Govoreći o ulozi Časnog Krsta u Vaskršnjem postu, službenik EUO Mitropolije crnogorsko-primorske poručio je da hrišćanski put podrazumeva odricanje, praštanje i smirenje – vrednosti koje savremeno društvo sve češće potiskuje.
U susret Krstopoklonoj nedelji, koja se u Srpskoj pravoslavnoj crkvi ove godine obeležava 15. marta kao treća nedelja Vaskršnjeg posta i duhovna prekretnica na njegovoj polovini, u Kotoru je održano predavanje posvećeno značaju Časnog Krsta u životu hrišćana. U pravoslavnim hramovima tog dana na sredinu crkve iznosi se Časni Krst kako bi mu se verni poklonili i celivali ga, podsećajući se na Hristovu žrtvu i crpeći duhovnu snagu za nastavak posta i duhovnog podviga.
U tom duhovnom ozračju sveštenik Jovica Vukasović, službenik EUO Mitropolije crnogorsko-primorske, održao je juče u Riznici Srpske pravoslavne crkvene opštine Kotor predavanje na temu "Značaj Časnog Krsta za Vaskršnji post". Predavanja se tokom Vaskršnjeg posta u Riznici, pri Crkvi Svetog Nikole, tradicionalno održavaju svakog četvrtka.
Krst koji prati hrišćanina od krštenja do groba
- U životu svakog hrišćanina, ili kako to naš narod kaže, svakog ko se krstom krsti, Časni i Životvorni Krst predstavlja centar našeg života i prati nas tokom celog našeg života. Od trenutka kojim postajemo članovi Crkve, a koji se u našem jeziku predivno naziva krštenje, pa sve do naše smrti, prati nas Krst. On je deo naše svakodnevice, deo naše molitve. Sa njim ustajemo i ležemo, sa njim idemo na posao. U njega smo zagledani u trenucima teškoća, njime se osenjujemo, i na kraju, kada napustimo ovaj svet, kada počinemo od svih dela, budemo položeni u zemlju, ali pod znakom Časnog Krsta, koji se nalazi na nadgrobnim spomenicima - kazao je otac Jovica.
Freepik
Krst
On je poučio da smo, živeći Krstom, dužni i da ga izobražavamo i da ga, po Hristovim rečima, uzmemo na sebe, ponesemo i nosimo. Naglasio je da uzeti Krst na sebe znači prihvatiti poziv Spasitelja, odnosno dobrovoljno se odreći sebe i svojih želja, te napustiti loše navike.
- Biti hrišćanin znači raspeti se sa Hristom, poneti breme na način kako ga je Hristos poneo - rekao je otac Jovica.
Vrednosti koje savremeni čovek sve teže prihvata
Kazao je i da se danas često postavlja pitanje zbog čega savremenom svetu toliko smeta Krst.
- Hrišćanin dobrovoljno posti, odriče se uživanja, bludničenja i nemorala. Dobrovoljno se, zarad svog spasenja, odriče mnogo toga što današnjica nudi. Mi sebi dobrovoljno uskraćujemo mrsnu hranu, dobrovoljno nedeljom rano ustajemo i idemo na Liturgiju, biramo da stupimo u brak i rađamo decu - kazao je sveštenik, posebno ističući značaj praštanja i trpljenja u hrišćanskom životu:
- Vežbamo da ne kažemo svima šta nam je na umu, pa i kada nas neko vređa ili se ne slaže sa nama. Sve se to danas posmatra kao nešto što je primitivno, što je zastarelo, što prosto nije moderno. Današnjica nas poziva na uživanje, na pravo da kažemo šta želimo, da se borimo za svoja prava, slobodu govora, slobodu mišljenja, uverenja, rodne pripadnosti i određenosti. Mnogi pojmovi, kao što su uzdržanje, smirenje, trpljenje i post, nepoznati su jeziku današnjeg čoveka.
Kako je sila Krsta promenila život Svete Marije Egipćanke
- Ona, egipatska bludnica, krenula je u hram da vidi Krst, budući da je bio praznik Vozdviženja, i nije mogla da mu pristupi. Izašla je napolje i gorko zaplakala. U tom trenutku sila Krsta dotakla je i njeno srce, koje je do tada u grehu ležalo. Setila se svih svojih grehova i odlučila da je vreme za pokajanje i preumljenje. I tako jedna od bludnica postaje jedna od najvećih podvižnica, koja je 47 godina živela u pustinji, hraneći se onim što je tamo našla. Njen život i njeno žitije Crkva nam poklanja na početku i pred kraj posta, kao savršeni svetionik i vodič kroz naš život u Hristu, kroz vreme podviga, posta i pokajanja - rekao je otac Jovica.
Shutterstock/VIS Fine Art
Časni krst
Krst nije simbol - on je način života
Kako je kazao, iz ove priče se vidi da nas Hristos nikada ne ostavlja.
- U svakoj patnji, kada naiđu bure, oluje i nevere, uvek imamo sigurnu luku - našeg Spasitelja. Sveti Nikodim Svetogorac nam poručuje da, kad god naiđe borba, celivamo Časni Krst i ona će nestati, jer je Krstom Hristos pobedio smrt i greh. Ne smemo bežati od Krsta niti se plašiti da ga ponesemo, jer je Krst najbolji pokazatelj slobode. Krstom dođe radost celom svetu, jer nas radi, pretrpevši krst, smrću smrt razori. Ne zaboravimo da je Hristos sve to pretrpeo zbog nas i zbog našeg spasenja, ali dobrovoljno.
Privodeći predavanje završetku, konstatovao je da se iz svega rečenog može zaključiti jedno - Krst nije neki oblik, simbol ili relikvija. Krst je način našeg života i postojanja u Hristu.
- Ne zaboravimo ni to da nas sveta liturgija ne podseća na neka čuda iz Hristovog života. Sa njima se upoznajemo kroz Jevanđelje. Sveta liturgija nas podseća isključivo na Krst i na Vaskrsenje Hristovo, jer nam se time otvara Raj. Čuda su neophodna kako bismo poverovali u Hrista, ali nam je Krst neophodan kako bismo živeli i postojali u Hristu - zaključio je paroh morinjski, jerej Jovica Vukasović.
Mitropolit mileševski poziva vernike na lični preobražaj: kako kroz post i molitvu učestvovati u svetlu Hristovog Vaskrsenja i pronaći unutrašnju radost koja nadilazi svakodnevnicu.
Od strogog uzdržanja na vodi do dana razrešenja na ribu – pred vernicima je vreme molitve, praštanja i unutrašnjeg preispitivanja; donosimo raspored po sedmicama, pravila ishrane i najvažnije duhovne smernice.
Blaženopočivši mitropolit crnogorsko-primorski u svojoj knjizi objasnio je da vegetarijanstvo i lekarski režimi ne mogu da zamene dublji smisao uzdržavanja i zašto pravi odnos prema hrani oblikuje telo, dušu i svakodnevni život.
Nutricionista objašnjava koje namirnice čuvaju snagu organizma, dok iguman Hrizostom otkriva kako bi trebalo da izgledaju obroci vikendom kada je po Tipiku dozvoljeno ulje.
Od dovratnika do vitrine, neke navike u rasporedu svetinja potiču iz pogrešnih tumačenja, a prema učenju Crkve, mesto koje im dajemo otkriva koliko razumemo njihovu pravu ulogu u svakodnevnom životu.
Dok je javnost gledala glamur, iza zatvorenih vrata vodila se tiha borba za starateljstvo, pravo na izbor i detinjstvo oslobođeno uticaja kontroverzne verske organizacije kojoj je bivši suprug glumice Kejti Holms ostao veran.
Gotovo četiri decenije otac Slobodan bio je oslonac parohijanima, predvodio sveštenstvo kao arhijerejski namesnik i ostavio snažan trag u crkvenom životu.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Bez miksera, bez čekanja i bez raskoši, ovaj recept čuva duh porodičnih okupljanja i dana kada crkveni kalendar dopušta da se radost podeli i kroz desert koji nije postan.
Bogosluženje ovog dana označava prelomni trenutak Velikog posta - vreme kada se pogled vernih sa ličnog pokajanja usmerava ka tajni Krsta i radosti Vaskrsenja, koja se sve jasnije nazire kako se praznik približava.
Treće nedelje posta u pravoslavnim hramovima iznosi se Krst Hristov na poklonjenje i kao poziv verniku da zastane, preispita svoj život, obnovi veru i pronađe snagu da nastavi duhovnu borbu do Vaskrsa.
Na Krstopoklonu nedelju vikarni episkop novobrdski služio je svetu liturgiju u manastiru Rakovici, a poseban trenutak bogosluženja bilo je rukopoloženje.
Gotovo četiri decenije otac Slobodan bio je oslonac parohijanima, predvodio sveštenstvo kao arhijerejski namesnik i ostavio snažan trag u crkvenom životu.
Patrijarh Porfirije i Vladimir Kokanović razgovarali su o konkretnim oblicima saradnje Crkve i državne uprave, podršci eparhijama u dijaspori i očuvanju crkvenih i kulturnih dobara koja povezuju srpski narod u regionu i svetu.
Posle istupa načelnika Odeljenja bezbednosti u Beranama Željka Babovića, Eparhija tvrdi da je javnost dovedena u zabludu, detaljno objašnjava šta se zaista dogodilo u Manastiru Đurđevi Stupovi i ukazuje na širi problem bezbednosti građana.
U Mioču i Sjeverinu grade se novi hramovi posvećeni Svetom Nikoli i Svetim mironosicama, a poseta mitropolita Atanasija pokazala je da su ovi projekti mnogo više od gradnje - znak zajedništva i duhovne obnove
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Desert iz hercegovačkog kraja nastaje spajanjem voćnog namaza, brašna i vode, zatim se kratko peče i preliva toplim šećernim sirupom, čime dobija prepoznatljivu tamnu aromu.