Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Napad na Saborni hram Preobraženja Gospodnjeg u Zagrebu ponovo je skrenuo pažnju na pitanje bezbednosti verskih objekata i odnosa u društvu u kojem oni postoje. Reakcija Eparhije zagrebačko-ljubljanske Srpske pravoslavne Crkve usledila je kroz opširno saopštenje u kojem se, uz osudu incidenta, ukazuje i na njegov širi značaj.
Poruka koja je odjeknula: Zahtev za hitnu reakciju države
- Povodom napada na Saborni hram Preobraženja Gospodnjeg u Zagrebu, koji se dogodio na dan kada se molitveno sećamo žrtava Holokausta, uključujući i nevino postradale u Jasenovcu, izražavamo duboku zabrinutost, tugu i uznemirenost. Apelujemo na nadležne organe Republike Hrvatske da ovaj napad pravično i odgovorno procesuiraju, kao i da učine sve da govor mržnje u javnom prostoru bude prepoznat, osuđen i sprečen.
Foto: SPC
U uvodnom delu saopštenja Eparhija jasno ukazuje i na simboliku trenutka u kojem se napad dogodio, ali i na potrebu institucionalne reakcije.
Jasno upozorenje: Napad na svetinju nije samo incident
- Istovremeno, Eparhija zagrebačko-ljubljanska najodlučnije osuđuje svaki akt nasilja i netrpeljivosti ne samo prema pravoslavnim svetinjama, već prema bilo kom verskom objektu ili verskoj zajednici, jer napad na svetinju predstavlja udar na osnovne vrednosti mira, dostojanstva i suživota među ljudima.
Ovaj sveti hram, podignut 1866. godine po nacrtu hrvatskog arhitekte Franje Klajna, kroz svoju dugu istoriju više puta je stradao, ali je svaki put ponovo uzdizan verom i trudom naroda.
U nastavku se stav proširuje na opštu osudu nasilja, uz podsećanje na istorijski kontinuitet i značaj samog hrama.
- Hram Svetog Preobraženja zaštićeno je kulturno dobro Republike Hrvatske i Saborna je crkva (katedrala) za Eparhiju zagrebačko-ljubljansku Srpske pravoslavne crkve. Preživela je ratove, rušenja i progone, ostajući svedok da je molitva jača od svakog nasilja. Poslednjih godina, posle razornog zemljotresa koji je pogodio Zagreb, ovaj hram prolazi kroz temeljnu obnovu. Sa blagodarnošću Bogu i svima koji u tome učestvuju, svedočimo da se crkva vraća u život – ponovo ispunjena vernicima kao mesto mira i molitve među ljudima različitih imena i porekla.
Ovim delom saopštenja dodatno se naglašava i kulturni i duhovni značaj hrama, kao i njegova uloga u savremenom trenutku.
Posledice koje ne mogu da se poprave preko noći
- Upravo zato, ovakav čin nasilja ne predstavlja samo materijalnu štetu. Materijalno će, uz Božju pomoć, biti obnovljeno. Ali ono što ovakvi događaji ranjavaju jeste teško stečeno poverenje, pomirenje i zajedništvo među ljudima. Sa bolom konstatujemo da se takve vrednosti koje se grade decenijama mogu ugroziti u trenutku nerazumom i mržnjom. Zato pozivamo i pojedince i institucije da učine sve da se ovakvi incidenti ne ponavljaju, te da se očuva duh međusobnog poštovanja i mira.
U završnici se fokus premešta sa materijalne štete na posledice koje se teže popravljaju, uz jasan apel celom društvu.
- Ovaj hram je uvek bio i ostaće mesto molitve za mir – ne samo za pravoslavne vernike nego za sve ljude dobre volje. Neka nas ovaj događaj ne podeli, već opomene da je mir krhak dar koji moramo zajednički čuvati. Sa verom da će razum, odgovornost i čovečnost nadvladati“, zaključuje se u saopštenju Eparhije zagrebačko-ljubljanske Srpske pravoslavne crkve.
Saopštenje time zaokružuje poruku koja, uz jasnu osudu incidenta, insistira na očuvanju mira i odgovornosti svih aktera u društvu.
U rečima koje su odjeknule daleko izvan hrama Vaskrsenja Hristovog u Valjevu, episkop valjevski podseća da se istinska promena ne meri danima posta, već davanjem ljubavi i osloncem na Crkvu.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Sofija Urukalo, koja je preživela Drugi svetski rat i decenijama čuva ljubav prema srpskom narodu, primila je blagoslov patrijarha Porfirija tokom njegovog susreta sa srpskom zajednicom u Australiji.
Književnik je odlikovanje primio kao priznanje za vernost Crkvi i doprinos očuvanju srpske kulturne i duhovne baštine u Crnoj Gori, ističući da ono za njega predstavlja krunu životnog truda na njivi Gospodnjoj.
U Crkvi Svetog kneza Lazara u Aleksandriji, u Sidneju, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao je srpski narod da iskušenja savremenog doba prihvati kao priliku da se još više približi Crkvi i Bogu.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U pustinji Južne Australije srpski vernici podigli su jedinstveni podzemni hram sa ikonama na staklu i freskama isklesanim u kamenu, koji danas svedoči o snazi vere hiljadama kilometara daleko od otadžbine.
Nisu se odrekli Hrista ni pred najtežim mukama, a njihovo stradanje za vreme cara Dioklecijana obeležio je događaj koji je mnoge naveo da poveruju u Hrista.
Izmenama svešteničke zakletve zabranjeno je javno istupanje u ime Crkve bez blagoslova vladike, uz nova ograničenja za izjave u medijima i na društvenim mrežama.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Iz manastira odbacuju tvrdnje o lošim uslovima, navode da su osnovne potrebe obezbeđene i objašnjavaju šta se zapravo dešava sa novim priključkom za pumpu i reorganizacijom parohije.
Crkva upozorila da incident nije slučajan i zatražila hitnu reakciju nadležnih, ali vernike pozvala da ostanu mirni, dostojanstveni i nepokolebljivi u veri: "Nećemo na mržnju odgovarati mržnjom".
Eparhija raško-prizrenska navodi da aktivnosti kod svetinje nisu prethodno najavljene Crkvi i upozorava da obim radova prevazilazi uobičajeno održavanje puta.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Sofija Urukalo, koja je preživela Drugi svetski rat i decenijama čuva ljubav prema srpskom narodu, primila je blagoslov patrijarha Porfirija tokom njegovog susreta sa srpskom zajednicom u Australiji.
Književnik je odlikovanje primio kao priznanje za vernost Crkvi i doprinos očuvanju srpske kulturne i duhovne baštine u Crnoj Gori, ističući da ono za njega predstavlja krunu životnog truda na njivi Gospodnjoj.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Filipa, đakona, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Aretu. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Antonija Mariju Klareta, dok Jevreji proslavljaju Šabat, a muslimani nemaju veći praznik.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.