Bez Boga nema istinske pomoći, ističe arhimandrit Stefan.
U trenucima kada čoveka snađu nevolje, Crkva jasno uči da je prvi i najvažniji korak obraćanje Bogu. Ipak, praksa pokazuje drugačiju sliku - ljudi u problemima najčešće posežu za svime osim za molitvom.
Traže pomoć prijatelja ili se oslanjaju isključivo na sopstvene snage i rešenja, dok ono što Crkva vekovima svedoči - da bez Boga nema istinske pomoći - ostaje po strani.
Crkveno iskustvo pokazuje da se čovek u nevolji često ponaša kao da je sam na svetu. Umesto da zastane i prizove ime Božije, on ubrzava korak, viče, gomila brige i strahove.
Molitva, koja je u pravoslavnom predanju temelj svakog izlaska iz krize, postaje poslednja opcija ili se potpuno izostavlja.
Upravo o toj unutrašnjoj protivrečnosti savremenog čoveka govorio je arhimandrit Stefan, iguman manastira Velika Remeta u jednoj od emisija na TV "Hram".
On je ujedno i dao rešenje šta raditi kad u životu krene naopako.
- Ako se kaže nešto smrkne, onda palite kandila i "Bože pomozi". To je najkraća i svemoguća molitva. Danas imamo problem da čovek ni to malo ne može da izgovori. Negde žuri, a ne žuri nigde, to je treptaj u hodu, ali samo nemoj to govoriti... Sve drugo može, i da zapali cigaru, i da opsuje, i da galami, samo ne može da kaže "Bože pomozi"! Šta mu je, e sad vi zaključite sami.
On je imao i jaku poruku za sve ljude.
youtube/Dok anđeli spavaju
Arhimandrit Stefan
- Da se pre svega drže posta, molitve i Svetog pisma. Kada se to u čoveka useli, ta snaga i sila, onda je on pobeditelj. On je nadvladao i greh, i Satanu, i smrt. Sa Gospodom Isusom Hristom da vodimo računa o onoj jekteniji o kojoj govori sveštenik u crkvi. Ostalo vreme provedite u miru i pokajanju - istakao je arhimandrit Stefan.
Liturgija pred moštima Svetog Nikolaja obeležena je dodelom crkvenih odlikovanja, osvećenjem novog duhovno-kulturnog doma i porukama patrijarha o veri, isceljenju i duhovnoj obnovi čoveka.
Fotografije građanske ceremonije sklapanja istopolnog partnerstva ispred pravoslavne svetinje otvorila je pitanja o statusu manastira, njegovoj komercijalnoj upotrebi i odnosu verske tradicije i turističkog biznisa na Kipru.
Bakina sveska otkriva recept koji se priprema za manje od sat vremena, savršen za nedeljna okupljanja i neočekivane goste koji dolaze baš kada kuća najlepše miriše.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Svakodnevni nemir i neispunjene želje često nas zbunjuju, ali pouka blaženopočivšeg patrijarha govori kako čekanje može biti put ka većim blagoslovima.
Fotografije građanske ceremonije sklapanja istopolnog partnerstva ispred pravoslavne svetinje otvorila je pitanja o statusu manastira, njegovoj komercijalnoj upotrebi i odnosu verske tradicije i turističkog biznisa na Kipru.
U besedi za nedelju treće sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Mojseju, Muhamedu i prirodi kao osloncima koje mnogi prihvataju, ali ih stavlja pred potpuno drugačiji sud.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U jednoj od svojih pouka Svetogorac otkriva gde počinje gubitak unutrašnjeg mira i zašto se upravo tu krije prekretnica između rasutosti i molitvenog spokojstva.
U besedi za nedelju treće sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Mojseju, Muhamedu i prirodi kao osloncima koje mnogi prihvataju, ali ih stavlja pred potpuno drugačiji sud.