U rečima koje su odjeknule daleko izvan hrama Vaskrsenja Hristovog u Valjevu, episkop valjevski podseća da se istinska promena ne meri danima posta, već davanjem ljubavi i osloncem na Crkvu.
U valjevskom hramu Vaskrsenja Hristovog, u petu nedelju Vaskršnjeg posta, odzvanjale su reči episkopa valjevskog Isihija koje pozivaju na razmišljanje i unutrašnji trud. Njegova beseda nije bila puko tumačenje jevanđeljskog odlomka, bila je očinski poziv da sagledamo koliko verujemo, razumemo i da li zaista živimo ono što primamo u Crkvi.
Govoreći o odlomku iz Jevanđelja po Marku, vladika je podsetio da Hristos svoje učenike unapred uvodi u tajnu stradanja i Vaskrsenja, ali i da oni tada ne mogu da razumeju ono što slušaju:
- Apostoli to u trenutku slušanja ne razumeju, ponajmanje događaj Vaskrsenja, budući da je to nešto zaista novo na svetu, najveći dar, ono zbog čega je Bog došao i za šta nas je stvorio.
U tim rečima lako se prepoznaje i savremeni čovek: i mi često slušamo, ali retko zaista razumemo. Vladika Isihije na to jasno ukazuje:
- Mi smo navikli da te reči čujemo u Svetoj Crkvi, primamo ih u sebe i, kada se pričešćujemo Telom i Krvlju Spasitelja, to se u nama ostvaruje i, budući da smo ogrehovljeni, samo u nekoj meri možemo da primimo blagu vest Jevanđelja.
Kako smirenje menja život - lekcija iz Hristovih učenja
Središnja nit besede bila je smirenje, ne kao apstraktna ideja, već kao način života. Vladika podseća da Hristos ne samo da govori o smirenju već ga u potpunosti živi:
- Gospod uči Svoje učenike smirenju, smirenoumlju, a samo je On zaista smiren i samo On sve ostale stavlja iznad Sebe.
Foto: Eparhija valjevska
Vladika Isihije s vernicima
U tom svetlu i Veliki post dobija jasan smisao. Nije reč o spoljašnjem naporu koji se meri pravilima, već o unutrašnjoj promeni:
- Moramo da se trudimo ka sticanju smirenja na blagočestiv način i tome nas uči Veliki post…
Čak ni nerazumevanje, koje često prati veru, nije razlog za nemir:
- Ali to ne treba da nas smućuje. Treba samo da verujemo i da živimo s to malo otkrivenog, jer je ipak prodrlo u naše srce.
Kao snažan primer tog puta, Crkva pred vernike iznosi lik Prepodobne Marije Egipćanke - žene dubokog preobražaja. Njena životna priča pokazuje da ni najveći pad ne zatvara put ka svetosti:
- Ako je ona postila 40 godina, mi da postimo 40 dana… Bog traži da naše srce bude usmereno ka Njemu i daje nam svoje blagodati.
Ljubav se prima samo kada je i dajemo
Jedan od najupečatljivijih delova besede bio je onaj u kojem vladika govori o ljubavi, razbijajući uvreženo uverenje da je dovoljno biti voljen:
- Ljubav je samo u onome koji je daje. Mogu da nas vole divni ljudi oko nas. Sam Gospod nas voli, ali ako mi ne pružamo ljubav i ne uzvraćamo, mi od te ljubavi ništa ne možemo da doživimo.
Ova misao pomera težište s očekivanja na odgovornost. Ljubav nije nešto što se pasivno prima, već se potvrđuje kroz davanje. U tom činu, kako ističe, otkriva se i Carstvo Božje: predati srce Bogu i bližnjima ne znači izgubiti ga, već ga tek tada istinski zadobiti.
Zašto je Crkva jedino sigurno uporište u današnjem svetu
Na kraju liturgije, vladika Isihije se osvrnuo na savremene okolnosti i napetosti koje potresaju svet. Njegova poruka nije bila usmerena na događaje, već na temelj gde čovek stoji.
- Moramo da znamo da smo u Crkvi bezbedni i da smo u njoj na pravom putu. Sve ostalo može da bude prevara, smućenje… Crkva je jedina potpuno bezbedna i naše čvrsto uporište jer Isus Hristos je isti juče i danas, i u sve vekove.
Podsećanjem na kontinuitet pričešća, od prvih hrišćana preko Svetog Save i Nemanjića do danas - vladika gradi osećaj duhovnog jedinstva koje prevazilazi vreme:
- Kad smo se hristijanizovali, pričešćivali smo se istim Telom i Krvlju i na taj način smo s našim precima duhovno u svezi.
Zato i završni apel dolazi kao jasan i neposredan poziv.
- Držimo se, braćo i sestre Crkve! Ne dajmo na Crkvu, ne dajmo da iko vređa, da nas međusobno svađa i raslabljuje, već se držimo svoje Crkve. Ispovedajmo se kod sveštenika i, kako nas uči Gospod, čašću činimo sve većim od sebe - zaključio je vladika Isihije pouku svojoj duhovnoj deci, uz molitve Prepodobnoj Mariji Egipćanki da svojim molitvama bude sa svima nama.
Episkop valjevski je vernom narodu preneo priču o istorijskoj borbi za poštovanje ikona, naglašavajući da poštovanje ikona i danas ostaje ključ duhovnog života i očuvanja Božjeg obraza u svakom čoveku.
Kroz učenja Svetog Grigorija Palame i primere iz Jevanđelja poglavar SPC je u besedi podsetio vernike koliko molitva, poniznost i istinska vera oblikuju naš život i zajednicu, dok je mladog službenika Sinoda rukopoložio u čin đakona.
Na predavanju u Šidu sveštenik SPC govorio je o poreklu ovog pokreta među vernicima, ulozi Svetog vladike Nikolaja u njegovom ocrkovljenju i značaju posta i molitve kao temelja duhovnog života u Crkvi.
Na liturgiji pređeosvećenih darova u Manastiru Tresije, mitropolit šumadijski govorio o pričešću kao stvarnom susretu sa Bogom, značaju praštanja i postu kao putu ka unutrašnjem preobražaju.
U vreme cara Antioha IV Epifana, porodica je odbila da prihvati idolopoklonstvo, a njihovo svedočanstvo vekovima ostaje primer istrajnosti, hrabrosti i poverenja u Boga.
Dve nedelje pripreme za Uspenje Presvete Bogorodice donose stroga pravila ishrane, ali i dva velika praznika, Preobraženje i Iznošenje Časnog Krsta, kada se određena pravila ublažavaju.
Kretoš torta donosi spoj sočnog patišpanja, bogatog fila od oraha, čokolade i keksa i nežnog svilenog šlaga, pa je odličan izbor za slavu, praznik ili porodično okupljanje.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
U hramu Svetog velikomučenika Prokopija svečano je obeležena hramovna slava, a Episkop valjevski Isihije pozvao je vernike da u patnji bližnjih prepoznaju priliku za ljubav, saosećanje i delatnu hrišćansku veru.
Episkop bihaćko-petrovački ukazao na zavetnu ulogu Crkve u čuvanju uspomene na stradale, obnavljanju svetinja i prenošenju svedočanstva o stradanju srpskog naroda kroz molitvu i dela.
U kragujevačkom hramu Svete Petke, mitropolit šumadijski govorio je o značenju liturgijskog poziva „U miru Gospodu se pomolimo“ i podsetio da bez mira sa Bogom nema ni istinskog zajedništva sa bližnjima.
Služeći liturgiju u hramu Svetog Atinogena, patrijarh srpski Porfirije poručio je da je snaga onih koji su se borili pre vek i po proisticala iz vere i spremnosti na žrtvu.
Drevna svetinja kod Zavidovića ponovo je zaživela: vernici su se okupili povodom manastirske slave, dok se nastavljaju radovi na obnovi hrama i izgradnji centralne kupole.
Eparhija raško-prizrenska zahteva hitnu i nezavisnu istragu slučaja Nenada Raškovića, ali upozorava da njegov slučaj nije usamljen i da među Srbima na severu Kosova i Metohije raste osećaj straha, nepoverenja i nezaštićenosti.
U Tornju kod Pakraca vernici i sestrinstvo Manastira Jasenovac okupili su se na Svetoj liturgiji, dok drevna svetinja na seoskom groblju čuva svedočanstvo o viševekovnom prisustvu Srba u zapadnoj Slavoniji.
U razgovoru sa Džoni Ernst i predstavnicima Ambasade SAD u Prištini otvorena su najosetljivija pitanja položaja Crkve i vernog naroda, od zaštite Visokih Dečana i uloge KFOR-a do pritisaka, hapšenja i sve dubljeg nepoverenja.
Porodica Maraš prošlog leta došla je u manastir sa željom da dobije dete, a nekoliko nedelja kasnije Milena je saznala da je trudna. Dečaku su dali ime po Svetom Jakovu Tumanskom, a danas su ga doveli da primi Svetu tajnu krštenja.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Drevna svetinja kod Zavidovića ponovo je zaživela: vernici su se okupili povodom manastirske slave, dok se nastavljaju radovi na obnovi hrama i izgradnji centralne kupole.