Govoreći o ulozi Časnog Krsta u Vaskršnjem postu, službenik EUO Mitropolije crnogorsko-primorske poručio je da hrišćanski put podrazumeva odricanje, praštanje i smirenje – vrednosti koje savremeno društvo sve češće potiskuje.
U susret Krstopoklonoj nedelji, koja se u Srpskoj pravoslavnoj crkvi ove godine obeležava 15. marta kao treća nedelja Vaskršnjeg posta i duhovna prekretnica na njegovoj polovini, u Kotoru je održano predavanje posvećeno značaju Časnog Krsta u životu hrišćana. U pravoslavnim hramovima tog dana na sredinu crkve iznosi se Časni Krst kako bi mu se verni poklonili i celivali ga, podsećajući se na Hristovu žrtvu i crpeći duhovnu snagu za nastavak posta i duhovnog podviga.
U tom duhovnom ozračju sveštenik Jovica Vukasović, službenik EUO Mitropolije crnogorsko-primorske, održao je juče u Riznici Srpske pravoslavne crkvene opštine Kotor predavanje na temu "Značaj Časnog Krsta za Vaskršnji post". Predavanja se tokom Vaskršnjeg posta u Riznici, pri Crkvi Svetog Nikole, tradicionalno održavaju svakog četvrtka.
Krst koji prati hrišćanina od krštenja do groba
- U životu svakog hrišćanina, ili kako to naš narod kaže, svakog ko se krstom krsti, Časni i Životvorni Krst predstavlja centar našeg života i prati nas tokom celog našeg života. Od trenutka kojim postajemo članovi Crkve, a koji se u našem jeziku predivno naziva krštenje, pa sve do naše smrti, prati nas Krst. On je deo naše svakodnevice, deo naše molitve. Sa njim ustajemo i ležemo, sa njim idemo na posao. U njega smo zagledani u trenucima teškoća, njime se osenjujemo, i na kraju, kada napustimo ovaj svet, kada počinemo od svih dela, budemo položeni u zemlju, ali pod znakom Časnog Krsta, koji se nalazi na nadgrobnim spomenicima - kazao je otac Jovica.
Freepik
Krst
On je poučio da smo, živeći Krstom, dužni i da ga izobražavamo i da ga, po Hristovim rečima, uzmemo na sebe, ponesemo i nosimo. Naglasio je da uzeti Krst na sebe znači prihvatiti poziv Spasitelja, odnosno dobrovoljno se odreći sebe i svojih želja, te napustiti loše navike.
- Biti hrišćanin znači raspeti se sa Hristom, poneti breme na način kako ga je Hristos poneo - rekao je otac Jovica.
Vrednosti koje savremeni čovek sve teže prihvata
Kazao je i da se danas često postavlja pitanje zbog čega savremenom svetu toliko smeta Krst.
- Hrišćanin dobrovoljno posti, odriče se uživanja, bludničenja i nemorala. Dobrovoljno se, zarad svog spasenja, odriče mnogo toga što današnjica nudi. Mi sebi dobrovoljno uskraćujemo mrsnu hranu, dobrovoljno nedeljom rano ustajemo i idemo na Liturgiju, biramo da stupimo u brak i rađamo decu - kazao je sveštenik, posebno ističući značaj praštanja i trpljenja u hrišćanskom životu:
- Vežbamo da ne kažemo svima šta nam je na umu, pa i kada nas neko vređa ili se ne slaže sa nama. Sve se to danas posmatra kao nešto što je primitivno, što je zastarelo, što prosto nije moderno. Današnjica nas poziva na uživanje, na pravo da kažemo šta želimo, da se borimo za svoja prava, slobodu govora, slobodu mišljenja, uverenja, rodne pripadnosti i određenosti. Mnogi pojmovi, kao što su uzdržanje, smirenje, trpljenje i post, nepoznati su jeziku današnjeg čoveka.
Kako je sila Krsta promenila život Svete Marije Egipćanke
- Ona, egipatska bludnica, krenula je u hram da vidi Krst, budući da je bio praznik Vozdviženja, i nije mogla da mu pristupi. Izašla je napolje i gorko zaplakala. U tom trenutku sila Krsta dotakla je i njeno srce, koje je do tada u grehu ležalo. Setila se svih svojih grehova i odlučila da je vreme za pokajanje i preumljenje. I tako jedna od bludnica postaje jedna od najvećih podvižnica, koja je 47 godina živela u pustinji, hraneći se onim što je tamo našla. Njen život i njeno žitije Crkva nam poklanja na početku i pred kraj posta, kao savršeni svetionik i vodič kroz naš život u Hristu, kroz vreme podviga, posta i pokajanja - rekao je otac Jovica.
Shutterstock/VIS Fine Art
Časni krst
Krst nije simbol - on je način života
Kako je kazao, iz ove priče se vidi da nas Hristos nikada ne ostavlja.
- U svakoj patnji, kada naiđu bure, oluje i nevere, uvek imamo sigurnu luku - našeg Spasitelja. Sveti Nikodim Svetogorac nam poručuje da, kad god naiđe borba, celivamo Časni Krst i ona će nestati, jer je Krstom Hristos pobedio smrt i greh. Ne smemo bežati od Krsta niti se plašiti da ga ponesemo, jer je Krst najbolji pokazatelj slobode. Krstom dođe radost celom svetu, jer nas radi, pretrpevši krst, smrću smrt razori. Ne zaboravimo da je Hristos sve to pretrpeo zbog nas i zbog našeg spasenja, ali dobrovoljno.
Privodeći predavanje završetku, konstatovao je da se iz svega rečenog može zaključiti jedno - Krst nije neki oblik, simbol ili relikvija. Krst je način našeg života i postojanja u Hristu.
- Ne zaboravimo ni to da nas sveta liturgija ne podseća na neka čuda iz Hristovog života. Sa njima se upoznajemo kroz Jevanđelje. Sveta liturgija nas podseća isključivo na Krst i na Vaskrsenje Hristovo, jer nam se time otvara Raj. Čuda su neophodna kako bismo poverovali u Hrista, ali nam je Krst neophodan kako bismo živeli i postojali u Hristu - zaključio je paroh morinjski, jerej Jovica Vukasović.
Mitropolit mileševski poziva vernike na lični preobražaj: kako kroz post i molitvu učestvovati u svetlu Hristovog Vaskrsenja i pronaći unutrašnju radost koja nadilazi svakodnevnicu.
Od strogog uzdržanja na vodi do dana razrešenja na ribu – pred vernicima je vreme molitve, praštanja i unutrašnjeg preispitivanja; donosimo raspored po sedmicama, pravila ishrane i najvažnije duhovne smernice.
Blaženopočivši mitropolit crnogorsko-primorski u svojoj knjizi objasnio je da vegetarijanstvo i lekarski režimi ne mogu da zamene dublji smisao uzdržavanja i zašto pravi odnos prema hrani oblikuje telo, dušu i svakodnevni život.
Nutricionista objašnjava koje namirnice čuvaju snagu organizma, dok iguman Hrizostom otkriva kako bi trebalo da izgledaju obroci vikendom kada je po Tipiku dozvoljeno ulje.
Govoreći o mitarstvima, veliki srpski svetitelj upozorava da čovek pred večnom istinom ne odgovara samo za dela koja su drugi videli, već i za reči, namere i skrivene izbore koje je nosio kroz život.
Devetogodišnji Marko i njegova majka, u blagoslovenom stanju, stajali su u redu pred svetinjom, a onda je dečak napustio kolonu da pomogne nepoznatom detetu koje je plakalo.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Bogosluženje ovog dana označava prelomni trenutak Velikog posta - vreme kada se pogled vernih sa ličnog pokajanja usmerava ka tajni Krsta i radosti Vaskrsenja, koja se sve jasnije nazire kako se praznik približava.
Treće nedelje posta u pravoslavnim hramovima iznosi se Krst Hristov na poklonjenje i kao poziv verniku da zastane, preispita svoj život, obnovi veru i pronađe snagu da nastavi duhovnu borbu do Vaskrsa.
Na Krstopoklonu nedelju vikarni episkop novobrdski služio je svetu liturgiju u manastiru Rakovici, a poseban trenutak bogosluženja bilo je rukopoloženje.
U razgovoru za radio emisiju „Iz perspektive večnosti“, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o pritiscima, klevetama i reakcijama tokom velikog sabranja vernika u Hramu Svetog Save.
Osvećenje Himelstira zakazano je za oktobar 2026. godine, a mitropolit nemački veruje da bi ova svetinja mogla da preraste u duhovno i kulturno središte Srba u Nemačkoj i mesto koje će ih učiniti vidljivijim u javnom životu.
U paraklisu Svetog Luke Krimskog služena je arhijerejska liturgija, obeleženo unapređenje u čin protonamesnika i upućene poruke o spoju medicine, vere i služenja čoveku u jednoj od najvažnijih zdravstvenih ustanova u Srbiji.
Arhimandrit Jefrem govori o duhovnoj radosti nakon boravka u Srbiji, zahvaljuje na prijemu i najavljuje konkretne stipendije za bogoslovske škole, uz poruku o značaju dolaska Pojasa Presvete Bogorodice.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Sa grčkog ostrva Spetses stiže recept za skromno, a ukusno manastirsko jelo koje u jednostavnim sastojcima čuva duh molitve, mora i tišine Istočnog petka.
U Ježevici, nadomak Čačka, srednjovekovni zidovi i živo narodno sabranje stapaju se u istu priču, od predanja o 1330. godini do današnjih okupljanja vernika i praznika koji i dalje pune manastirsku portu.
U besedi za 2. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Velimirović pokazuje zašto se i najveće znanje gubi bez pravog početka i kako se tek tada otvara prostor za istinsku mudrost koja ne zavisi od količine informacija.