zajedno beru, čiste i pripremaju. Ovo jelo nastaje unapred, u večernjoj sabranosti, da bi sutradan, bez žurbe, bilo dovršeno u miru, uz saft koji se polako zgusne i ukuse koji se sjedine. U toj jednostavnoj, ali promišljenoj pripremi, post dobija punoću, a kuhinja potvrđuje staru istinu Hilandara: da se hrana ne sprema samo da zasiti, već da sabere.
• 8–10 srednjih paprika (babura ili roga, pravilnog oblika)
Sve se radi dan ranije, uveče. Tada se priprema fil. Najpre se isecka veća količina crnog luka i proprži. Riba se očisti, samelje i doda u proprženi luk. Zatim se dodaju peršun, origano, so i polovina pripremljenog, očišćenog pirinča. Kada se i to proprži, fil je spreman, a ujutru se samo pune paprike.
Svaka paprika treba da ima svoj „poklopac“. Poređaju se u šerpu, doda se dosta sitno iseckanog peršuna i sve se nalije vodom. Kuvaju se poklopljene, a kako voda isparava, paprikama se postepeno dodaju rendani paradajz i ulje, sve dok ne upiju tečnost i ne ostane samo gust, ukusan saft.
Za punjene paprike riba ne mora biti prvog kvaliteta, jer ostali sastojci jelu daju izražen i zaokružen ukus, pa riba služi pre svega kao izvor proteina. Najvažnije je da se pre mlevenja dobro očisti od kostiju.
Jednostavni sastojci, strpljiva priprema i mirna rutina manastirskog života pretvaraju običan obrok u trenutak tihe kontemplacije i uživanja. Jednostavan manastirski način pripreme, bez viška sastojaka i bez kulinarskih trikova, pokazuje kako skromna postna trpeza može biti zasitna i iznenađujuće bogata ukusom, čak i dan posle spremanja. Otkrijte kako se u Hilandaru priprema jelo koje spaja monahe i poklonike, i kako ga možete lako spremiti kod kuće u danima posta. Kombinacija pirinča, povrća i pažljivo izbalansovanih začina stvara bogatstvo ukusa koje greje i dušu i stomak - recept koji će vas osvojiti već pri prvom zalogaju. Kremasta kombinacija oraha, belog luka i začina donosi bogat ukus i jednostavnu pripremu za svaki sto. Recept jeromonaha Jeroteja Draganovića svedoči kako se u mrsnim danima u monaškoj kuhinji sprema hrana bez žurbe, ali sa merom i smislom.
• 400–500 g očišćenog ribljeg mesa
(oslić, štuka, som, šaran — može i mešana riba; važno je da nema kostiju)
• 2 veće glavice crnog luka
• 120 g pirinča (oko jedne pune šolje od 200 ml)
• 1 veza svežeg peršuna (sitno iseckanog)
• ½ kašičice suvog origana
• so, po ukusu
• 80–100 ml ulja
• 300–400 ml rendanog paradajza
• voda, po potrebi

Priprema
Savet
OSLIĆ PO SVETOGORSKOJ RECEPTURI: Kako monasi pripremaju ribu koja očarava ukusom
EVO ZAŠTO JE RIBA PO MANASTIRSKOM RECEPTU DRUGAČIJA: Sočan posni ručak koji se pamti i narednog dana
KROMPIR NA HILANDARSKI NAČIN SE TOPI U USTIMA I NE LIČI NI NA JEDNO POZNATO JELO: Jednostavan recept za neodoljiv porodični ručak
MANASTIRSKA SARMA KOJA SVAKU TRPEZU ČINI POSEBNOM: Posno, mirisno i sa ukusom koji greje dušu
MANASTIRSKI NAMAZ KOJI UKUSOM OSVAJA I ONE KOJI NE POSTE: Recept oca Onufrija Hilandarca lak je i za početnike u kuhinji
ZABORAVLJENO MANASTIRSKO JELO - PRAZNIK ZA TRPEZU: Evo šta monasi kuvaju kada se ne posti
Autentični recept objavljen u kuvaru 1855. godine za drevno jelo koje jača telo i um, a u sebi nosi više od obične hrane – deo neugasivog svetogorskog blagoslova.
Otkrivamo kako monasi u srpskoj carskoj lavri pripremaju svoje čuvene posne rezance, zašto se u ovom jelu hleb nikada ne baca i kako ga možete obogatiti mirisom tartufa ili vrganja.
Krompir, šargarepa i luk pretvaraju se u zasitan obrok, a jednostavan način pripreme posebno odgovara danima posta na vodi.
Zapis iz „Svetogorskog kuvara“ monaha Onufrija otkriva kako kombinacija spanaća, oraha i tahinija stvara jelo koje iznenađuje i ukusom i jednostavnošću, posebno u danima posta na vodi.
Krompir, crni luk i jaja uz malo masti daju jelo koje je nekada bilo jednostavno rešenje za gladne pastire i ukućane.
Krompir, brašno i jaja dovoljni su za osnovu ovog starinskog specijaliteta, koji se kuva poput knedli, a zatim oblaže prženim prezlama ili začinjava alevom paprikom.
Testo se mesi od svega nekoliko sastojaka, a u sredini krije džem i orahe.
Samo nekoliko osnovnih sastojaka potrebno je za mekan i sočan kolač natopljen mlekom, koji se nekada često nalazio na porodičnom stolu, bez čekanja na poseban povod.
Sveti oci su uvek naglašavali da, ma kakvo dete da je, ne treba ga posmatrati kao problem koji treba "slomiti“, već kao ličnost koju treba oblikovati.
Duša poseduje svojevrsni duhovni mehanizam upravljanja telom, a kao primer za to je fantomski bol, tvrdi otac Danil.
Sveti oci nisu slučajno uzdržanje od hrane, kao i od alkohola, smatrali važnim delom duhovne borbe.
U srpskom narodu ovaj dan poznat je i kao jesenji Sveti Jovan i Jovan Glavosek.
Krompir, crni luk i jaja uz malo masti daju jelo koje je nekada bilo jednostavno rešenje za gladne pastire i ukućane.
Njihov spomen vezivao se za obnovljeni hram u Jasenovcu osamdesetih godina i kalendare Slobodne mitropolije u Novoj Gračanici, a zatim je odlukom Svetog arhijerejskog sabora iz 2010. godine ustanovljen za celu Srpsku pravoslavnu crkvu.
Porodica je u središtu hrišćanskog života, pa se i prostor u kojem ona živi ne posmatra samo kao građevina, već kao mesto zajedništva i porodičnog života.