Bez Boga nema istinske pomoći, ističe arhimandrit Stefan.
U trenucima kada čoveka snađu nevolje, Crkva jasno uči da je prvi i najvažniji korak obraćanje Bogu. Ipak, praksa pokazuje drugačiju sliku - ljudi u problemima najčešće posežu za svime osim za molitvom.
Traže pomoć prijatelja ili se oslanjaju isključivo na sopstvene snage i rešenja, dok ono što Crkva vekovima svedoči - da bez Boga nema istinske pomoći - ostaje po strani.
Crkveno iskustvo pokazuje da se čovek u nevolji često ponaša kao da je sam na svetu. Umesto da zastane i prizove ime Božije, on ubrzava korak, viče, gomila brige i strahove.
Molitva, koja je u pravoslavnom predanju temelj svakog izlaska iz krize, postaje poslednja opcija ili se potpuno izostavlja.
Upravo o toj unutrašnjoj protivrečnosti savremenog čoveka govorio je arhimandrit Stefan, iguman manastira Velika Remeta u jednoj od emisija na TV "Hram".
On je ujedno i dao rešenje šta raditi kad u životu krene naopako.
- Ako se kaže nešto smrkne, onda palite kandila i "Bože pomozi". To je najkraća i svemoguća molitva. Danas imamo problem da čovek ni to malo ne može da izgovori. Negde žuri, a ne žuri nigde, to je treptaj u hodu, ali samo nemoj to govoriti... Sve drugo može, i da zapali cigaru, i da opsuje, i da galami, samo ne može da kaže "Bože pomozi"! Šta mu je, e sad vi zaključite sami.
On je imao i jaku poruku za sve ljude.
youtube/Dok anđeli spavaju
Arhimandrit Stefan
- Da se pre svega drže posta, molitve i Svetog pisma. Kada se to u čoveka useli, ta snaga i sila, onda je on pobeditelj. On je nadvladao i greh, i Satanu, i smrt. Sa Gospodom Isusom Hristom da vodimo računa o onoj jekteniji o kojoj govori sveštenik u crkvi. Ostalo vreme provedite u miru i pokajanju - istakao je arhimandrit Stefan.
Pitanje kako čovek može da prepozna dejstvo Svetog Duha u sebi upravo je povezano sa njegovim unutrašnjim stanjem, odnosom prema Bogu, sopstvenoj savesti i ljudima oko sebe.
Protojerej Andrej Jefanov objašnjava zašto monaški postrig nije obična životna odluka i upozorava šta bi značilo napustiti put koji je čovek dobrovoljno izabrao.
Jedna vernica upitala je oca Viktora Nišikova može li dobrota da opravda ružne reči, a njegov odgovor otvara ozbiljno pitanje o grehu, pokajanju i tome šta se zaista nalazi u čovekovom srcu.
Pitanje kako čovek može da prepozna dejstvo Svetog Duha u sebi upravo je povezano sa njegovim unutrašnjim stanjem, odnosom prema Bogu, sopstvenoj savesti i ljudima oko sebe.
Protojerej Andrej Jefanov objašnjava zašto monaški postrig nije obična životna odluka i upozorava šta bi značilo napustiti put koji je čovek dobrovoljno izabrao.
Vernik kroz pričešće prima telo i krv Hristovu, ali takvom susretu treba da prethode molitva, pokajanje, praštanje i nastojanje da se srce očisti od greha.
Jedna jevanđelska priča ruši uverenje da možemo znati ko je izgubljen, a ko će se promeniti, jer ono što danas vidimo kod nekoga ne mora biti njegova poslednja stranica.
Od vina, meda i prirodnih preparata do ikona i knjiga, posetioci će tokom 19. i 20. septembra moći da upoznaju bogatu ponudu nastalu u manastirskim radionicama i saznaju više o životu i radu monaških zajednica.